Dva Škotlanđanina i Kontinent
Sutra je sudbinski dan, referendum na kojem biramo između napretka i propasti, pa neka vas ne iznenadi mali eurofilni prilog. A u nastavku, konačna točka na projekt “Scotland’s hidden reverse”
Presegli smo noc,nas dolg je poplacan in nasa je luc!
Nekidan je bio zimski solsticij – suncostaj, dan kada Sunce prividno doseže najnižu točku svoje nebeske putanje, ‘zaustavlja se’ umire i simbolički započinje novi ciklus. Bio je solsticij i onog 21. prosinca 1982., kada je u dvadesetiprovj godini sebi život oduzeo Tomaž Hostnik; glazbeni entuzijast, pjesnik, aktivni član Saveza komunista Jugoslavije, te uz Dejana Kneza ključna osoba Laibach Kunsta i prvo javno lice, ‘čovjek u uniformi’ na sceni Laibacha.
Taj je mučni i vjerojatno duboko promišljeni te za njega neizbježni čin obavio u drvenoj konstrukciji namjenjenoj sušenju sijena, tzv. kozolecu koji unatoč činjenici da u različitm izvedbama egzistira diljem planete upravo u Sloveniji dobiva karakterističnu formu upotpunjenu omanjim krovom, pa se na neki način smatra i nacionalnim simbolom.
Zašto?
Na ovo pitanje nema konkretnog odgovora, mada se neki zaključci nameću sami po sebi. Tomaž Hostnik je rođen 1961. u Medvodama, gradiću smještenom na pola puta između Ljubljane i Škofje Loke, i odgojen je u obitelji istaknutih članova Saveza Komunista Slovenije/Jugoslavije. Svoja je srednješkolska ljeta u pravilu provodio na tadašnjim radnim akcijama diljem bivše države, a jedini uočljiv detalj koji ga je izdvajao iz mase sličnih ‘ideološki ispravnih’ omladinaca je bio njegov interes za glazbu – primjerice, njegovi tekstovi o Kraftwerku te o New Romantics pokretu spadaju u sam vrh ex jugoslavenskog rock esejizma – kao i ostale vidove umjetnosti, no u prvom redu one vizualne. Stoga bi se njegov radikalni potez mogao protumačiti kao možda ishitrena i krajnje emotivna reakcija senzibilne mlade osobe čije je ideale i uvjerenja duboko protreslo, pa i urušilo nepotrebno privođenje vojnim vlastima, desetak dana prije samoubojstva.
Postoji i mišljenje kako je riječ o pretjeranoj identifikaciji sa Ianom Curtisom, pjevačem sastava Joy Division kojega je Hostnik iznimno štovao, a mogu se povući i dodatne usporednice uzevši u obzir industrijsku karizmu Manchestera, kao i provokativnost i reference na nazi kunst u ranim grafičkim rješenjima Joy Divisiona (konkretno, omot EPa An Ideal for Living, koji prikazuje istog Hitler Jugend bubnjara koji je iskorišten na jednoj od ranih grafika Laibach Kunsta). Uostalom, znakovita je izjava priložena u jednom svježijem intervjuu, gdje članstvo Laibacha kao ključni ‘okidač’ svojeg djelovanja navodi samoubojstvo Iana Curtisa, smrt Josipa Broza Tita te početak raslojavanja Jugoslavije.
VELIKI SIJAČ (veliko platno)
Tražio si se u vulgarnosti
i molitvi, vrebao kao zvijer
iz Otkrivenja. Sad si se pročistio
i stekao vjeru u sebe.
Čudni su putevi među kozolcima,
okruženim šuštanjem travnjaka i polja,
gdje žito zrije žutim –
svježa krv kaplje po zlatnim poljima.
Tražili smo te u šumi i livadama
pod punim Mjesecom, s našim ženama i psima.
Tražili smo te čitave noći i dane.
Nikad te nismo našli, no potraga
nije bila uzaludna.
Vjetar se diže na horizontu.
gdje tinja zadnji bljesak pšenice
* * *
Šumar si!
To je zapisano na tvojem čelu.
Oštrica od čelika probija iz lijesa!
/Laibachkunst – Veliki sejalec; prosinac 1987./
autor: Vjeran Stojanac, 25/12/2020
Arhiva
Sutra je sudbinski dan, referendum na kojem biramo između napretka i propasti, pa neka vas ne iznenadi mali eurofilni prilog. A u nastavku, konačna točka na projekt “Scotland’s hidden reverse”
Tri nova kasnoljetna, odnosno ranojesenja izdanja. Tu su King Dude, Bill Callahan te Matt Elliott.
Red manje poznate strane Calexica pred zagrebački nastup, red Steve Earlea i red Townesa Van Zandta – eXit se vraća svojim korijenima. Zar ste uopće sumnjali?!
Spremite se na malo glazbeno putovanje kroz svijet duhova, sablasti i sličnih nadnaravnih pojava.
playlist