
O duhu u stvarima
“Priča kaže da je vidio metalne strugotine kako idu ka magnetu. Nije to mogao objasniti pa je proglasio da je sve puno bogova.“
“Nemam fotografiju pri sebi, ali možete imati otiske mojih stopala. Gore su u mojim čarapama.”
Pojam nostalgije je skovan kako bi opisao čežnju švicarskih plaćenika koji se bore u stranim zemljama. Vojni liječnici pripisali su ovu tugu, također poznatu kao Schweizerheimweh ili mal du Suisse, oštećenju uha i mozga, uzrokovanom neprestanim zveckanjem kravljih zvona. Prepoznati simptomi uključivali su čežnju za alpskim krajolicima, nesvjesticu, groznicu, a po predaji, u ekstremnim slučajevima i smrt.
Sto godina nakon izvještaja o tuzi švicarskih plaćenika, američki psihijatar Jack Kleiner je izvijestio o slučaju duboko nostalgičnog pacijenta koji je unatoč tome pokazivao radost, što je navelo Kleinera da predloži razliku između čežnje za domom i nostalgije, na temelju toga što ova druga istovremeno uključuje i tugu i radost. Nakon toga, istraživači emocija počeli su razmišljati o nostalgiji kao o gorko-slatkom fenomenu koji podjednako uključuje pozitivne i negativne afekte.
Raznolikost objekata nostalgije objašnjava se činjenicom da njezina kognitivna komponenta nije autobiografsko sjećanje, već mentalna simulacija: mašta, u neku ruku, u kojoj epizodna sjećanja čine samo dio iskustva. Razmišljajući o željama, filozofi razlikuju objekt i uvjete zadovoljenja želje: stanje stvari koje bi, da se postigne, ispunilo želju. Često su isti: ako je predmet moje želje sladoled, tada dobivanje istog ispunjava moju želju. Stvari ipak postaju zeznute s nostalgijom. U tradicionalnom pogledu objekt nostalgije je mjesto. Recimo, zavičaj – pa bi se želja zadovoljila povratkom.
Budući da se ne može vratiti na stanje kakvo je nekada bilo, zaključuje Uliks, njegova je želja neispunjena i dolazi do frustracije. Međutim, ljudi često osjećaju nostalgiju za rodnim krajem, a nakon povratka osjećaju da im je čežnja nezadovoljena. U jednom svom eseju Gabriel García Márquez opisuje lik Juvenala Urbina, mladog liječnika koji studira u Parizu, dok se prisjeća mirisa, zvukova i otvorenih terasa svoje karipske domovine, neizmjerno se želeći vratiti natrag.
Ali, nakon konačnog povratka, osjeća se razočaranim. Ova je poteškoća nostalgijska inkarnacija dobro poznatog platonskog paradoksa opisanog u Gorgiji: osoba može nešto željeti, a onda kada to dobije, njegova želja ipak nije zadovoljena.
autor: Ivan Šarić, 07/08/2023
Arhiva

“Priča kaže da je vidio metalne strugotine kako idu ka magnetu. Nije to mogao objasniti pa je proglasio da je sve puno bogova.“

“Ponos misli da njegova vlastita sreća sjaji jače ako je uspoređuje s nesrećama drugih.“

“Osjetio sam da je metal mog duha, poput željezne šipke koju je načeo uporni plamen, postupno omekšao i savio nevolje koje su ga pritiskale.”
playlist