In Memoriam: Storm Thorgerson (1944. – 2013.)

18 je. travnja preminuo Storm Thorgerson, jedan od najpoznatijih britanskih dizajnera rock omota. Njegov se rad uglavnom vezuje uz sastav Pink Floyd, no Storm se surađivao sa brojnim imena svjetske rock scene, ostavivši duboki i trajni trag na tom području.

 

Jedan od najprodukivnijih, a autorskim potpisom i najprepoznatljivijih britanskih dizajnera omota glazbenih albuma zasigurno je Storm Thorgerson, koji je osamnaestog travnja tekuće 2013. otplovio ka nekim drugim obalama gdje se nadrealne vizije stapaju i kolažiraju sa prividnom stvarnošću bez limita kakvog nameće kruti materijalni svijet.

Rođen je 1944. u sveučilišnom gradiću Cambridgeu, smještenom pedesetak milja sjeverno od Londona. Slično Oxfordu, ovo je mjesto tada predstavljalo nedodirljivu oazu mira, zahvaljujući pomalo bizarnom dogovoru britanske i njemačke vlade po kojemu Luftwaffe neće dirati ta dva školsko znanstvena centra naširoko poznata po karakterističnoj neogotičkoj arhitekturi, dok će RAF isti tretman ‘zatvaranja očiju’ primjeniti na njemačkim ekvivalentima Heidelbergu i Göttingenu. Privilegiju sretnih najranijih godina imali su i David Gilmour, Roger Waters i Syd Barrett, Stormovi prijatelji iz djetinjstva koji će dvadesetak godina kasnije oformiti jezgru sastava koji će u nadolazećim vremenima postati planetarno poznat i uspješan pod nazivom Pink Floyd.

Iako je od najranijih dana maštao o karijeri filmskog redatelja, život će Storma baciti na sasvim druge obale. Počinje se baviti slikarstvom, a nedugo po dolasku u London sa znancem Aubrey Powellom utemeljuje dizajnersku grupu Hipgnosis. U to vrijeme takav potez i nije garantirao mogućnosti neke obilnije zarade, pa čak ni pokrića minimuma životnih troškova, pošto je era swinging Londona izrodila brojne slične umjetničke grupacije. No, sinergija Stormovog urođenog talenta i ponovni susret sa starim prijateljima iz Cambridgea će biti onaj presudni element, koji će odrediti ne samo kasniju uspješnu karijeru studija Hipgnosis, već na neki način i sastava Pink Floyd.

Prvi ozbiljniji rad Stroma i Aubreyja, odnosno Hipgnosisa će biti upravo naslovnica albuma A Saucerful of Secrets (1967.), drugog dugosvirajućeg projekta Pink Floyda, koji se, sada već oslobođen tereta dominacije sve neuporabljivijeg Syda Barretta može promatrati i kao prvi pravi album sastava. Iako koncipiran pomalo konfuzno, kao kolaž nekoliko naizged nepovezivih elemenata (zodijakalni krug, prikaz evolucije neimenovane planete, alkemičar u svojem vrtu, te između ostalog i slika članstva sastava zarobljenog u nekoj vrsti staklene jabuke), rad je odlično prikazao tada još kaotičnu prirodu sastava koji tek treba spojiti pojedinačne poglede u jedinstvenu viziju.

Nadrealistički motivi poput onog sa omota albuma 'Elegy' sastava The Nice će nakon dvadesetak godina ponovo doći u fokus Thorgersonovog zanimanja

Nadrealistički motivi poput onog sa omota albuma ‘Elegy’ sastava The Nice će nakon dvadesetak godina ponovo doći u fokus Thorgersonovog interesa

Suradnja studija Hipgnosis i sastava Pink Floyd će se nastaviti još čitavo desetljeće, tijekom kojeg će nastati brojna lucidna riješenja, o kojima bi trebalo kazati nekoliko riječi. Tako, primjerice, naslovnica albuma Ummagumma (1968.) prikazuje sastav zarobljen u ‘ponavljaućim zrcalima’ – naime, u slici obješenoj na zidu se reproducira čitava scena sa vrtom i predsobljem, te istom slikom na zidu, no četvero članova sastava je sada u drugačijem rasporedu, preuzimajući međusobne prethodne položaje, i tako u beskonačnost. Atom Heart Mother (1970.) je predstavljao još jedno iznenađenje. Iako su rastuće vojske štovatelja Pink Floyda očekivale album čiji će omot biti još jedna složena manifestacija Hipgnosisa, Storm Thorgerson se ovoga puta odlučio za krajnje jednostavno rješenje. Odvezao se ka Potter’s Baru na sjevernim rubovima Londona, te uslikao prvu crno bijelu frizijku na koju je naišao (kasnije će se, u razgovoru sa vlasnikom krave utvrditi kako je njezino ime Lulubelle III!). Grafičko rješenje ovog albuma potvrđuje već postavljeni modus operandi Stroma Thorgersona, odnosno studija Hipgnosis, koji u prvom redu podrazumijeva korištenje fotografija te njihovu obradu i kolažiranje, a tek u manjoj mjeri posezanje za autorskim crtežima i slikama.

Omoti albuma 'Ummagumma', 'Atom Heart Mother' i 'Meddle'

Omoti albuma ‘Ummagumma’, ‘Atom Heart Mother’ i ‘Meddle’

To će posebice doći do izražaja na poznatom primjeru dvostruke korice albuma Meddle (1971.), izvedene preklopom fotografije ljudskog uha u plavičastim nijansama i prozirnog sloja koji prikazuje transverzalne valove nastale kapanjem po vodenoj površini. No, zato će vjerojatno najpoznatiji uradak Hipgnosisa odstupiti od već uhodanog stereotipa. Na korici idućeg ostvaenja Pink Floyda će Strorm ponuditi naoko jednostavan motiv slike poprečnog presjeka Newtonove prizme koja zraku bijele svjetlosti razlaže na sastavne boje. Zanimljivo je kako je ovo skoro banalno rješenje odnijelo prevagu nad razmatranim mogućnostima, među kojima su bile i spektakularne fotografije piramida u Gizi – recimo usput da je izdavačka kuća Harvest Records izdvojila ne baš zanemariv iznos novca za troškove putovanja ljudi iz studija Hipgnosis u Egipat! Svejedno, prizma sa omota albuma The Dark Side of the Moon će postati svojevrsni logotip Pink Floyda, a za buduća će reizdanja u pravilu biti dorađivana dodavanjem pozadinskih motiva, no čak ni takvi lucidni pokušaji neće nadmašiti danas već kultni prikaz sa prvog izdanja iz 1973!

Ovaj je album kako u glazbenom, tako i dizajnerskom smislu postao dvosjekli mač, pošto je javnost od idućeg ostvarenja očekivala prebacivanje granica, što je rezlutiralo pressingom ne samo nad članstvom Pink Floyda, već i u redovima Hipgnosisa. Kada su Waters, Gimour, Wright i Mason definirali temeljni koncept novog albuma koji će sadržavati četiri skladbe od kojih će svaka biti u relaciji sa jednim od Empedoklovih elemenata (vatra, voda, zemlja, zrak), Strom Thorgerson dolazi na genijalnu ideju izvedbe korice u formi dva jednostruka omota, jedan unutar drugog, čime su osigurane četiri plohe za prikaz slike, odnosno fotokolaža koji referiraju na pojedinu skladbu/element. Ovdje treba imati u vidu njegovu fascinaciju belgijskim nadrealističkim slikarom Rene Magritteom, koja jasno odzvanja već iz prve plohe na kojoj se dvojica ljudi u poslovnim odijelima (od kojih jedan gori!) rukuju u dvorištu filmskog studija kompanije Warner Bros. u Los Angelesu, čime je pokriven element vatre, te simbolički skladba Welcome to the Machine. Poleđina vanjskog omota sadrži pak sliku bestjelesnog ‘prodavača LP ploča’ koji prividno lebdi nad pustinjskim pijeskom (element zemlje!), odnosno kreaturu koja simbolizira ispraznost čitavog glazbenog show bussinesa – referenca na Have a Cigar je uostalom dodatno podkrijepljena tekstom pjesme.

Motivi sa vanskog i unutarnjeg 'sleevea' albuma 'Wish You Were Here' Pink Floyda. Svaka slika simbolizira jednu od četiri skladbe sa albuma, kao i jedan klasični element (vatra, zemlja, zrak i voda)

Motivi sa vanskog i unutarnjeg ‘sleevea’ albuma ‘Wish You Were Here’ Pink Floyda. Svaka slika simbolizira jednu od četiri skladbe sa albuma, kao i jedan klasični element (vatra, zemlja, zrak i voda)

Unutarnji sleeve je rezerviran za simbolički prikaz naslovne skladbe Wish You Were Here, te monumentalne dvodijelne Shine on You Crazy Diamond, vizualno predstavljen crvenom maramom nošenom vjetrom među drvoredima na poljanama Cambridgeshirea, te pomalo sablasnom fotografijom ukočenog skakača dopola uronjenog u začudno mirnu površinu jezera Mono Lake u Kaliforniji. Pomalo je dvojbeno kojoj od dvaju skladbi pripisati određenu sliku, odnosno ‘element’, no po nekakvoj bi logici fluidni koncept marame (i samog Cambridgea) trebao sugerirati odbjeglog Syda Barretta, kojemu je skladba Shine on You Crazy Diamond navodno i posvećana; dok se nostalgični vodeni znak lako može povezati sa pjesmom koja svoj naziv dijeli sa albumom (…we’re two lost souls swimming in the fish bowl, year after year…). Ploči je u konačnici dodat i vanjski plastični (u kasnijim izdanjima kartonski) zaštitni omot sa naljepnicom koja ponavlja motiv rukovanja sa ‘welcome to the machine’ segmenta, ovaj put prezentiran putem dvije robotske ruke sa backgroundom u vidu razmatrana četiri elementa.

Apokaliptična fotografija elektrane Battersea u istoimenom dijelu Wandswortha u južnom Londonu. Između prednjih dimnjaka je uočljiva i čuvena floydovska balon-svinja, glavni promotor albuma 'Animals'

Apokaliptična fotografija elektrane Battersea u istoimenom dijelu Wandswortha u južnom Londonu. Između prednjih dimnjaka je uočljiva i čuvena floydovska balon-svinja, glavni promotor albuma ‘Animals’

Za dugo godina posljednji Stormov rad za Pink Floyd, grafičko rješenje albuma Animals koincidira sa dolaskom nove, mlade snage u sastav Hipgnosisa. Riječ je o danas nažalost također pokojnom dizajneru, glazbenom eksperimetatoru i jednom od najdosljednijih praktikanata cut-up doktrine naslijeđene od Williama S. Burroughsa; Peteru ‘Sleazy’ Christophersonu, koji će pored ostalog ostaviti nemjerljiv obol suvremenoj glazbenoj sceni svojim djelovanjem u sastavima kao što su Throbbing Gristle, Psychic TV i Coil. Iako osnaženi novim članom, Hipgnosisovci će biti prilično limitirani pri radu na ovom omotu, pošto je Roger Waters (koji je već tada praktički preuzeo Pink Floyd u svoje ruke) već zamislio koncept, svodeći tako Stroma i ostatak studija tek na realizatore njegovih zamisli. Svejedno, dizajn je još jednom pokazao Stormov genij, što se očituje ne samo u grafičkoj obradi naslovnice koja je fotografiji ikoničke elektrane Battersea na južnoj obali Temze u Londonu pružila skoro apokaliptični ugođaj, već i u nizu uspjelih crnobijelih snapshotova snimljenih unutar spomenute lokacije, koje krase unutarnji omot. Budimo iskreni; ovaj je interni sleeve možda najbolji homage ikad realiziran na temu industrial deecayja!

Radovi nastali kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih: 'Electric Warrior' T. Rexa, 'Lifemask' Roy Harpera, te 'Five Bridges' sastava The Nice

Radovi nastali kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih: ‘Electric Warrior’ T. Rexa, ‘Lifemask’ Roy Harpera, te ‘Five Bridges’ sastava The Nice

Od početka djelovanja pa do svojeg dogovornog razlaza 1983., Hipgnosis će ostvariti brojne druge uspjele radove, između kojih možemo izdvojiti Five Bridges i Elegy sastava The Nice (1969., odnosno 1970.), Electric Warrior T. Rexa (1971.), Houses of the Holy Led Zeppelina i Lifemask Roy Harpera (1973.), te brojne albume Alan Parson’s Projecta, Wishbone Asha, Bad Companyja, Wingsa, Electric Light Orchestra, Moody Bluesa, Hawkwinda, Petera Gabriela, Genesisa, XTC i Black Sabbath (spomenimo tek neke od njih), kao i prve samostalne albume flojdovaca Davida Gilmoura i Ricka Wrighta. Zanimljivo je da Strom Thorgerson, odnosno Hipgnosis potpisuju i grafiku rijetkih ostvarenja sastava Yes koje nije dizajnirao čuveni Roger Dean, konkretno albuma Tormato iz 1987. Unatoč prividnoj jednostavnosti i vizualiziranoj igri riječi (tor + tomato), pozadinski uklopljena mapa jugozapadne Engleske sa svojim brojnim ‘tor-ovima’ uzdiže ovaj rad na sam pijedestal, vrh ostvarenja iza kojih stoji Thorgersonov genij.

Prva tri samostalna albuma Petera Gabriela u izvedbi studija Hipgnosis, odnosno Storma Thorgersona

Prva tri samostalna albuma Petera Gabriela u izvedbi studija Hipgnosis, odnosno Storma Thorgersona

Interesantan je njegov konceptualan pristup prilikom serijskog oblikovanja omota pojedinih autora. To posebice dolazi do izražaja na prva tri samostalna albuma Petera Gabriela (Car, Scratch, Melt), gdje se motiv Peterovog lica slične ekspresije ponavlja u raznim situacijama, koje uostalom sugeriraju neslužbeni nazivi tih albma.

Po raspuštanju studija Hipgnosis, Storm nastavlja samostalno bavljenje dizajnom omota rock ploča. Kroz skoro tri desetljeća – raditi će praktički do smrti, stvoriti će odlična rješenja poput pojedinih albuma Dream Theatera, Musea, Mars Volte, The Culta i Mike Oldfielda, a reinkarnirani Pink Floyd (ovoga puta bez paranoičnog Watersa) će mu ukazati čast ponudivši mu apsolutnu slobodu pri dizajniranju omota albuma A Momentary Lapse of Reason (1987.), koncertnog Delicate Sound of Thunder (1988.), te Division Bell (1994.). Ovaj posljednji uradak, inače i zadnji snimljeni album Pink Floyda jest zaokruženo djelo u kojemu se stihovi, glazba i grafika prožimaju stvarajući pomalo diskutabilnu ali iznad svega zanimljivu simboliku (o tzv. Enigmi Publius možete više doznati prateći ovaj LINK).

Rastvorena omotnica LP izdanja albuma 'the Division Bell'

Rastvorena omotnica LP izdanja albuma ‘the Division Bell’

U razdoblju između 1987. i 1995., Strom dakle nije sveden tek na dizajnera omota Pink Floyda, već postaje najbitnija uzdanica reformiranog sastava kada je riječ o oblikovanju scene, plakata, turnejskih logotipa, pa i arhitekture pozornice. Negdje u to vrijeme razvija svoj izražajni način temeljen na poetici nadrealizma (posebice Magrittea i Dalija), čiji se rudimenti mogu uočiti već na albumu Wish You Were Here (1975.), pa i još ranije, na rastvorenom omotu albuma Elegy sastava The Nice (1970.). Nadrealistički stvaralački pristup ukida tanku granicu između svijesti i podsvjesnog, jave i sna; tako da omoti albuma Pink Floyda nastali u to vrijeme djeluju kao suluda kombinacija nečeg sasvim uobičajenog, uparenog sa pak nečim drugim čemu tu nikako nije mjesto, barem po zakonima logike. Takav je beskrajni niz bolničkih kreveta na plaži (Momentary Lapse of Reason), mirni škotski krajolik gdje u prvom planu oučavamo leđima okrenutog čovjeka u poslovnom odijelu omotanom žaruljama koji gleda prema udaljenom brežuljku na kojemu magičar upravo izvodi nekakvu egzibiciju sa pticama (Delicate Sound of Thunder), ili pak čitav niz značenja i simbola koja nam se otvaraju na omotu i bookletu albuma Division Bell. Slične će motive Storm koristiti na svojim brojnim ostvarenjima od polovice devedesetih nadalje; primjerice na albumima Bury the Hatchets Cranberriesa, Falling into Infinity Dream Theatera, Cyclorama Styxa, Broken China Richarda Wrighta, Delouzed Mars Volte, te Absolution Musea.

Recentni radovi Storma Thorgersona: 'Bury the Hatchets' Cranberriesa, 'Falling into Infinity' Dream Theatera, 'Cyclorami' Styxa, 'Broken China' Richarda Wrighta, 'Delouzed' Mars Volte, te 'Abolition' Musea

Recentni radovi Storma Thorgersona: ‘Bury the Hatchets’ Cranberriesa, ‘Falling into Infinity’ Dream Theatera, ‘Cyclorami’ Styxa, ‘Broken China’ Richarda Wrighta, ‘Delouzed’ Mars Volte, te ‘Absolution’ Musea

Koliko to god izgledalo sebično i ‘fanovski’, teško se oteti dojmu da je Storm Thorgerson svoju ulaznicu u aleju vječnih zaslužio upravo kreiranjem ikoničkih i neponovljivih omota ranih albuma sastava Pink Floyd, pa je na neki način – koliko to god na prvi pogled grubo zvučalo – bio neka vrsta njihovog kućnog dizajnera. No, takve sitnice nisu vrijedne razbijanja glave, jer već letimični pogled na albume poput Meddle, The Dark Side of the Moon ili Wish You Were Here čak i više govori o tvorcu njihova vizualnog identiteta, nego o samoj, ionako vanvremenskoj glazbi upakiranoj unutar istih.

A to je i više nego dovoljno!

 

Umjetnik i njegovo životno djelo (ili bar kako to drugi doživljavaju): Storm Thorgerson pred omotom albuma 'The Dark Side of the Moon' Pink Floyda

Umjetnik i njegovo životno djelo (ili bar kako to drugi doživljavaju): Storm Thorgerson pred omotom albuma ‘The Dark Side of the Moon’ Pink Floyda

 

We first met in our early teens. We would gather at Sheep’s Green, a spot by the river in Cambridge and Storm would always be there holding forth, making the most noise, bursting with ideas and enthusiasm. Nothing has ever really changed
He has been a constant force in my life, both at work and in private, a shoulder to cry on and a great friend.
The artworks that he created for Pink Floyd from 1968 to the present day have been an inseparable part of our work.
I will miss him.

/David Gilmour, 19. 04. 2013./

 

Vjeran Stojanac, 20.04.2013.

22/04/2013

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,