Među brojnim zaboravljenim draguljima američke nezavisne scene postoji jedno ime koje bolno strši, svjesno svojeg neprihvaćanja i degradacije. Srećom, istina je blaža prema sastavu Thin White Rope, kolektivu koji se nije mogao lako klasificirati mada je zemljopisno, tematski, pa dijelom i glazbeno vezan uz tzv. Paisley Underground. ‘Pustinjski rock’ je produkt napora koje su Guy Kyser i društvo ulagali u skladanje vanvremenskih pjesama, a danas su im za to zahvalni brojni, u rasponu od Uncle Tupela, Mogwaija, My Bloody Valentine, Calexica, pa sve do nepojmljivih imena poput Kyussa ili QOTSA! Uživajte u ovoj bistroj i pustinjski zvjezdanoj ‘Thin White Rope’ večeri!
Spremite se na malo glazbeno putovanje kroz svijet duhova, sablasti i sličnih nadnaravnih pojava.
Na samom početku, prije no što krenemo s pričom o kultnom losanđeleskom imenu moramo napraviti jednu nezaobilaznu rasčlambu. Razlog je…
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
Uz nekoliko ‘live’ skladbi sa zagrebačkog koncerta Calexica lagano ulazimo u neformalnu, retrospektivnu emisiju složenu povodom formalnog događaja – našeg proboja u javnost!
