KLFM

Problem slobodne volje

Determinizam ili predodredba je metafizička teza koja zagovara postojanje samo jedne budućnosti koja je čvrsto zadana i nepromjenjiva. Prema tome, svi događaji, uključujući moralne odluke su određene prethodnim uzrocima. Svemir je onda potpuno racionalan jer ukupno znanje o njegovoj prošlosti može sa sigurnošću odrediti njegovu budućnost. Osnove filozofskog determinizma odgovaraju ideji da se u načelu, s dovoljnom količinom informacija sve može precizno objasniti, te da sve što postoji ima dovoljno razloga postojati na čvrsto uvjetovan način.

Slijedom takve ideje, pojedinac nema nikakvu moć izbora u svom životu, jer su ga događaji koji su prethodili potpuno odredili. Ovaj argument tvori jedan od najvećih etičkih sukoba u filozofiji i znanosti. Kamen smutnje tu stvara odvajanje moralnih odgovornosti čovjeka, jer ako je determinizam istinit, djelovanje ljudi ne bi zapravo bilo njihovo djelovanje, već jednostavna posljedica u velikom lancu događaja u svemiru.

Specifičnost pitanja slobodne volje je što u svojoj srži nije prazno teoretsko ili akademsko pitanje. Vjerovanja o slobodnoj volji sadrže implikacije na mnoge druge aspekte ljudskog iskustva te indirektno utječu na mnoga “društveno relevantna” ponašanja. Neki filozofi, poput Saula Smilanskog, tvrdili su da bi posljedice po čovječanstvo bile katastrofalne ako bismo odustali od slobodne volje.  Daniel Wegner misli da čovječanstvo izbjegava misliti o moralnim implikacijama slobodne volje iz straha od relativizacije zla, a Seth Lloyd da se po pitanju slobodne volje nemamo čega plašiti: ona ne samo da postoji, već smo ju dolaskom informatičkog doba kadri proizvesti i replicirati u svojem najčišćem obliku.