KLFM

Karamazovi: teologija patnje

Posljednji i vjerojatno najglasovitiji roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Braća Karamazovi je usredotočen na njegove omiljene teološke i filozofske teme: podrijetlo zla, prirodu slobode i žudnju za vjerom.

Roman počinje povratkom Dmitrija Karamazova, impulzivnog najstarijeg sina Fjodora Pavloviča, u svoj rodni grad. Upleten je u svađu oko nasljedstva i očajnički mu treba novac. Naime, Fjodor je u dugovima zbog raskalašenog načina života i želje da se skrasi sa Grušenkom, ženom do koje mu je iznimno stalo.

Planove će mu poremetiti pojava njegovog polubrata Ivana koji se protivi braku zbog vlastitih moralnih i filozofskih uvjerenja. Usred ovih obiteljskih sukoba javlja se i najmlađi sin Aljoša kao jedna od središnjih figura narativa. Kako se pripovijest odvija, likovi objašnjavaju svoja životna motrišta i razmišljanja.

Roman Braća Karamazovi jasan je u zaključku da ljudi imaju slobodnu volju, htjeli ju oni zapravo ili ne. Svaki pojedinac je tako slobodan izabrati hoće li vjerovati ili ne vjerovati u Boga, hoće li prihvatiti ili odbaciti moral, te hoće li težiti dobru ili zlu.

Slobodna volja kao takva se može činiti kao blagoslov jer jamči duhovnu neovisnost svakoga i osigurava da ga nikakva vanjska sila ne može kontrolirati. Ipak, kroz doživljaje članova obitelji Karamazov, Dostojevski prikazuje slobodnu volju kao vid prokletstva koje posebno muči one likove koji sumnjaju u postojanje bilo kakvog konkretnog reda.

Ivan Karamazov izaziva Boga u njegovom odbijanju prihvaćanja mogućnosti da u nezasluženoj patnji može postojati bilo kakav smisao. On se buni protiv ideje Boga i protiv morala samog po sebi te se postavlja kao zagovornik antiteodiceje. Njegov je nihilizam, tj. radikalno odbacivanje kršćanskog morala tako umnogočemu normativan stav. Međutim, Ivan ne može mirno živjeti u takvom pesimističnom svijetu.

Nasuprot njemu, teološki uvid Dmitrija Karamazova uključuje prihvaćanje nužnosti vlastite patnje kao načina pomirenja s Bogom i ostatkom čovječanstva. Najmlađi brat Aleksej isprva nema odgovor na pitanja svog brata Ivana o Bogu i značenju patnje, ali odlučuje živjeti kao da je sva krivnja; krivnja pred svima i za sve – samo njegova.