KLFM

Šest godina emisije eXit

Jedno od prvih vizualnih rješenja za eXit (photo: Vjeran Stojanac, 2006.)

Na samom nas početku očekuje mali skok u nedavnu prošlost.

Prije točno šest godina emitirano je prvo izdanje emisije eXit. Bio je 15. lipnja 2007., dan nakon dogovornog razdvajanja od matične emisije Combo (kojega su od 21. srpnja 2006., pa skoro narednih godinu dana vodili moja malenkost, danas misteriozno isčezli Burzum, te vremenom pridošli Sob Musharaf).

Burzumov tajnom obavijeni nestanak i dan danas uzburkava duhove kako bivših djelatnika večernjeg programa radija KL, tako i one zvjezdane elitne grupice koja je taj isti radio napustila ljeta 2012., u vrijeme besmislenog restrukturiranja, te utemeljila svima nam dragi KLFM. Razmatrali smo mnoge mogućnosti – primjerice onu da su ga oteli pripadnici balkanske mafije glede preprodaje organa, koja je u početku čak izgledala najvjerojatnija. Ipak, ostavili smo otvorene i druge teorije, poput one da su ga oteli alieni (dvojilo se između reptoida i ‘Sivih’), ili pak verzije koja tvrdi da se jedne večeri na državnoj cesti D8 kod Kaštel Starog trenutno otvorio i odmah zatim zatvorio prostorno-vremenski warp, prebacivši tako Burzuma na neku drugu lokaciju u nekom drugom vremenu, primjerice u jutarnju vrevu 103. kata sjevernog tornja njujorškog WTC-a, negdje u prvoj polovici rujna 2001. Nadam se da je bilo brzo i da ništa nije osjetio! Bilo kako bilo, Burzum je krenuo stopama Ritchiea iz MSP – ne zna se gdje je, mada štovatelji njegovog lika i djela tvrde da još egzistira u pustopoljinama pustinje Gobi gdje danju izvodi šamanske rituale uz svesrdnu pomoć jednog Amerikanca koji je početkom sedamdesetih na sličan način i uz malu pomoć francuskih tajnih službi zameo trag.  Noću kroz improvizirani teleskop valjda promatraju meteore kako praše po Kazahstanu i Sibiru, te telepatski kontempliraju o Nietzscheu, Schopenhaueru i Richardu Stallmanu.

Burzum i moja malenkost, negdje početkom 2007.

Bilo kako bilo, prije šest godina je Vaš skromni urednik krenuo sa samostalnim ostvarenjem nazvanim eXit (smisao imena je trebao sugerirati na kasnonoćni termin – prvih je dvadesetak emisija emitirano između 22.00 i 23.30 h, kao i izlazak iz uobičajenih glazbenih kanona), praktički sam, tek uz pomoć požrtvovanog i samozatajnog tehničara Zvonimira Paraća koji je zbog mojih hireva u vidu produljivanja emisije često propuštao posljednji autobus za Mravince/Kučine.

eXit nipošto nije trebala biti još jedna od mnogobrojnih glazbenih emisija sa prefiksom ‘rock’. Štoviše, cilj je bio prekriti glazbeno naslijeđe dvadesetog stoljeća (uz natruhe novog milenija), ne praveći razliku pred pravcima i stilovima, te posebice zanemarujući nametnutu podjelu na tzv. popularnu i akademsku glazbu – dakle, omogućiti suživot šarolikoj lepezi imena kao što su Yes, Beach Boys, Philip Glass, Can, Sex Pistols, Ultravox, Tom Waits, Giant Sand, Throbbing Gristle, Wings, Swans, The Church, Robert Wyatt, BBC Radiophonic Workshop, Levellers, Karlheinz Stockhausen, Arvo Pärt, Eugene Chadbourne, Buddy Holly, Marc Almond, Vera Lynn, William S. Burroughs, The Nice, Tall Dwarfs, Green on Red, Francesco De Gregori… šareno, šareno, možda i isuviše šareno!

Najavna slika za euroeXit, emisiju koja je emitirana 22.01.2012, uoči EU referenduma. Motiv Kovačićeve stambene novogradnje u ulici Dinka Šimunovića je vremenom postao neka vrsta vizualnog simbola emisije, između ostalog i zbog stiliziranog slova X, nepoznanice, ali i ključnog fonema u izrazu eXit!

Emisija je kocipirana na način da u svojem trajanju (150 do 180 minuta) pruži uvid u djelovanje jednog, dva ili najviše tri imena iz glazbenih voda, no vremenom se iskristalizirao i tzv. tematski koncpet koji se sastojao u izboru određene teme iz svakodnevnice, te razmatranja kako je ista doživljena u popularnoj kulturi, s naglaskom, očekivano, na glazbi. Tako smo imali emisije o nuklearnoj paranoji, zrakoplovnim nesrećama, hladnoratovskom Berlinu, podzemnoj željeznici, New Yorku, američkim i ruskim ultradesničarima, Moog sintetizatoru, poplavama, teorijama urote, DIY punku, pa i neke serijale poput onog o škotskoj glazbenoj sceni… Realno, tu je bilo i biti će svega!

Petar Grimani, ‘talijanska’ uzdanica sa slikom voljenog Fabrizia u eXitu, koncem 2008. Tada još nismo imali Ivicu i ‘La Stradu’!

Gostovanja nisu bila predviđena, no bilo je upornih ljudi koji su pod bilo koju cijenu željeli ostaviti trag (točnije, trag svojeg glazbenog ukusa) u eXitu. Spomenimo tek neke: Vinko Barić, Petar Grimani, vajominški apatrid i građanin svijeta Chad Waibel (poznat vam je divovski mješanac labradora i mastiffa zvan Baccha?), Josip Mešin i brojni drugi. Također, u jednoj od emisija je uživo prenošen unplugged nastup sastava Ilija i Zrno Žita, koji je posebno za tu priliku izveo jedanaestominutnu improvizaciju Izgubljen u polju krumpira.

David Sylvian

Prvi je obrađeni autor bio britanski glazbenik i multimedijalni umjetnik David Sylvian, poznat i kao nekadašnji lider art rock sastava Japan, i taj će podatak imati presudno značenje za današnju jubilarnu proslavu. Krećemo, naime, sa snimkom Sylvianovog koncerta u Hong Kongu, održanog 27. listopada 2007. (dakle, ovaj je live zapis mlađi nekoliko mjeseci od same emisije!). Ukoliko Vam se čini da moja urednička malenkost možda i pretjeruje sa Davidom Sylvianom, ništa zato – dotični to itekako zaslužuje!

Negdje početkom 2008. dolazi do smjene na pultu, pa Zvone Parać svoju tehničarsku štafetu predaje Domagoju Mamiću, koji će na toj funkciji ostati praktički do gašenja KL-a. Istovremeno smo uz blagoslov novoizabranog glavnog urednika tada još živog KL-a (riječ je o Elsegundu) pomakli početak emitiranja eXita na 21.30 h, zatim na 21.00, te na koncu na općepoznatih 20.30 h; izbacivši iz termina ionako dosadnu emisiju iz vanjske produkcije, nekakav London Beat ili kako se to već zvalo. Novi se urednik posebice zauzeo na polju revitalizacije zamrlog KL-ovog web sajta, tako da su sve emisije dobile mogućnost komuniciranja sa slušateljstvom na više razina. Uglavnom, skoncentrirali smo se primarno vanjski blog, kasnije i umetnut kao ravnopravni segment same stranice http://www.radiokl.hr koji omogućuje autorima, urednicima i voditeljima emisija da svoje umotvorine dostojno najave na svemrežju. Ja sam, izgleda, bio onaj koji je iz ponuđenog izvukao mogući maksimum – počeo sam pisati najave koje su se u početku protezale na mizerne dvije do tri kartice, no vremenom su zadobile svoju prepoznatljivu formu i razvučenost.

Firewater, negdje oko 2003/04. U prvom su planu Todd A. (lijevo), te Oren Kaplan, nekadašnji gitarist Gogol Bordella

Sredinom 2008., vaš skromni urednik dolazi do saznanja da štovani Cop Shoot Cop projekt nije zamro sredinom devedesetih, kada je Toddu Ashelyju navodno bilo svega dosta. Ali, bio je to samo izgovor, pošto već iste godine (1995.) Tod formira novi projekt Firewater, koji zanemaruje minimalističke industrial elemente prethodnika, dajući prioritet čudnom amalgamu post punka i cabaretske glazbe. Uistinu, ljubav između Firewatera i mene je buknula na prvi pogled, ili bolje reći posluh!

A sad opet skok u sadašnjost! Imajući navedeno u vidu, drugi će subotnji blok biti posvećen Toddu i njegovom Firewateru, a vi ćete umjesto neke od live snimki (sve koje posjedujem su nezadovoljavajuće kvalitete) dobiti na poklon jedan fini mix najboljih momenata ovog vrsnog i vrhunskog sastava!

DNA: Arto Lindsay sa svojim štreberskim imageom, egzotična Ikue Mori koja imenom priziva jeftina švedska dizajnerska rješenja, te ostatak ekipe.

Na samom kraju onog redovnog dijela (emisija će se, naime, nastaviti do sitnih sati) poslušajte snimku koncerta jednog od najradikalnijih i najčudnijih sastava, njujorškog DNA, koji je u drugoj polovici sedamdesetih figurirao kao vodeće ime gradske No Wave scene, i time cementirao put nekim nadolazećim snagama kao što su, između ostalih i Swans i Sonic Youth. Naravno, ne gasite streaming nešto prije ponoći kada ovaj redovni dio završi, pošto će i noćni dio biti koncipiran na sličan način.

Toliko za sad.

Možda još koja riječ o planovima i vizijama?

Pa, ukratko;

eXit danas egzisitra kao osovina subotnjeg večernjeg i noćnog programa community radija KLFM, i nadamo se da će tako ostati još desetljećima, osim ako u međuvremenu ne naleti taj Nibiru o kojemu svi pričaju!