Izložba Smetnje u prijemu slike u Galeriji MKC

U četvrtak 16. studenog u 19 sati u Galeriji MKC / Domu mladih u Splitu otvara se izložba SMETNJE U PRIJEMU SLIKE – TRANSFERI FOTOGRAFIJE U DIZAJNU 1960 – 1990, koja se bavi odnosom fotografije i grafičkog dizajna, na primjerima radova autora kao što su Ivan Picelj, Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Gorki Žuvela, Milan Vulpe, Željko Borčić, Dušan Bekar, Dalibor Martinis, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Bachrach&Krištofić, NEP, Greiner&Kropilak i drugi. Autori koncepcije i kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić. Uz samu izložbu, koju zajedno organiziraju HDD, MKC i Platforma 9,81 bit će predstavljena i istoimena knjiga u izdanju HDD-a.

Izložba “Smetnje u prijemu slike – Transferi fotografije u dizajnu 1960 – 1990.” posvećena je odnosu fotografije i grafičkog dizajna u razdoblju od kasnih 1960-ih do kraja 1980-ih godina u Hrvatskoj te načinima kako čitanje tog odnosa produbljuje ne samo naše razumijevanje oba medija, nego i omogućuje specifičan uvid i razumijevanje vizualnih umjetnosti te medijske i popularne kulture u navedenom razdoblju. Upravo je grafički dizajn tada predstavljao svojevrsan most — medij — koji je prevladavao u našoj sredini ustaljene granice i ograničenja područja tzv. umjetničke, klupske, dokumentarne i novinske te amaterske fotografije.

Odnos o kojem govorimo nije jednoznačan — ne radi se o pukoj upotrebi fotografije u različitim sredstvima vizualnog komuniciranja, nego prije svega o rastakanju medija fotografije, njenog jezika, teksture, značenja i svojstava u struji drugih medija, poput teksta i tipografije, kolaža, tiskarskih tehnika i produkata (plakati, časopisi, novine, knjige…), elektroničke slike (TV i video), xeroxa i slično.

U nekim slučajevima fotografija je očigledan pa i najvažniji instrument grafičkog dizajna; u drugima se nalazi tamo gdje je ne očekujemo i ne prepoznajemo, kao sredstvo za postizanje određenih optičkih ili estetskih efekata, ili pak u njenom elementarnom, ne-prikazivačkom obliku (tzv. elementarna fotografija, fotogrami/rejogrami), a ponekad je dio integralne cjeline s drugim grafičkim artefaktima, struje sačinjene od teksta, slika i misli, u kojoj je teško razlučiti gdje što počinje, a gdje završava.

Klasifikacija pa i puka sistematizacija tih odnosa je kompleksan i nezahvalan zadatak jer se javlja niz kombinacija i preklapanja kreativnih pristupa, tehnika i tehnoloških mogućnosti. Te odnose i izbore kreativnih postupaka možemo promatrati i konceptualizirati kao multidimenzionalno križanje različitih osi na kojima su između krajnosti njihove različite kombinacije ili stupnjevi. Primjerice, ponekad je dizajner istovremeno i fotograf (ili obrnuto, fotograf je i dizajner), a ponekad je riječ o korištenju tuđe fotografije koja opet može biti poznatog ili anonimnog autora, naručena za specifičnu prigodu ili pronađena i izabrana iz mnoštva drugih postojećih.

Drugu takvu os čini odnos prema samoj fotografiji, koju s jedne strane nalazimo reproduciranu u njezinom integralnom obliku, a s druge kadriranu ili podvrgnutu drugim, radikalnijim postupcima kao što su kolažiranje, modifikacije retuširanjem, koloriranjem, pretvaranjem u krupni raster ili visokokontrastni “štrih”. Nasuprot korištenju jedne, jedinstvene fotografije nalazimo i (“pop-artističko”) umnožavanje iste ili slaganje niza fotografija, načešće iz iste serije, što pruža kinematografski efekt dinamike i naracije samih slika. I unutar same fotografije javlja se niz žanrova — od dokumentarne i reportažne fotografije, preko portreta do tzv. umjetničke fotografije — a unutar njih različite primjene specifično fotografskih postupaka, high- i low-key, duge ili dvostruke ekspozicije, deformacija širokokutnih objektiva, solarizacije primarne fotografije, itd.

Tu su i odluke o izboru crno-bijele (leica ili kvadratni format?), kolor (pozitiv ili slajd?) ili, kasnije, instant fotografije. Naravno, na koncu je i pitanje o fotografijama kojih i kakvih fotografa je riječ. Dok su neki — najčešće oni koji dolaze ili barem imaju iskustvo dokumentarne, novinske i reportažne fotografije — i sami vješti i zainteresirani za “značenje” motiva, “poruku” ili “smisao” fotografije, drugi se prvenstveno bave samom “estetikom”, formom, strukturom i teksturom.

Ova izložba prikazuje nam različite pojavne oblike tih odnosa u djelima grafičkog dizajna, a uključuje radove, većinom plakate ali i časopise i knjige, dizajnera i umjetnika kao što su: Ivan Picelj, Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Gorki Žuvela, Milan Vulpe, Željko Borčić, Dalibor Martinis, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Sanja Bachrach Krištofić, Greiner&Kropilak, uz fotografe kao što su Luka Mjeda, Ante Verzotti, Željko Stojanović, Slobodan Tadić Tec, Boris Cvjetanović, Mario Krištofić i brojni drugi. (…)

(iz teksta Marka Goluba i Dejana Kršića)

vizualni materijali:

Ante Verzotti, Izložba umjetničke fotografije / Umjetnički salon Split, 1978. Fotografija na plakatu: Ante Verzotti. Fotografija plakata Robert Matić. Ljubaznošću Galerije umjetnina Split
Buha u uhu, dizajn: Boris Bućan, Dramsko kazalište Gavella, 1972. Ljubaznošću MSU Zagreb
Iz fundusa galerije “Benko Horvat”, dizajn: Željko Borčić, Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb, 1981.
Rastu li cijene do ucjene?, naslovnica tjednika Danas, dizajn: Mirko Ilić, fotografija: Luka Mjeda, Studio SLS, 1983.
Muzički biennale Zagreb, dizajn: Milan Vulpe, 1965. Ljubaznošću MSU Zagreb
Dorian Gray: Sjaj u tami, dizajn: Sanja Bachrach & Mario Krištofić, Jugoton, 1984.