KLFM

Mišo, Karlo i Iris. Šibenik. Tvrđava.

Kako sve češće biva, ako ti se ne pojavi na ‘zidu fejsa’, ne znaš da postoji. Tako je Mišo Komenda objavio kako je signalizacija tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku uvrštena u knjigu i putujuću izložbu bečkog Međunarodnog instituta za informacijski dizajn (IIID). ((IIID je međunarodna neprofitna organizacija koja se bavi istraživanjem, promidžbom i edukacijom u polju informacijskog dizajna.)) Eto, lijep povod za kratko o tom projektu.

Na projektu su radili ranije spomenuti Mišo Komenda sa Karlom Kazinotijem (=Kazinoti+Komenda) i Iris Klarić. (( Naručitelj: Tvrđava kulture Šibenik)) Sustav je namijenjen snalaženju u prostoru tvrđave i informiranju kako o samoj tvrđavi sv. Mihovila i njenom sadržaju, tako i o cijelom obrambenom kompleksu tvrđava na šibenskom području.

Kaže mi Karlo da je proces trajao nešto više od godinu dana. Kako je dizajnerski proces ‘done right’ (ispravno odrađen) poprilično kompleksan, posebice kod projekata signalizacije, od idejnog do izvedbenog rješenja neke su se stvari morale kompromisno rješavati. Primjerice kada su htjeli okačiti destinacijske i informacijske table na zid (‘sve informacije od jednom’ servirati), konzervatori su imali štošta za reči. Čak i kada bi se kačile u fuge. Tako su desinacijske table sveli na neku minimalnu površinu (120 × 120 mm) čisto da se skrene pozornost na neki detalj/dio, i njih kačili na zid. Informacijske table postavili su da stoje samostalno u prostoru, te se referiraju na destinacijske table (slikama, tekstom, tlocrtima). S ovime su zadovoljili kontekst unutar kojega rade, ali su, kako napominje Karlo, dobili i novu kvalitetu – stvoren je “plato” kao poseban dio za informiranje.

Rješenja pronalaziš kroz rad, to je proces s više različitih aktera.

Ti kao dizajner možeš sve posložiti da savršeno funkcionira, ali onda u projekt uđe konzervator i sve poremeti. Pa moraš ponovno tražiti i usklađivati sistem koji će funkcionirati. Ti možeš napraviti knjigu standarda, ali ako ju konzervator ne odobri, onda nemaš ništa.

Destinacijske, informacijske, orijentacijske… Vrste oznaka (tabela) podijelili su u tri kategorije:

1. orijentacijske – što su strelice / putokazi
2. destinacijske – koje označuju samo mjesto “interesa”, tj. tiču se obilježavanja generalnih stvari prostora
3. informacijske – sve što se tiče samog spomenika (cisterne, grbovi, tlocrt, bunarska kruna, …), oznake “što je unutra”

Kako je tvrđava sv. Mihovila dio kompleksa tvrđava, pri oblikovanju signalizacije jedne od njih, zapravo postavljaš sustav kojime ćeš omogućiti i rješavanje signalizacije ostalih, i + valjalo je poštivati postavljeni identitet svih njih (srećom samo odabirom boja). Dakle, table su crne, a iza crne stoji dio u boji objekta koji posjećujete. Osim kada se tabela referira na drugi objekt, tada tabla sadrži dodatnu tablu u boji i sa informacijama objekta koji referira.

Ovaj princip slojevitog slaganja tabli prožet je kroz cijeli sistem signalizacije (inače ne bi bio sistem, jel). Budući da je tvrđava bila razarana, nadograđivana, obnavljana (…) ona je stalno dobivala neki novi sloj. Kod sistema signalizacije, tu činjenicu iskoristili su za postavljanje značajenskih (prostornih) razina informacija i funkcija signalizacije. “S time da smo, podijelili informacije po čitljivosti i važnosti.” Lagani 3D. Dopisano. To je O.K. Prije mi je bilo čudno (i malo pomodno) zašto sad to kače slojevito, ali sad kužim.

Znači fora je da imaš neku informaciju, i ona stoji za sebe. I to je jasno – ovo je kula ta-i-ta. Onda na to staviš kao post-it – e, a ovo preko puta je tvrđava ta-i-ta. Pa su obje info jasne, i odvojene, i spojene, i nadograđene… Ali nije kao pop-up prozor na računalu. On ti smeta, i upozorava te. Ove razine su prostorno i vizualno dovoljno suptilne da ti ne stoje kao upozorenje (barem mi se čini na fotkama, nisam bio tamo).

Njušim li ja to neki novi identitet svih tih tvrđava (proizašao iz ideja postavljenih signalizacijom)? “Tesko :) to im je lani radila neka druga firma.”

Pics or it didn’t happen

* Slike preuzete sa kkazinoti.com.