KLFM

Proljetni izlog live albuma i jedno sjećanje…

Zahvaljujući obvezama (osposobljavanje novog weba, KLFM Soundsystem etc…), današnje izdanje emisije eXit neće biti obilježeno nekom karakterističnom i razrađenom temom, kao što je to inače običaj subotom. Stoga ovoga puta uživajte u tri možda slučajno izabrana (?), no zato odlična koncertna zapisa tri sasvim različita glazbena imena.

A na kraju emisije poslušajte jedan davni album, tek kao nekrolog čovjeku koji je dizajnirao njegov omot!

 

a)      This Kind of Punishment – Live ’85

This Kind of Punishment su u biti brza reinkarnacija novozelandskog sastava Nocturnal Projections. Naime, braća Peter i Graeme Jeffries početkom osamdesetih odlučuju napustiti trendovski punk zvuk te krenuti u istraživanje art rock voda. Očekivano, takav je radikalni zaokret koji je dva zabludjela bratanca približio zvuku Joy Divisiona prijeko zahtjevao promjenu imena. Toliko o nazivu.

This Kind of Punishment

Ovaj je sastav objavio dva danas antologijska studijska albuma, snimana za kultnu novozelandsku izdavačku kuću Flying Nun Records, te koncertni zapis nazvan samo Live ’85, no u izdanju drugog velikog imena nezavisne scene na južnoj hemisferi, Xpresswayja.

Taj koncertni album na zanimljiv način spaja sirovu energičnost nekadašnjih Noctural Projectionsa i artističku refleksivnost This Kind of Punishmenta, te je stoga najbolji mogući uvid u stvaralaštvo braće Jeffries!

 

b)      Mark Kozelek – Live at Phoenix Public House (Melbourne), 2013.

Misteriozni je Mark Kozelek koncem devedesetih izveo dva ključna poteza – prestao konzumirati alkohol i heroin, te raspustio matični mu sastav Red House Painters, nastavivši nastupati pod vlastititm imenom ili pseudonimom Sun Kil Moon. Kada je snimio jedan od onih nenadmašnih albuma kakve pojedinci mjesecima ne vade iz CD playera (riječ je o iznimnom Ghosts of the Great Highway iz 2003.), već je imao dva samostalna albuma potpisana imenom Kozelek, koje je u konačnici ipak više preferirao od Sun Kil Moon. No, hiperprodukcija mu se ne meže oprostiti niti zanemariti, pošto je samo u novom mileniju (ne računajući zadnji album Red House Paintersa iz 2001.) objavio 28 (dvadesetiosam!) nosača zvuka raznih formata, od singlova preko EP-jeva pa do dugoscirajućih projekata.

Mark Kozelek, 2010.

Slušatelji emisije eXit će ga susresti u aktualnoj fazi, pošto je ovaj koncertni zapis, kako se već vidi iz naslova, objavljen tekuće 2013., a štovatelji će na njemu naći neke od najljepših Markovih balada poput Heron Blue, Glen Tipton, Broken Wing ili pak Track Number 8.

U svakom slučaju, odličan izbor za sve štovatelje Marka Kozeleka i njegova životnog djela, kao i za neupućene kojima će se preslušavanjem ovog albuma otvoriti jedna nova vrata.

 

c)      Friends of Dean Martinez – Live at Club 2

Ambijentalni alter country – kako to zvuči?

Odgovor na ovo pitanje nameće jedna kratka pričica o ljudima koji su se sredinom devedesetih kretali oko Howe Gelba, odnosno njegovog sastava Giant Sand. Negdje u vrijeme snimanja albuma Center of the Universe, te koncertnog Backyard Barbecue Broadcast, gitaristu/pjevaču/tekstopiscu Gelbu i  ritam sekciji Joey Burnsu (bas) i Johnu Convertinu (bubnjevi) se na kraktko priključuje i vrsni te ambiciozni drugi gitarist Bill Elm koji je ipak svoje najbolje momente ostvarivao na pedal steel gitari.

Postava sastava Friends of Dean Martinez nakon odlaska Joey Burnsa i Johna Converetina.

Ne, svi vi koji očekujete priču o Calexicu – molim vas, prekopajte arhivu najava i nađite čak dvije teme koje govore o tom vrhunskom projektu. Jer, ovdje ćemo spomenuti par riječi o sastavu kojega Bill Elm je uz pomoć Burnsa i Convertina oformio otprilike u isto vrijeme kada je surađivao sa Gelbom. Bio je to Friends of Dean Martinez. Ta je odlična postava snimila tri najranija albuma benda, a po odlasku Convertina i Burnsa (evo su Calexikovci konačno došli na svoje) zamjenuju ih drugi članovi, a među njima Tom Larkins i Van Christian, članovi prve inkarnacije Giant Sanda (1985. – 1990.).

Uspomena na zagrebački koncert (13. 12. 2004.)

Ipak, Elm će vremenom sve češće nastupati sam, uz pomoć laptopa i pedal steel gitare, od koje se, kako shvaćate, očito ne može odmaknuti. Jedna od bitnijih turneja je bila i ona nakon izvrsnog albuma Random Harvest (2004.), kada je održao svoj drugi zagrebački koncert u KSET-u. Uz povremene prekide, Billovo putovanje starim kontinentom je potrajalo sve do konca proljeća 2005.. Potom je sjeo za stol, izabrao najuspješnije snimke pokušavajući sastaviti live album, ali nije išlo. Stoga je za potrebe takve ploče iskoristio jako dobar tonski zapis sa koncerta iz Münchena, sa početka godine 2001. U svakom slučaju, Live at Club 2 donosi pristojan presjek stvaralaštva sastava Friends of Dean Martinez: tu su skladbe iz kojih doslovno strši autorski potpis Burnsa i Convertina (Chunder, te Cabeza de Mojado), ali i Elmovi omiljeni favoriti Main Theme i Place in the Sun, naravno; uz neizbježne obrade kao što su Summertime i Tennessee Waltz.

Još jednom; Live at Club 2 je album koji uistinu majstorski navodi alter country zvuk ka poljanama post rocka i maglama ambijentale, no konačni je rezultat veličanstven. Uostalom, prosudite sami!

 

d)      Pink Floyd – A Saucerful of Secrets

O životu i djelu nedavno preminulog dizajnera Storma Thorgersona možete više pročitati na priloženom LINKU.

A današnje izdanje emisije eXit završava albumom A Saucerful of Secrets sastava Pink Floyd, iz sasvim banalnog razloga: omot tog djela prvi je uspjelili i važniji Stormov rad na polju vizualnog oblikovanja nosača zvuka!

 

Popis skladbi: