“One piece puzzle su industro pop-atrakcija, provokativno sexy formacija, agresivno-opscesni kvartet, umjetničko interventa postrojba, bend za rođenja i sprovode, bend za vjenčanja i rastave i još štošta toga. Nakon podužeg izbivanja vraćaju se i udaraju tamo gdje treba, ravno u glavu!”
Što je Laibach, odnosno Laibach Kunst? Čemu neizbježna pompa koja u pravilu prati njihove nastupe, izložbe i ostale prezentacije u javnosti? Je li riječ o glasnicima zla, vještim manipulatorima, pobornicima totalitarizma ili tek umjetnički nastrojenim pojedincima koji su znali prepoznati prave trenutke za afirmiranje vlastite sklonosti glazbenom i vizualnom izričaju, uz neizbježnu dozu enigmatičnosti i provokativnosti? Kakva je dakle pozadina njihove već četiri desetljeća dugačke misije?
Koja je budućnost radne snage u Japanu? Što je avangardna glazba 80-ih u SR Makedoniji?
Kroz skoro četiri desetljeća djelovanja E.N. su otrpjeli kritičarske pokude i hvalospjeve, kao i sasvim upitna i često suvišna klasificiranja po pitanju metode i žanra (eksperimental, industrial).
Najavljeni album ‘Leaving Meaning’ kojeg očekujemo koncem listopada još je jedn razlog za tračak životne radosti.Nije li to dovoljan povod da se podsjetimo veličanstvenih Swansa?
2000-te lagana srednja škola. Skupiti Dabu (koji je živio kod Doma mladosti), preko S krivine i Rojca u ŠPUD. Onda chillaš u školi, pa na povratku kod Puljanke sjedneš na zidić popiti kolu.
Vodič kroz njemačku punk i novovalnu scenu, stvoren na temeljima knjige ‘Verschwende deine Jugend’ Jürgena Teipela i istoimenog filma Benjamina Quabecka. (post)punk’s not dead! Deutschland über alles!
Jednom sam ga čilao na terasi i uleti nona kao ako ću kivi —neću nona kivi —uzmi kivi —neću nona kivi —malo samo —neću nona kivi —jedan —a dobro ajde
Kramer protiv Kramera. Soundtrack. Antonio Vivaldi i John Kander. Ubili su. Dustin Hoffman je car. Kišni čovjek. Ponoćni kauboj. Diplomac.
Čilajte panični rad uz lagani istok. Mongoliiiiiii. Panikaaaaaaa. Mongoli i eskimi. Uletili i lanci.
playlist
