KLFM

Uvjerljivo nesumjerljivo

Svaka tradicija i kultura sadrži svoja unutarnja pravila za ono što  smatra istinom. Ne postoji neutralno tlo s kojeg bi se nešto moglo proglasiti racionalnim a drugo iracionalnim, bez da se prethodno ne pretpostave standardi isključivo jednog svjetonazora. Ono što se jednim gledištem čini iracionalnim, može biti savršeno koherentno unutar drugog. Filozofi su se stoga još davno zapitali; mogu li različiti svjetonazori, bilo znanstveni, kulturni ili religijski, ikada uistinu govoriti istim jezikom stvarnosti ili su predodređeni ostati potpuno razdvojenim svjetovima.

Ako svaka kultura stvara vlastitu mrežu značenja, prijevod između njih nikada ne može biti sasvim točan. Razumijevanje druge kulture postaje čin interpretacije koji je stalno zasjenjen nekim oblikom iskrivljenja. Da bi pojedinac nešto razumio, mora ući u tuđi okvir značenja. No, da bi interpretirao, neizbježno mora donijeti vlastiti.

Richard Rorty je tako filozofiju usporedio s književnom kritikom. To je oblik kontinuiranog dijaloga koji se odvija među perspektivama. Prema ovom gledištu, filozofski se napredak sastoji u pronalaženju novih načina govora, a ne u približavanju konačnoj istini. Svaki vokabular djeluje prema vlastitim unutarnjim normama. Pritom nitko ne može tvrditi da ima univerzalni autoritet.

Filozofski, taj se stav podudara s Wittgensteinovim pogledom na tzv. oblike života. Jezik dobiva značenje samo unutar zajedničke prakse; ne postoji stajalište izvan jezika s kojeg bi se objektivno mogao prosuđivati ​​drugi oblik života. Slično tome, Cliford Geertz je poricao bilo kakvu neutralnu perspektivu s koje se kulture mogu uspoređivati. Po njegovom mišljenju, kulture nisu objekti koje treba mjeriti, već svojevrsni tekstovi koje čitamo s jedinstvene točke gledišta. Razumjeti kulturu znači interpretirati slojevita značenja unutar njezinih simbola i narativa. Odbacio je i znanstveni pozitivizam i strukturni determinizam, inzistiranjem da značenje, a ne mehanizmi, utemeljuje ljudsko djelovanje.