KLFM

Slim Cessna’s Auto Club & Company

 

a) Slim Cessna’s Auto Club

Sredinom osamdesetih u Denveru nije postojalo ništa osim par rijetkih birtija koje su imale licencu za točenje alkohola te nekolicina mlađahnih glazbenih entuzijasta odgojenih na britanskom punku i new waveu, mada nedovoljno hrabrih da odbace folk auru koja im je počela sijati s prvim gutljajima majčinog mlijeka.

Takvi su bili i momci iz sastava Blood Flower – stanoviti Slim Cessna, nešto poznatiji David Eugene Edwards te Jeffrey Paul Norlander. Sreću će potražiti na istoku Sjedinjenih Država, točnije u Bostonu, no nakon nekoliko odsviranih nastupa odustaju od daljnjeg djelovanja i vraćaju se u Colorado. Norlander će potom pokrenuti enigmatični projekt Denver Gentlemen – u prvoj postavi samo s Edwardsom, dok će Slim Cessna još neko vrijeme pričekati prije no što utemelji vlastiti sastav. Edwards u međuvremenu napušta prvu inkarnaciju Denver Gentlemena te početkom devedesetih uz pomoć Norlandera, Kevena Solla (kojega je desetak godina ranije upoznao na denverskom koncertu britanskog new wave sastava Echo and the Bunnymen) i Jacquesa Yvesa Tole započinje desetljeće dugu epopeju pod imenom 16 Horsepower.

David Eugene Edwards i Slim Cessna, ključne osobe denverske underground scene

Slim Cessna se naizgled povukao sa scene, no jasno je da je tek zauzimao strateške pozicije za veliki plan, odnosno pokretanje vlastitog sastava. S konkretnim rezultatima – šesteročlanim bendom – izlazi u javnost koncem 1992., tek koji mjesec po uspostavljanju Edwardsovog 16 Horsepowera. Pored Slima Cessne, izvorno članstvo podrazumijeva Franka Hausera Jr., čovjeka koji je u to vrijeme funkcionirao kao savršeni Slimov ‘sidekick’ (bilo je to prije Munlyjevog dolaska u bend), Glenna Taylora, Jona Killougha te Whiffa Cessnu, a suradnik (uskoro i punopravni član šestorke) je denverski glazbeni zanesenjak i graditelj žičanih instrumenata John Rumley, koji je, usput kazano, onaj majstor koji stoji iza čitavog instrumentarija Slim Cessna’s Auto Cluba – naravno, s izuzetkom bubnjeva i sintetizatora.

U to vrijeme nastaju njihove prve skladbe, poprilično čudan hibrid folka, gospela, dark cabareta, bluesa i psychobillyja s tekstovima koji pričaju priče o nasilju, kršćanstvu, iskupljenju, alkoholu te načinima kako uspješno sjebati međuljudske odnose. Takve se još nepovezane skladbe 1995. konačno uobličuju u prvi album sastava nazvan jednostavno Slim Cessna’s Auto Club (očekivano, po samom bendu – u daljnjem tekstu SCAC), koji izlazi na nezavisnoj etiketi Alternative Tentacles u vlasništvu Jella Biafre.

Inkarnacja sastava Slim Cessna’s Auto Club sa početka milenija

Ova ploča donosi neke od njihovih najboljih, pa i danas teško prestignutih kompozicija kao što su Kristen & Billy, Limon, My Goodness Me, Jordan ili pak apokaliptična tradicionalna himna Blindman. SCAC ne gube vrijeme, već shvaćajući kako je upravo koncertna aktivnost najbolji način promocije benda, sviraju kad god im se ukaže prilika. Tako su nedugo po objavi prvijenca nastupili na finalnoj večeri Rodeo Nationala u Las Vegasu, a iduće godine po prvi put prelaze veliki ocean nastupivši pritom na više koncerata u Parizu i Londonu. Zanimljivo, skladbe koje nastajau tijekom te tri koncertno aktivne godine (1995. – 1998.) ne čame u zapećku čekajući nekakav novi ulazak u studio, već bivaju kolektivno izaranžirane i izvođene na samim turnejama.

 

Kristen and Billy
Won’t You come to see Us
We’d like to spend Time with You

There are Stories to be told
And Songs to be sung
And We’ll drink Margarita or two

There’s a Waitress named Nadi at 404
She’s heard Us talking ’bout You

We’re still here in Denver
Can’t wait till you get here
Till the, We’ll drink One for You

Kristen and Billy
See your darling young Children
They are growing, They are so dear

We’ll sit around and watch Them
And when We put ‘m into Bed
And go buy a Sixpack od Two!

There’s a Waitress named Nadi at 404
We’re wishing You’re more near

We are still here in Denver,
I can’t wait till You get here,
Oh Nadi, another Round over there!

 

Tako je nastao American Country Music Changed Her Life (1998.), koncertni album s prethodno neobjavljenim pjesmama, među kojima opet ima istinskih dragulja, primjerice Come Along, Raven, Leathal Injection i drugih. Suludi kabaretski šarm ovog ostvarenja mnogo toga duguje novopridošlom članstvu – Reverend Adamu Glasseyeu i još jednom propovjedniku, Lordu Dwightu Pentacostu te Dannyju ‘Pants’ Grandboisu i bubnjaru Ordy Garrisonu, ali posebice nezamjenjivom Jay Munlyju koji će od ovog momenta predstavljati scensku protutežu Slimu Cessni. Usput, ovaj je odličan uradak snimljen u denverskom Bluebird Theatreu, music venueu koji je na određeni način matični prostor sastava koji se krije iza akronima SCAC.

Slim Cessna i Munly

Nije bilo vremena za odmaranje i spavanje na netom položenim lovorikama, jer trebalo je zadržati izborenu poziciju. Početkom milenija dolazi do daljnjih promjena članstva koje će biti redovite, mada sitne, praktički površinskikozmetičke i nikad neće dirnuti ključne ljude benda poput Slima Cessne i Jay Munlyja.

 

Raven in the trees
Says, “You left me.
You’ll be with me only in my dream.”

I’d bathe you with my tears
But they’ve stolen off my eyes
And put them in a mask
You’ve made as your disguise.

What now?
You can ask the Blackbird how.
You can ask the Blackbird how.

 

Alway Say Please And Thank You (2000.) zateći će SCAC bez dark cabaretske pojave velečasnog Adama Glasseyea koji je napustio sastav te vrativši se u rodni Boston pokrenuo bitno mračniji i komorniji projekt Reverend Glasseye and His Wooden Legs, no svi će bitni elementi koji su sudjelovali u formiranju karakterističnog SCAC zvuka i dalje biti prisutni, slično kao i na albumu The Bloudy Tenent Truth Peace (2004.).

Neki od albuma sasatava: nastupni, The Bloudy Tenent Truth & Piece, Always Say Please & Thank You, te Buried Behind the Barn

Prikupivši dovoljno kvalitetnog studijskog materijala, bend se odvažuje na izdavanje jednog live albuma u pravom smislu te riječi, dvostrukog Jesus Let Me Down (2005.). Ovaj je uradak koncipiran kao vrhunski show čija je namjera slušatelju vjerno prenijeti utiske s njihovih urnebesnih nastupa i u tom je smislu ostvaren pun pogodak – dovoljno je poslušati pjesme This Is How We Do Things In This Country, Cranston, Pine Box, Jesus Christ ili He Roger Williams, a tu je ponovno još jedna uspješnica s onog prvog koncertnog zapisa, uvijek aktualna Leathal Injection.

Iznova slijede rošade u članstvu s ciljem konsolidiranja redova – neka su ključna mjesta u međuvremenu zauzeli Chad ‘Chadzilla’ Johnson, Shane Trost i Todd Moore, pa godinu dvije uvježbavanja te traženja izlaza iz sve izraženije kolotečine, no isplatilo se jer 2008. SCAC objavljuje svoj dotad najkvalitetniji album Cypher. Ovaj vrhunski uradak garantira istinsku uživanciju tijekom čitavih svojih šezdeset minuta, glazbeno putovanje po mračnoj strani američkog glazbenog i općenito kulturološkog naslijeđa. Vrlo će brzo uslijediti nešto kraći Buried Behind The Barn (znači li to da je izbjegavanjem jednog klišeja sastav upao u drugi, kojim reciklira vlastite odbačene otpatke?) kojega bi možda bilo najbolje zaboraviti ili nešto blažom metodom gurnuti u ladicu s manje bitnim uratcima. Srećom, sudbina i Bog su ostali na strani SCAC-a, o čemu dovoljno govori Unentitled (2011.), zasad posljednji studijski zapis ove šestorke koja sada djeluje u sastavu Slim Cessna, Jay Munly (odnosno Munly Munly), Lord Dwight Pentacost (Bog mu se javio u snu i poručio mu da je sa suzama u očima prihvatio njegovo odricanje od propovjedništva – stoga opet titula Lord), Danny Pants te dvojica novopečenih SCAC-ovaca, Todd Moore i Robert Ferbrache. Ovaj potonji pokazao se kao stari poznanik sastava i već se pokazao kao jako dobar producent (taj je posao odradio na većini SCAC albuma), tako da njegovo uvrštavanje u službene redove nije nimalo neočekivano. Prije bi se moglo reći da je to bilo pitanje trenutka.

Inkarnacja sastava Slim Cessna’s Auto Club iz perioda 2004/05.

Istina, u dosadašnjem nabrajanju su možda propušteni još neki bivši članovi SCAC-a, primjerice Judith Ann, Tim Maher i Caleb Roberts, no teško se snaći u gotovo hurricaneovskoj fluktuaciji takvih veličina i imena!
Što će se događati sa SCAC-om u desetljećima koja slijede? Hoće li vječni samotnjak Munly, čovjek s ispijenim propovjedničkim lookom i vazda prisutnom aurom tuge počiniti samoubojstvo? Neće li se Slim vratiti ženi i djeci u New England, unatoč aktualnoj paranoji nakon nedavnih terorističkih napada u Bostonu? Što ga toliko veže za Denver kojega je čak i David Eugene Edwards prekrižio za vijeke vjekova? Što možemo oečivati ako Jello Biafra povuče svoju ruku potpore te ostavi ovaj sastav ionako nikad čvrstih temelja na quicksand močvarnom tlu? Treba li nedavno objavljivanje kompilacije SCAC 102: An Introduction for Old and Young Europe za Glitterhouse Records promatrati kao konačan raskid suradnje s Alternative Tentacles?

John Rumley i Slim Cessna

Vidjet ćemo, no SCAC je u ova dva desetljeća prebrodio bitno gore krize od nekakvih hipotetičkih – dakle, treba očekivati nove vrhunske uratke kakvih čitavo ovo vrijeme nije nedostajalo.

I na kraju jedna isprika – pri navođenju griješnih duša koje su posljednja dva desetljeća projezdile kroz SCAC, zaboravio sam sasvim na Richa Gilberta… valjda zato što nema zvučno ime koje se može povezati s pentakostalcima, metodistima, evangelistima i sl., a garantirano nije Born Again Christian!

Uz napomenu da bi jedno kratko sagledavanje pojedinih projekata proizašlih iz SCAC-a dobro došlo u smislu kompletiranja slike.

Inkarnacija sastava Slim Cessna’s Auto Club iz 2011., dakle iz vremena izdavanja albuma ‘Unentitled’.

 

b) … & Company!

Lista sastava koji su na neki način vezani uz Slim Cessna’s Auto Club ili su iz njega proizašli nije nipošto zanemariva. Blood Flower, ime kojim je sve počelo je već spomenut, no nažalost je u popriličnom deficitu s preživjelim glazbenim materijalima. S obzirom na njihovu pionirsku ulogu na denverskoj underground sceni, korektnije ih je promatrati kao rodonačelnike trenda, a ne tek offspring SCAC-a!

Blackstone Valley Sinners bio je short term trio kojega su uz Slima sačinjavali Judith Ann i Rich Gilbert, a mogli bi se opisati kao testni teren za pojedine SCAC skladbe, uz određene pomake ka rockabillyju, surfu i roots rocku. Svejedno, Cranston (Sinner) ili Letal Injection jako dobro zvuče u ovom eklektičkijem i bučnijem izdanju!

Neki od odbjeglih članova SCAC-a koji su karijeru nastavili u srodnim sastavima: John Rumley, Frank Hauser Jr., Shane Trost i velečasni Adam Glasseye

Reverend Glasseye and His Wooden Band je dark cabaret sastav kojega je Adam Glasseye utemeljio 2001., po povratku u rodni Boston. Zvučno su smješteni između tada već etablirane dark cabaret scene grada Seattlea te nešto bliže rootsu postavljenog zvuka SCAC-a. Iako se ne mogu pohvaliti obilnom diskografijom, bitno su utjecali na lokalnu scenu sličnog usmjerenja (Dresden Dolls).

Tarantella je sastav zasad prezentiran tek jednim albumom, istoimenim izdanjem iz 2005., a iza njega stoji pjevačica Kal Cahoone te nekoliko bivših članova Slim Cessna’s Auto Cluba – John Rumley, Shane Trost, Ordy Garrison (koji je otprilike u isto vrijeme započeo suradnju s Edwardsovim novim projektom Woven Hand), Daniel Grandbois (odnosno Danny Pants), Robert Febrache te Chad ‘Chadzilla’ Johnson.

S djelovanjem započinju 2000., nedugo nakon što se Kal vratila iz Argentine, doslovno sagorijevajući od želje za pokretanjem benda koji bi u svoj stilski izraz uklopio glazbene elemente karakteristične za južni dio američkog kontinenta . Stoga ne čudi što je njihova glazba protkana utjecajima tanga i bolera, ali i drugih bjelosvjetskih utjecaja poput napolitanske i sicilijanske tarantelle (otud im i ime!).

John Rumley i Kal Cahoone, ključne osobe projekta Tarantella

Trenutno su u fazi hibernacije, kao i ostala monumentalna imena koja je tijekom zadnja dva desetljeća izrodila denverska underground scena… naravno, uz izuzetak neumornih i vječno koncertno aktivnih glazbenika okupljenih pod vodstvom Slima Cessne u sastavu Slim Cessna’s Auto Club koji upravo ovog travnja i svibnja odrađuje svoju novu europsku turneju.

Amen.

 

c) Steve Earle and the Dukes (and Duchesses) – Low Highway

Izlazak petnestog albuma Steve Earlea je koincidirao sa terorističkim napadima u Bostonu i Atlanti, te tragedijom u teksaškom pogonu za preradu umjetnih gnjojiva u Westu pored Wacoa, još jednog gradića bogate i eksplozivne prošlosti.

Slučajnost ili ne; Steve je bio i ostao jedan od najglasnijih kritičara ‘američkog sna’, i to u razdoblju predsjedovanja pet predsjednika, tako da ova neslavna promocija na koncu ipak poprima neke sitne elemente znakovitosti.

A više o tome što donosi album Low Highway možete pročitati na priloženom linku!