Iz knjige Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati
„Currents“ je za Kevina Parkera, AKA Tame Impala, prepuštanje struji onoga u što se njegov život pretvorio nakon prethodnih dvaju albuma. Ovaj put je, osim skladanja, pisanja, aranžiranja, sviranja svih instrumenata i snimanja, preuzeo i produkciju albuma te je napravio svoj intiman album u kojem se oslobodio prethodnih zamisli kako su gitare jedno, a komercijalni pop nešto sasvim drugo. Psihodelija, s treće strane, uključuje što god.
Naime, stvarajući zvukove koji ne bi trebali postojati, „Currents“ nas neće tjerati da mislimo kako haluciniramo. Iako sintetički, zvukovi ovdje imaju svrhu povezati nas više sa životom, s onime što se događa u nama. Kozmička stanja svijesti ne dolaze ovdje potaknuta sintetičkim drogama, nego pažljivo biranim sintetskim zvukovima. Parker je potpuno neurotičan u tom pogledu. Vječito sitničav, kritičan i sumnjičav u rezultat svojeg truda, a opet svjestan da rijetko ima kontrolu nad kreativnim procesom. On se jednostavno događa pa se i procesi prilikom slušanja albuma ne mogu objasniti, jednostavno se treba prepustiti struji. Ritmovi i melodije najčešće podsjećaju na R&B kakav bismo čuli na radiostanici koja pušta samo hitove. No propušteni kroz tretman kakav je imala i gitara na njegova prethodna dva albuma, djeluju hipnotički.
Prepuštanje struji nije izbor, to je neminovno stanje. Taj nedostatak gitara u prvom planu stoga ne možemo smatrati promjenom u odnosu na prva dva albuma, nego je to jednostavno put kojim struja nosi ovog kozmičkog Australca koji nas je odlučio nakratko povesti sa sobom. „Currents“ nije teško voljeti, dogodit će se to bez obzira jeste li tinejdžerica u potrazi za nečim plesnim ili stari freak u potrazi za nečim na što se možete razvaliti. Razlog zbog čega album funkcionira na toliko različitih razina je što se ne pokušava uklopiti ni u kakve postojeće definicije, nego ponajviše u one koje je do tog trenutka Kevin Parker nametnuo samome sebi. Djeluje oslobađajuće zato što i treba tako biti.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| “Let It Happen” | ||
| “Nangs” | ||
| “The Moment” | ||
| “Yes I’m Changing” | ||
| “Eventually” | ||
| “Gossip” | ||
| “The Less I Know the Better” | ||
| “Past Life” | ||
| “Disciples” | ||
| “‘Cause I’m a Man” | ||
| “Reality in Motion” | ||
| “Love/Paranoia” | ||
| “New Person, Same Old Mistakes” |
autor: Ante Marković, 23/04/2026
Arhiva
Tako to biva kad škot reggae piva. Jedan od najboljih albuma te davne 1997. ali i dugo godina nakon ostaje jedna divna glazbena uspomena i nalazi svoje zasluženo mjesto u ovim našim, osobnim, ladicama koje dijelimo sa vama.
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Nema dvobje, “American Water” jest najbolji, ili barem najpristupačniji album Silver Jewsa. No, unatoč lepršavoj glazbenoj podlozi koja elementima predefinirane americane dodaje i natruhe drugih utjecaja, ono što ovaj album uistinu čini velikim jest Bermanov koncept sagledavanja Amerike na koncu tisućljeća iz brojnih rakursa, pa i onog vlastitog. Na koncu, dobijamo jedan od najveličanstvenijih, ali i najmračnijih albuma koje su nadobudni kritičari nesretno svrstali u rasplinute domene ‘alternativnog countryja’ i ‘indie rocka’.
playlist
