KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Galaxie 500

20:00–23:00 Subota 12.9.2020.

Ovotjedno izdanje eXit-a stiže sa zanimljivom temom, sa presjekom stvaralaštva njujorškog slowcore sastava Galaxie 500

galaxiestill3

Znate li za one ne baš razvikane sastave koji nikad neće biti navođeni kao utjecajni i kultni, mada je njihov doprinos glazbenoj sceni nemjerljiv? Galaxie 500 spada upravo u tu kategoriju.

Korijeni ovog njujorškog tria sežu još u 1981. Te je godine rođeni Novozelanđanin Dean Wareham po dolasku u New York upoznao Damona Krukowskog i njegovu djevojku Naomi Yang. No, do njihovog udruživanja proći će još punih pet godina, točnije1987., kada će spomenuta trojka pokušati ublažiti hladne studentske harvardske zime pokretanjem glazbenog sastava.

Ljudi kažu da je kompleks sveučilišta Harvard zimi prilično depresivan, unatoč ružičasto-bijelom interludiju snijega i cigli koje u najboljoj tradiciji slijede novoengleski arhitektonski trend. Prisjetite li se načas načina na koji William Faulkner opisuje Harvard u romanima The Sound and the Fury i Absalom, Absalom!, znati ćete na što ciljam (OK, nema veze s onim komentarom o plivanju s peglama vezanim oko ruku!). Svejedno, Harvard je, kao uostalom i Cornell, uglavnom proizvodio dandyje i tehnokrate, dok su inteligenciju njedrile Columbia University , Berkeley i UCLA.

Koliko god tako izgledalo na prvi pogled, ime Galaxie 500 ipak ne nosi neke kozmičke implikacije, jer su se nazvali – netko će kazati banalno i racionalno – po modelu prijateljevog automobila. No, to je vješta varka, pošto je izabrani naziv i više nego solidna maska za neka prikrivena stremljenja ka celestijalnim visinama.

Zvuk benda bio je krajnje jednostavan – gitara, glas, bas i bubanj, što opet nije bila prepreka za kreiranje vanvremenskih pjesama.  Da, zvuk je bio čudan, emotivan ali katkad pomalo napadno fluidan, kao da je lišen noseće konstrukcije, pošto je ritam sekcija u pravilu lako postajala drugi melodijski instrument. Ovdje je nasljeđe Velveta, tako neraskidivo vezano uz svaki sastav ponikao s njujorškog tla,  isprepleteno s tugom kišnih popodneva i snježnih noći.galaxie-500Druga celestijalna implikacija također se tiče utjecaja, pošto je Wareham često citirao britanski proto-shoegaze/psych-blues sastav Spacemen 3 kao očite uzore. Iako je u samom načinu građenja melodijske linije, pa i po stilu pjevanja ova veza i više nego očita, Galaxie 500 svoju energiju nisu kanalizirali distorziranim zvukom prepunim feedbacka. Naprotiv, prototip njihove skladbe jest poluakustični, odjekujući ambijent protkan downbeat ritmom u kojemu se skoro neprimjetno izmjenjuju durska i molska sazvučja, savršeno se uklapajući u stasajući slowcore/sadcore trend (Low, Codeine, Red House Painters…) koji je početkom devedesetih pokušao postaviti prvu liniju obrane od podivljalog i agresivnog stasajućeg grunge trenda.

Bili su prejaki u svakom smislu i prelijepi da bi mogli trajati više od tri albuma. Neslaganje glede kreativne vizije dovelo je početkom devedesetih do razlaza. Bez prevelike pompe, razišli su se tiho kako su i formirani. Damon i Naomi nastavljaju kao istoimeni bend, dok Wareham osniva Lunu, također jedan od nepravedno zapostavljenih dragulja.

galaxiediscogpaphy

Uistinu, o jednom ovakvom sastavu ne treba trošiti suvišne riječi, pošto će iste izgubiti svoje potencijalno značenje pred najezdom pomalo tihe, ali svejedno prodorne glazbe sastava Galaxie 500.

Navod koji slijedi potječe s mog u korov zaraslog bloga (hawkmoon.blog.hr), a niti se uz najbolju volju ne mogu sjetiti izvora. Valjda nije bezobrazno ukoliko navedem nečiji tekst bez mogućnosti prisjećanja u vezi autorstva? Recimo da je tako:

The trio began playing an ephemeral, opiated rock in the tradition of lighter Velvet Underground and Television. The difference, of course, is that Galaxie 500 were staunchly anchored by something those bands could never really be accused of Galaxie 500 were just plain boring. and over the course of their three proper albums, they never really got any more exciting. Wareham’s guitar playing was a beautiful wash, his lyrics lazy and obtuse. the rhythm section of Damon and Naomi serviceable, but never really rising above simply going through the motions…

autor: Vjeran Stojanac, 11/09/2020

, , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

2012: Godišnja lista/Sonična entropija: J.G. Ballard i glazba

28/12/2012.

Kraj godine odrađujemo u očekivanom izdanju – tu je godišnja lista složena po izboru umova koji se kriju iza imena eXit, te jedan zaostatak od prošlog tjedna, prilog o J. G. Ballardu!

Pavement / David Berman & Silver Jews

03/03/2013.

  a)      Pavement Danas se uz američki sastav Pavement u pravilu vezuju bezbrojni stereotipi, epiteti, etikete – ‘lučonoše indie rocka’,…

progeXit

20:00–22:30 Subota 16.2.2019.

Golden age of the progressive sound!

The Kinks/Lou Reed – New York/The Pastels – Slow Summits

31/05/2013.

Pojedina su imena iz glazbenog miljea vezana uz svoja obitavališta doslovno pupčanom vrpcom. Tipični primjeri su The Kinks i njihov odnos prema rodnom Londonu, te Lou Reed čiji je opus duboko protkan utjecajem New Yorka, što posebice dolazi do izražaja na istoimenom albumu iz 1989. U nastavku emisije možete preslušati i novi album glasgovskih The Pastelsa, ‘Slow Summits’, izdan nakon šesnaestogodišnje stanke!

Tjedna rotacija

Arhiva

LITTLE SIMZ / Sometimes I Might Be Introvert

JAY-Z / The Blueprint (2001)

UNKNOWN MORTAL ORCHESTRA / That Life

DARKSIDE / Modcast

MARIANNE FAITHFULL / The Montreux Years (Live)

MARINADA / Mir junaka