Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
Ako je netko predstavljao poveznicu između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bio je to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog punk zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’ .
Sastav je utemeljio kantautor iz Tucsona, Dan Stuart, zajedno sa klavijaturistom Chrisom Cacavasom i basistom Jackom Waterstonom. Još pod imenom The Serfers, bend uskoro seli u Los Angeles gdje mijenja naziv u Green On Red, te snima svoj uvodni EP kojim, kao i nedugo potom snimljenim prvim albumom Gravity Talks dominira Stuartov gitarističko/singerski iskaz na tragu Jima McGuinna, te Cacavasove manzarekovske orgulje. No, dolaskom Chucka Propheta, te podjelom uloga između njega i Stuarta, zvuk polako klizi prema onome što će uskoro postati tipični Green on Red sound. Bio je to zvuk što je najavio cijelu plejadu bendova koji će krajem osamdesetih reanimirati naslijeđe Americane kroz No Depression zvuk. Iako će Cacavas uskoro napustiti bend zbog samostalne karijere (i suradnje s Giant Sandom, slično kao i prvi bubnjar sastava, Van Christian), u ovoj će postavi Green on Red stvoriti svoje najbolje albume (Gas for Lodging, No Free Lunch, The Killer inside Me, Here come the Snakes).
Green on Red, 1987: Dan Stuart i Chuck Prophet u amsterdamskom klubu Paradiso (photo by Frans Schellekens/Redferns)
Početkom devedesetih bend je raspušten, dok Chuck Prophet nastavio prilično uspješnu samostalnu karijeru. Stuart je inicijalno snimio jedan album, Can O’Worms (1995.) i negdje se pritajio do 2005., kada je konačno Green on Red reanimiran u svojoj najboljoj postavi (Stuart, Prophet, Cacavas, Waterson, te novopridošli bubnjar Jim Bogios), mada tek na godinu i nekoliko mjeseci, za potrebe povratničke turneje. Godine 2012. Stuart se vraća izvrsnim uratkom The Deliverance of Marlowe Billings, koji je ove 2016. dobio i nastavak, Marlowe’s Revenge. Zagrebački koncert, koji se terminološki preklapa s ovim izdanjem emisije eXit definitivno je koncertni događaj proljeća (čak ukoliko imamo u vidu da će nas prije početka kalendarskog ljeta posjetiti i Calexico, a moguće i Wilco – ovaj potonji termin ovisi pak o preciznom datumu i satu ljetnjeg solsticija).
Green on Red: Gravity Talks, Gas-Food-Lodging, Here Come the Snakes, The Killer inside Me, Two Bibles i Too Much Fun
Jedna urbana legenda kaže kako su svi ti sastavi, inače pomalo nezgrapno strpani u Paisley Underground trend sadržavali esenciju nekog od bitnih imena iz šezdesetih. Ukoliko su Dream Syndicate preuzeli (uvjetno kazano) ulogu Velvet Undergrounda, The Rain Parade onu The Byrdsa, The Long Ryders pomalo nedefinirani roots zeitgeist šezdesetih, onda su Green on Red sa svojim psihodeličkim dodirom i nadrealnim tekstovima (a ne zaboravimo ni zvuk Cacavasovih električnih orgulja koji neupitno priziva duh Raya Manzareka) savršeno odigrali ulogu The Doorsa u spomenutom kontekstu. Ipak, ovakva generaliziranja mogu laika navesti na krivi put. Čast uočljivim utjecajima, no Green on Red su u prvom redu svoji i specifični.
U kojoj je mjeri Dan Stuart alfa i omega sastava Green on Red, te nisu li uloge vrsnih suradnika poput Cacavasa i Propheta podcjenjivane; dokučite sami! Njegov se zagrebački koncert (na kojemu će pored skladbi iz samostalne faze predstaviti i neke ključne brojeve iz predživota, dakle iz Green on Red epohe), kako je već kazano poklapa s terminom emitiranja ovog izdanja eXita, pa ukoliko i niste u mogućnosti posjetiti taj događaj, ostaje vam streaming radija KLFM, kao i budući, planirani podcast.
Ne dvojite – činjenica da ste dosad možda propustili ovo uistinu veličanstveno ime ne mora značiti ništa, jer se sve greške mogu ispraviti, a čovjek uči dok je živ!
Skorašnji splitski nastup Laibacha u okviru IKS Festivala je dobra prilika da se jednom kronološkom retrospektivom podsjetimo na korijene, začetke, te karijeru tog enigmatičnog kolektiva koji bi prije bio (i ostao) iskrivljeno zrcalo popularne kulture nego li tipičan pop/rock sastav, i koji, vješto koristeći oruđa provokacije, parodije i travestije već više od tri desetljeća udara u bolna mjesta zapadne kulture koja unatoč prividu umjetničkih sloboda često pleše pod diktatom autoriteta!
Kao što naslov kaže, ova emisija donosi tri znakovita live albuma, te jedno starije ostvarenje, kao posvetu čovjeku koji je karijeru oblikovatelja glazbenih omota započeo upravo na tom uradku!
Nepobitno je da su Minutemeni jedan od najzapostavljenijih američkih punk sastava, i tko zna kako bi se stvar razvijala da 1985. D. Boon nije poginuo nesretnim slučajem. A u nastavku emisije presjek karijere pionira elektropunka, Ultravoxa!
Večerašnje će izdanje emisije eXit možda naići na nešto manje brojnu slušateljsku publiku – uredništvo se nada da će se većina vas, barem lokalaca priključiti rođendanskom slavlju radija KLFM – no to nipošto ne znači da će zaboraviti one koji zbog udaljenosti i drugih razloga neće moći prisustvovati tom događaju. Za takve slijedi poklon u vidu dva odlična koncertna albuma; piratskog zapisa nastupa 16 Horsepowera u Stockholmu 1997., te službenog ‘Live in St. Petersburg’ Tuxedomoona (snimka iz 2000., objavljen 2002.).
