Puce Mary & co: Copenhagen Noise Experimental Scene
20:00–22:30 Subota 22.2.2020.
Očito ste imali pogrešnu predodžbu o pojmu avangardne glazbe čime plaćate danak vlastitoj umišljenosti i uvjerenosti u svoju nepogrešivost. Nije kasno da se to promijeni!
Zalazimo u pomalo neistražena područja glazbene avangarde. U tom ćemo se smislu vrtiti oko dva imena, u prvom redu Frederiekke Hoffmeier (stoji iza projekta Puce Mary) te nešto manje Loke Rahbeka (Croatian Amor, Damien Dubrovnik… nastavite domoljubni niz!)
No, usredotočimo se na Frederiekke. Što u samostalnom radu kao spomenuti projekt Puce Mary, što u kolaboracijama (uglavnom snimanih za izdavačke kuće PAN i Posh Isolation) sa Rahbekom, koji je ujedno suosnivač i suvlasnik Posh Isolationa), njezin se rad svodi na tri konstante: ambijentala, eksperimentala, noise!
Iako je Frederiekke napustila prijazni Kopenhagen te sad živi i radi u sparnom i ljepljivom Los Angelesu, dio hyggea ostaje u njoj. Kažu da se umjetnik srodi sa određenim podnebljem (ili ga upije rođenjem) tako da čak i ako ga promijeni zadržava neke nativne elemente. Primjerice Dylanu Thomasu je bilo lakše izbiti sav whisky iz želuca precizno centriranim udarcem nego izbiti Wales iz njega. Kod Frederiekke je to srođenje sa nativnim nebom jasno vidljivo, kao što je vidljiva i njezina germanska ljepota. Dakle nije jedna od onih koji su prodali dušu Hollywoodu, palmama, surfanju i masonima.
Tijekom godina je objavila veći broj albuma (što samostalnih, što kolaboracija). Još 2010. objavljuje albume Lucia i dogodine Closed Room (sa Rahbekom i to su tek prve od suradnji koje će uslijediti), izvrsne samostalne albume poput The Great Panic i Persona (2014.), Spiral (2016.) te zasad neslužbeno posljednji The Drought (2018/2019.), objavljen na berlinskoj etiketi Pan. Zanimljivo je da je ovaj album produkt suradnje koja je uslijedila nakon turneje sa Drew Mc Dowallom (Coil).
Da se ne ponavljam sa hvalospjevovima neprežaljenom Coilu (čiji je utjecaj u radu Puce Mary doslovno stršeći), usmjerit ću se na potke koje stoje iza tog albuma. Za početak ću citirati Daniela Martina McCormicka iz Pitchforka:
Frederikke Hoffmeier’s voice is the thread that holds together her apocalyptic mood pieces, a cinematic take on noise that’s driven by dead-eyed focus.
Zatim ću kazati kako je apokaliptičnom raspoloženju presudio i lepezasti set Frederiekkeinih literarnih uzora – spomenimo tek Charlesa Baudelairea, JG Ballarda, Jeana Geneta, TSEliota… I naravno, zvuk i Frederiekkein istraživčki nagon. To bi bilo to.
A sad dosta preseravanja. Preslušajte emisiju.
I find myself feeling like decades have passed I’m an old woman now and I have lost my attraction I’m tortured by a feeling of drowning Under you, under society, politics The decay of nature My lack of interest And I feel desperate
Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, dok globalni tokovi nameću različite vizure uskrsnuća taman pokopanog punka; The Dream Syndicate biraju specifičan pristup i svoj postpunkerski, garažni zvuk boje nijansama progresivnog folka kasnih šezdesetih, primarno naslijeđem The Byrdsa, Grama Parsonsa i Buffalo Springfielda. Ovaj će specifični amalgam uskoro postati poznat pod nazivom ‘Paisley Underground’, predstavljati će revoluciju na lokalnoj kalifornijskoj sceni, a utjecaj mu je itekako vidljiv u suvremenoj američkoj glazbi.
Slijedi jedno poprilično improvizirano i konfuzno, ali i neobavezno izdanje eXita. Tema? Obljetnica. Pitate se zašto obljetnica kad smo 12. godišnjicu emisije obilježili sredinom lipnja? Eto tako!
Tall Dwarfs su definitivni začetnici lo-fi trenda te jedan od najistaknutnijih i najznačajnijih sastava koji su u doba punka i new wavea stasali na novozelandskoj glazbenoj sceni.
