
Isle of Wight, 1970.
Isle of Wight, kolovoz 1970… Majka svih ikad održanih festivala!
Is everybody in?
Is everybody in?
Is everybody in?
The ceremony is about to begin
Wake up!
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
Prije točno sedamdeset godina je rođen James Douglas Morrison, pjesnik, sineast i glazbenik koji je svojim kratkim životom višestruko zadužio suvremenu glazbenu scenu. Jim je prvi rock tekstopisac koji je sebe u prvom redu smatrao pjesnikom, pa tek onda glazbenikom, a njegovi skoro ritualni scenski nastupi su pomaknuli do tada tretiranu granicu, unijevši u rock nastupe ne samo elemente teatra, već i poganskih obreda.
Prije točno 50 godina, zbila su se dva događaja koja su u bitnoj mjeri obilježila ne samo tada aktualne kulturološke tokove, već i one u koji će doći do izražaja u nadolazećim vremenima. Uostalom, glazba kao kvalitetan indikator takvih trendova ponajbolje govori o istima!
Odlazak Ray Manzareka, klavijaturista i utemeljitelja sastava The Doors, te ponovno okupljanje kultnih Trobecovih Krušnih Peći prigodom promocije sabranog materijala iz osamdesetih, središnje su teme ovotjednog izdanja emisije eXit.
Vijesti su bile kratke i striktne. U 74. je godini života otišao Ray Manzarek, glazbenik, pisac, filmski redatelj, te što je najbitnije, osnivatelj i klavijaturist sastava The Doors. No, definitivno bi trebalo reći koju riječ više!
Prvi dio emisije je posvećen jednoj rasprostranjenoj pojavi u suvremenoj glazbi – krađi, odnosno plagiranju, a u nastavku slijedi kratki uvid u glazbu kojom su prožeti filmovi finskog redatelja Akija Kaurismakija.
playlist