KLFM

Jimmy Drake a.k.a. Nervous Norvus

Kako definirati glazbenog genija?

Stereotip nam kaže da se pod tim pojmom podrazumijeva individua koja pršti od ideja, okružena pobacanim notnim papirima, praznim bocama vina te prepunjenim pepeljarama čiji se sadržaj sa svakim daškom propuha kotrlja po zamrljanom, ljepljivom sobnom klaviru. Nije tu kraj stereotipima – ta osoba ima završen glazbeni konzervatorij ili je barem samouka no vješta po svim tim pitanjima kakve postavlja akademska elita. Padaju vam na pamet John Cage, John Cale, La Monte Young, Karlheinz Stockausen, Jean-Michel Jarre, pokojni Keith Emerson i brojni drugi, njima slični, zar ne?

E, pa sad zaboravite, jer James William Drake nije ništa od toga. Jedino što stoji jest da pršti od ideja. Odnosno, prštao je, pošto je već desetljećima gore među anđelima i mazi Kurta Cobaina po onoj sexy plavoj kosici… osim ako u vlastitom luđačkom zanosu nije završio sa Janis, što također nije isključeno!

Postoji još nešto – Jimmy Drake je jednog toplog proljetnog jutra u ožujku 1912. rođen u gradu Memphisu, Tennessee. Svi znamo značaj tog, nakon Nashvillea glazbom najprožetijeg južnjačkog grada. Lani mi je za rođendan prijateljica iz Kansas Cityja, Missouri, poslala originalnu naljepnicu Sun Studia, mjesta gdje je rođen rock’n’ roll, bar tako kažu. Hvala ti, Jordanya, u svakom slučaju.

Nakon što je ustanovljeno kako boluje od kronične astme, Jimmy se s roditeljima seli u Oakwood, Los Angeles, čija je ‘mediteranska’ klima pretpostavljena kao bolja solucija od močvarnh isparavanja s obala Misissippija. Zanimljiva je referenca da se u dobi od 29 godina Drake seli u nedaleki Oakland. Bilo kako bilo, nije mogao bez hrastova.

Godine su prolazile, a da nitko nije ni slutio kakav se potencijal krije u Jimmyju Drakeu, koji je čitavo to vrijeme preživljavao radeći raznorazne poslove, među ostalim bio je i vozač kamiona – tako to već ide pri realizaciji američkog sna, a ona će nastupiti naglo i neočekivano.

Sredinom pedesetih, poznati je američki voditelj Red Blanchard napustio radio KCBS, te prešavši na GBS započeo s vlastitom emisijom. Njegov poziv slušateljima da mu šalju svoje demo snimke, koje će on ‘filtrirati’ te one najbolje pustiti u eter nije prošao nezapaženo. Blanchardova je tajnica zaprimila hrpu magnetofonskih vrpci, no jedno je ime zapelo za voditeljevo oko. Naravno, bilo je to Jimmyjevo ime.

Ljeto je godine 1956. Lani je poginuo James Dean, diljem Sjedinjenih Država a posebno u Kaliforniji traje McCarthyjev ‘lov na vještice’, a stasajuća se poetska scena grada San Francisca kondenzira oko Lawrencea Ferlinghettija i Allena Ginsberga, dok na drugom dijelu istog grada Red Blanchard i Jimmy Drake udruženim snagama utvrđuju koncept novorođene zvijezde. Red ironije i sarkazma, red folka, red crnog humora plus sloj rockabillyja i to je bilo to. Stvoren je Nervous Norvus!

Uslijedio je niz urnebesnih pjesama koje su od sada već bivšeg Jimmy Drakea transformiranog u Nervous Norvusa stvorile instantu zvijezdu bez tendencije za padanjem. Bila je to autsajderska glazba dvadesetak godina prije nego što će taj termin biti ustaljen i prihvaćen. Lo-Fi prije Lo-Fija. Ziggy Stardust petnaestak godina prije Bowiejevog proboja. Inteligentni glazbeni dizajn koji je inspirirao Franka Zappu i Captaina Beefhearta… ukratko, Nervous Norvus!

Tako primjerice skladba The Fang priča o izvanzemaljcu s Marsa koji se dokopao Zemlje kako bi uživao u krvi lokalnih djevica:

Man, I’m feelin’ just like a newborn colt
I’m gonna hit these chicks with a Martian jolt
‘Cause I’m a red-hot daddy with a thousand volts
I’m the Fang
I’m the Fang
I’m the Fang

Now, I meet this Earth cat and he says, ‘Hi, you all’
‘Man, you real nervous, you feel like a ball?’
I said, ‘Sure, daddy” he said, ‘Let’s find a hole’
Ah – he didn’t know I was a Fang
The Fang
The Fang

Još je veći šok uslijedio kao rezultat objave pjesme Transfusion, koju je većina američkih radijskih postaja odbila emitirati. Tekst govori o suludom vozaču koji orgazmički uživa u zabijanju svojeg vozila u konkurentska prometala po autoputevima i lokalnim cestama Srednjeg i dalekog zapada, a nakon ‘obavljenog’ prometnog udesa biva prenešen u bolnicu, gdje prima transfuziju krvi kako bi se oporavio i vratio svojem omiljenom hobiju; izazivanju nesreća na cestama… i tako u krug!

ZZZZZZOOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMM
Tooling down the hightway doing 79
I’m a twin pipe papa and I’m feelin fine
Hey man dig that was that a red stop sign
[Scrreeech-BANG, tinkle]
Transfusion, transfusion
I’m just a solid mess of contusions
Never, never, never gonna speed again
Slip the blood to me, Bud

I jump in my rod about a quarter to nine
I gotta make a date with that chick of mine
I cross the center line man you gotta make time-
[Scrreeech-BANG, tinkle]
Transfusion, transfusion
Oh, man, I got the cotton pickin convolutions
Never, never, never gonna speed again
Shoot the juice to me, Bruce

Eventualna inspiracija za Ballardov The Crash? Nikad ne reci nikad!

Ovaj je neočekivani uspjeh omogućio Norvusu da u potpunosti prekine s poslom vozača kamiona (što je možda i bolje s obzirom na priloženi tekst). Ipak, volana se nije odrekao, pošto je nastavio upravljati svojim malenim automobilom na relaciji Oakwood – Holywood, odnosno između boravišta i novog radnog mjesta.

Karijera se zahuktala te u nadolazećim godinama Nervous Norvus neumorno, skoro serijski izbacuje hitove poput Does a Chinese Chicken has a Pigtail, Noon Balloon to Rangoon, Boris the blue-nosed Baboon, When I hear the honkin’ of a diesel Train, Elvis you’re a GI now, Wild Dogs of Kentucky i brojnih drugih.

Nažalost, sve što je lijepo kratko traje, kaže pjesma, a to se može primjeniti i za blještavi meteorski bljesak Nervousa Norvusa koji se fizički možda i ugasio godine 1968., no i dalje odsijava poput bljeska palih zvijezda na mračnoj mrežnici svijeta, da citiramo Faulknera. Nervous Norvus umire dakle 24. svibnja spomenute godine, a razlog koji je prezentiran javnosti se svodi na komplikacije uslijed ciroze jetre. Ipak, čitava je ta priča o njegovoj smrti pomalo mutna, pošto određeni izvori spominju i samoubojstvo.

Tko li će ga znati…

Činjenica je da smo na početku samog “ljeta ljubavi” izgubili jednog istinskog glazbenog genija, čije će kreacije utjecati na stvaralaštvo čitave ergele nadlazećih rasnih kantautora koji su proslavili taj trend novelty songwritinga – Daniela Johnstona, Little Fyodora, Monte Cazzaze, Joea Dolcea, Tiny Tima, Ralpha Geana, Johna R. Butlera, Jella Biafre, Mojo Nixona i da ne nabrajamo… A njegove su zasluge i bez toga nemjerljive, priznat ćete.

Na kraju krajeva, ako se Jima Morrisona smije nazivati začetnikom rock poezije, a Burroughsu može priljepiti titula ‘godfather of the punk’, ne vidim razloga zašto Jimmyja Drakea ne bi proglasili ‘ocem psychobillyja’? Velečasni Horton Heat bi se definitivno složio!

NAPOMENA: Sveukupni sačuvani glazbeni materijal kojim je štovani Jimmy Drake zadužio povijest popularne kulture stane na jedan CD, što opet znači da broji manju minutažu od osamdeset minuta. Ovotjedni će eXit trajati otprilike toliko. Ipak, to se sve jako dobro uklapa u ovosubotnju večer, pošto najkasnije do 22 sata moramo stići u Ghetto klub, na koncert našeg dragog prijatelja Tomislava Gracina.

Lijepo je kad se zvijezde poklope. Posebno za nas Bikove :)

Vjeran Stojanac