KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Calexico

20:00–22:00 Subota 14.8.2021.

Calexico je jedan od onih sastava koji naizgled ne donose revolucionarne pomake u suvremenoj glazbi, no njihovo eklektično slaganje stilova i utjecaja nije nikakav ambiciozni pastiš, već jedinstven primjer suživota trendova koji se na zanimljiv način stapaju u funkcionalan zvučni amalgam. Od folka do jazza, od bluesa do surf rocka, od eksperimentalne glazbe do spaghetti western soundtracka – sve su to trase kojima je Calexico kročio stvarajući svoj karakteristični izraz!

Joey Burns & John Convertino

Na samom je koncu osamdesetih kalifornijski sastav Giant Sand konačno pronašao dugo traženo uravnoteženje. Nakon četiri odlična ali i poprilično nervozna albuma stasala na marginama paisley zvuka, prva se postava rasipa, no bubnjar John Convertino očito i dalje vjeruje upornosti i kreativnoj snazi Howe Gelba. Nakon što u formi dvojca dovrše Long Stem Rant (1991.), jedan od svojih ponajboljih albuma uopće, Ginat Sand će u svoja njedra primiti još jednog člana, akademski obrazovanog multiinstrumentalista Joey Burnsa te na taj način zaokružiti trojac koji će kroz desetak godina snimiti isto toliko albuma te do savršenstva dovesti Gelbovu pustinjsku viziju.

Skoro relociranje u Tucson, Arizona; obilje ideja i stilova kao i izražena fluktuacija vanjskih suradnika djelovali su kreativno i poticajno na Convertina i Brunsa, tada ustaljene u formi ritam sekcije Giant Sanda. Negdje u vrijeme gostovanja Billa Elma na eskperimentalnom live albumu Backyard Barbecue Broadcast (1995.), dotični će dvojac s njime pokrenuti side-projekt Friends of Dean Martinez, sastav koji će americanu suočiti sa izazovom lounge glazbe, ambijentala i eksperimentalne elektronike. No, Elmovi dugi instrumentalni pasaži odsvirani na pedal steel gitari uparenoj sa mnoštvom dodatnih efekata instantno postaju zaštitni znak novopokrenutog projekta, težeću gušenju ne baš zanemarivog autorskog upliva Joey Burnsa i Johna Convertina. No, u trenutku kada oni napuste Elmov sastav, Calexico će postojati već pune dvije godine!

Ideja o pokretanju Calexica vjerojatno i nije u tolikoj mjeri vezana sa nemogućnošću Burnsa i Convertina da se kreativno izraze u okvirima koje je zacrtao Bill Elm, koliko uz njihovo nastojanje da ne dođu u nepotrebni sukob sa Howe Gelbom pomjerivši razvojni put zajedničkog sastava sa zacrtanog kursa. Štoviše, oni će kao ritam sekcija Giant Sanda djelovati sve do početka novog milenija, odnosno albuma Chore of Enchantment (2000.), kada dogovorno odlaze – ne uslijed svađe ili ikakvih razilaženja po kreativnom planu, već zbog činjenice da je Calexico u međuvremenu prerastao svoju primarnu intenciju te postao bitno poznatije ime od njihovog izvornog matičnog sastava.

U samim je začecima Calexico djelovao u formi multiinstrumentalističkog dueta koji je svoj prvi uradak, danas raritetnu lo-fi kasetu Superstition Highway (1995.) snimio radikalnim ‘do it yourself’ pristupom u dnevnoj sobi obitelji Burns. Većina skladbi sa ovog uradka će se u nešto razraađenijem obliku iduće godine naći na prvom regularnom izdanju Calexica, albumu Spoke. Taj uradak, uglavnom sastavljen od kraćih instrumentalnih krokija i tek poneke dulje kompozicije ipak najvješćuje ono što će vrlo brzo doći do izražaja i postati konstanta u djelovanju sastava. Jer, Black Light (1998.) će na najbolji način pokazati što Calexcio jest: projekt dvoje lucidnih i uigranih glazbenika koji pod opnom americane krije savršen sklop stilova i utjecaja u rasponu od countryja i tex mexa preko jazza, karipske glazbe i hispano utjecaja, Morriconeovog spaghetti western naslijeđa pa sve do istočnoeuropskog folka i klezmera, a koji nikada ne zalazi u opasnost da postane preambiciozni i samodostatni pastiš. Zanimljivo je kako će upravo na pripadnoj turneji sastav započeti sa praksom izdavanja ‘paralelnih’ albuma, redovito limitiranog tiraža, a koji će se distribuirati isključivo na koncertnim štandovima te putem fan clubova. Prvi je u nizu bio EP ’98-’99 Road Map, na kojemu se između ostalog nalaze i proširena verzija odličnog instrumentala Man goes where the Water flows (izvorno na Black Lightu), te ambijentalni space/surf Glowing Heart of the World. U narednim će godinama ovakav pristup iznjedriti slična ostvaranja koja u pravilu ne zaostaju za svojim studijskim parnjacima: TravelallAerocalexico…

Hot Rail iz 2000. nastavlja uhodanom trasom prethodnika, mada je primjetna djelimična ‘popizacija’ zvuka. Riječ je tek o pojedinim produkcijskim segmentima, tako da u konačnici opet imamo odličan album uz, istina, nešto više radiofoniočnih hitova kao što je primjerice Ballad of Cable Hogue. Proces građenja vlastitog identiteta na ikonografskoj pa i široj geografsko-kulturološkoj razini, započet još na Spokeu te razvijen na Black Lightu ovdje posebice dolazi do izražaja. Manevarski prostor Calexica su individualne priče utkane u lokalnu mitologiju i lifestyle suncem sprženih pustinja sjeverog Mexica te jugozapada Sjedinjenih Država, a sveukupni dojam zaokružuju prepoznatljiva grafička rješenja losanđeleskog umjetnika Victora Gasteluma. U vrijeme objavljivanja Hot Raila, Burns i Convertino će konačno i službeno napustiti Giant Sand, no sa Gelbom će i dalje ostati u dobrom prijateljskim i poslovnim odnosima.

Dia de Los Muertos

Nakon uspješne svjetske turneje sa novopridošlim, proširenim članstvom, sastav se u jesen 2002. vraća u studio te razrađuje skaldbe za četvrti regularni album, Feast of Wire koji će se pojaviti u ožujku naredne godine. Ovoga su puta čak i najgorljiviji kritičari začepili svoja pogana usta, pošto se novom uratku Calexica doslovno nije mogla smjestiti niti jedna uočljiva zamjerka. Bend je otišao korak dalje, te koristeći uvijek uspješne metode travestije i parodije uspješno popunio strukturu albuma donekle eksperimentalnim no odlično uklopljenim motivima. Takve su skladbe Attack el Robot! Attack!, koja priziva duh niskobuđetnih SF filmova iz četrdesetih i pedesetih (pada li vam na pamet Ed Wood?) ili latinizirana Guero Canelo, no gro albuma i dalje zauzimaju eklektične vokalno instrumentalne kompozicije poput QuattroWoven BirdsNot even Stevie Nicks,   te atmosferične minijature Whipping the Horse’s EyeDub Latina ili Pepita. Ulogu radijskih uspješnica ovdje će preuzeti Sunken Waltz i socijalno angažirana Across the Wire.

Ono što definitivno bode oči jest Burnsovo pomjeranje težišta na socijalno i politički angažirane teme. Iako je taj proces započeo još davno, skladbama poput Across the Wire koja referira na meksičke imigrante što u potrazi za boljim životnim uvjetima nelegalno prelaze granicu Sjedinjenih Država ili pak All Systems Red kojom autor neskriveno iznosi svoja ljevičarska uvjerenja, upravo će na albumu Carried to Dust takav model doći do punog izražaja. Uostalom, uvodna pjesma nosi naziv Victor Jara Hands. Jara je bio čuveni čileanski pjesnik i kantautor koji je početkom sedamdesetih, u vrijeme Pinochetovih progona uhićen te sa većim brojem ‘nepodobnih’ zatvoren na gradskom stadionu u Santiagu. Znajući da je upravo njegova glazba moćan medij (sjetite se Bona i skladbe One Tree Hill sa albuma Joshua TreeJara sang his song, a weapon in the hands of love…), falangisti su mu polomili obje ruke, no on je i u takvom stanju nastavio pružati potporu kolegama, svirajući gitaru ležeći na tlu. Burns je ipak izbjegao suvišnu patetiku napisavši upečatljivu i iskrenu pjesmu iz čije se pomalo ležerne durske melodije tek letimičnim pogledom/preslušavanjem ne može naslutiti sva sadržana dubina i simbolika.

Kraj drugog desetljeća novog milenija donosi samo repriziranja, ali rano je za donošenje nekin bitnijih zaključaka. Po mojem viđenju, od Algiers iz 2010. pa do trenitnog posljednjeg i vrlo pitkijeg i iznenađujuće kvalitetnog Seasonal Shift z020. sastav povremeno tavori u žabokrečini.

Srećom, ovo je bila tek prolazna faza dvojbi, preispitivanja i kreativnih kriza, što je 2020. potvrđeno veličanstvenim ostvarenjem Seasonl Shift, zasad posljednjim službenim albumom ovog sastava. On nema bezbrižnost (a moglo bi se kazati i retardiranost) prethodnikašto nije mana, naprotiv! Skladbe opet imaju glavu i rep, i što je još bitnije, onu melankoličnu atmosferu karakterističnu za Calexico.

Nešto se pomalja na horizontu.

Možda se varam?V rijeme će pokazati, uostalom!

autor: Vjeran Stojanac, 12/08/2021

Vezane objave

Arhiva

Petogodišnjica smrti Keitha Emersona

20:00–23:00 Subota 6.3.2021.

Životno djelo Keitha Emersona tek treba vrednovati i nije upitno da će se povjesničari umjetnosti i glazbeni kritičari potruditi u tom kontekstu. Bit će tu dvojbi, sukobljavanja, preispitivanja mogućnosti suživota ‘ozbiljne’ i ‘popularne’ glazbe, ali činjenicu da je Emerson svojim pionirskim i eksperimentalnim pristupom kidao žice na bezrazložno nametnutim stilskim granicama te da su upravo zahvaljujući njemu instrumenti s klavijaturom izborili ravnopravan status u onome što uvjetno zovemo rockom nitko ozbiljan neće dovoditi u pitanje!

Rowland S. Howard

20:00–22:00 Subota 4.1.2020.

Onda… sjećate li se Rowlanda S. Howarda?

Covering Up!

20:00–22:30 Subota 23.5.2020.

Ovog tjedna tj ove subotnje većeri eXit predstavlja tri vrhunska albuma obrada!

Spacemen 3/Hurricane Sandy and its Impact on N.Y.C.

31/10/2012.

Malo o Spacemen 3, malo o New Yorku (povodom Sandyja, naravno). Dobra je vijest da se eXit, kao i uvijek u ovo doba godine, vraća onim pljuvačkim, provokativnim i politički nekorektnim najavama!

Tjedna rotacija

Arhiva

GUIDED BY VOICES / It’s Not Them. It Couldn’t Be Them. It Is Them!

FAITH NO MORE / Angel Dust (1992)

PARQUET COURTS / Plant Life

JAMES HOLDEN / Balance

KATE BUSH / Manchester Apollo (1979)

DORINGO / Budem Budem