KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

My Buddy Moose

20:00–22:50 Subota 17.7.2021.

My Buddy Moose su riječki sastav koji izvodi autorsku “kozmičku američku glazbu”, da se poslužim frazom Grama Parsonsa, te pokoju cover verziju iz srodnog miljea

O njima ćete najveću istinu kazati ako ih slušate i cijenite! Ako ste u slušnom doticaju sa imenima kao što su Wilco, Townes Van Zandt, Dream Syndicate, Giant Sand, The Long Ryders, Game Theory, Calexico i sličnima, na pravom ste putu! A sad na čitanje i nabavku izdanog glazbenog materijala, mada nije zgorega pohoditi i poneki koncert!

Glazbu doživljavam na više razina i tu nipošto nisu zanemarivi tekstovi, pa niti nazivi skladbi i albuma. Something to cry about me podsjeća na stanovitu žensku osobu, a Wonderful feeling of emptiness jasno dočarava američke (pa i dalmatinske) pustopoljine, spomenuo bih Utah, jer to je jedino mjesto gdje strepiš da te ne poklopi lažni Kubrickov monolit, jedan od onih kakve fakeri montiraju diljem USA i svijeta. O Dugopolju neću ovom prilikom. Ne zaboravimo ni pustopoljine duha, 

Crossing the big river je kao i Heartbreak Hotel ili Now She’s loney, da ne spominjem After the Feeling is gone svoja priča… U biti, kao da svaka pjesma koja pogađa dušu krije svoju priču a to je ono što bi Schopenhauer nazvao neoborivom istinom koja ukazuje da je kod pojedinca nastupila filozofska rarboritost! Usput, ova fraza koju koristim je iz jedne od prvih rečenica koje otvaraju Svijet kao volju i predodžbu, prvi svezak. I jedan ne baš nebitan detalj: Matko je gostovao na splitskom drugom antikoncertu Marshmallow Notebooksa održanom po mojoj sugestiiji Matiji na Turskoj kuli (park brežuljak u Splitu, između stadiona Hrvatskog nogometnog kluba Split i Poljuda), negdje oko desetog kolovoza 2016.

Vjeran: Sastav My Buddy Moose djeluje već dvadesetak godina, sve to bez pretjerane medijske pompe i eksponiranosti. 

 (Kritika ih najćešće klasificira pod americana trendom, što je širok pojam. Na pitanja je odgovorio Luka Benčić.)

Luka: Točnije, djelujemo od 2004., iako smo tamo negdje 2002. Matko i ja već snimali nekakve akustične demose kao My Buddy Moose. Ali bend je u sadašnjoj postavi, koja je nepromijenjena od početka, oformljen 2004. Tada smo Matko, Jasmin, Ištvan i ja snimili demo s autorskim pjesmama i par obrada te krajem godine održali prvi koncert. Americana je neka kategorija u koju nas se od početka svrstava, iako to što radimo nije americana u smislu u kojem se taj izraz koristi u glazbenim novinama danas. Obično se pod time misli na nekakav country ili country rock koji nije mainstream, gdje dominiraju akustični instrumenti i tradicionalne američke glazbene forme. Mi smo u jednakoj mjeri bili inspirirani Gram Parsonsom, Steve Earleom ili Uncle Tupelom koliko i gomilom garage rocka, alt countryja, psihodelije i indie glazbe koju smo slušali.

Vjeran: Moj prvi susret sa vašom glazbom bio je u zagrebačkom KSET-u desetog studenog 2005., ako dobro pamtim datume. Dvije prijateljice (od kojih jedna moja buduća cura, Gorana, op.a.) i ja smo već ranog popodneva krenuli autom ka Zagrebu, ali medijski promotori nisu spominjali predgrupu što je na koncu ipak dobro ispalo – svojevrstni efekt iznenađenja. Jedino pamtim da smo išli starom cestom i kod Plitvica zamalo zaglavili u snježnoj vijavicii… (sve su krivi jointi koje je Ivana motala jednom rukom, a drugom pridržala volan).

Luka: Da, tada smo bili predgrupa Steve Wynnu s Miracle 3. Prije tog koncerta sam nekoliko dana boravio u Zagrebu, gdje smo Dalibor Pavičić i ja miksali naš prvi album. Miks je taman bio gotov do dana koncerta, slušao sam to ujutro, imao sam cijeli dan slobodan i čekao da kasnije popodne dođe ostatak benda kombijem iz Rijeke, tako da sam već bio dosta podignutog adrenalina i užasno raspoložen za svirku. Svi smo bili jako raspoloženi, fanovi smo Steve Wynna i bilo nam je drago da ćemo zajedno nastupiti. To se i osjetilo na stageu, jer reakcije publike su, koliko pamtim, bile odlične. Na temelju te svirke izdogađalo nam se još puno lijepih stvari, bilo je to vrijeme kada nam je sve bilo novo, naš debitantski album bio je spreman i već smo doživljavali više od onoga čemu smo se nadali kada smo počinjali s bendom.

Vjeran: Nepotpuno zborim, pamtim i da me vaš zvuk hipnotizirao te da me obrada štovanog pokojnog Townesa, Waitin’ around to die zamalo izbila iz cipela!

Luka: Tu smo pjesmu odsvirali na našoj prvoj probi kada smo okupili bend i odmah nam je legla u verziji koju sviramo i dan danas. Ja sam još i ranije sviruckao doma taj rif na gitari, koji je dosta drugačiji od originala, zajedno s Matkom na mandolini. U pravilu s njom zatvaramo koncerte i publika uvijek odlično reagira, čak i kada to nije publika koja inače prati glazbu kakvu mi sviramo. U Austriji na nekom festivalu jednom su nam se, tijekom njene izvedbe, na stage penjali mladi metalci i skakali s njega, stage diving. Dosta je izvođača obrađivalo Waiting Around to Die, ali to su uvijek nekakve tihe, akustične verzije, nisam još naletio na nikoga tko je svira slično kao mi.

                          My Buddy Moose – foto: Iva Kraljević

Vjeran: Bilo mi je nepojmljivo da u Hrvatskoj ima još njegovih fanova što se srećom pokazalo pogrešnim, do te mjere da nakon vašeg otvaranja većeri skoro nisam obraćao pažnju na Wynna, čak zamalo zakasivši na ponoćni autobus za Split.
Luka: Za Townesa sam ja i čuo prvi puta od starije ekipe iz Rijeke koja je to slušala, čak su i bili na njegovom koncertu u Ljubljani, jednom od posljednjih prije smrti. Jedna od najljepših stvari kod sviranja u bendu su te svirke u drugim gradovima, jer svugdje postoji zajednica ljudi koji slušaju glazbu kakvu i sam voliš, imaju interese kakve i ti imaš, i s njima se osjećaš ugodno.

Vjeran: Oduševila me objava prvog albuma iz 2006. Pomalo sam skontao i druge utjecaje. primjerice Calexico, mislim na Crossing the big river te još neke. Kritika je bila u pravu navodeći Parsonsovu kovanicu Cosmic American Music.
Luka: To je zgodna kovanica koja asocira na taj nekakav američki duh koji se provlači kroz muziku, gdje se susreću različiti žanrovi i stapaju jedni u druge. Calexico je svakako utjecao na nas, kao i još puno instrumentalne glazbe, od surfa do filmske muzike. Crossing the big river je jedna od naših najstarijih pjesama, postojala je i prije nego smo uopće zasvirali kao bend i snimili smo je već na našem prvom demu. Šteta što je ne sviramo uživo, ali dosta je nezgodna jer nas je samo četiri, a u pjesmi još važnu ulogu igraju i akustična gitara i harmonika pa nam za nju treba još dvoje ljudi.

                             My Buddy Moose, take two – foto: Iva Kraljević

Vjeran: Bio sam redovut na vašim splitskim nastupima – klubovi O’Hara i Quasimodo, kao i nekim zagrebačkim, koliko pamtim. no ja sam odušvljeno čekao vaš idući uradak i dočekao sam! Wonderful Feeling Of Emptiness i shvatio sam da kročite svojom, nedodirljivom stazom.
Luka: Wonderful Feeling Of Emptiness je praktički nastao u istom dahu kao i prvi album. Većinu tih pjesama svirali smo već na promociji prvog albuma, neke nam jednostavno nisu stale na njega. Prošlo je dosta vremena prije nego što smo ušli u studio i snimili ga, ali te pjesme smo već svirali po koncertima i po reakcijama publike znali smo da imaju smisla. Tu smo se malo više poigrali u studiju, u odnosu na prvi album, kojeg smo odsvirali uživo i koji nas je predstavio takve kakvi jesmo, na koncertima. Nakon toga, a i s obzirom da smo već nove pjesme izvodili na koncertima, htjeli smo otići korak dalje u smislu aranžiranja, zvuka, produkcije. Na trećem smo se ponovno, pak, vratili na vrstu sessiona za prvi album, svirka uživo u studiju, ali opet s određenim dodacima, promjenama. Nastojimo svaki put raditi malo drugačije, da nam ostane zabavno i bude izazovno. Prvenstveno nam je cilj da uživamo dok radimo na muzici, inače to ne bi imalo smisla, s obzirom da nitko od nas ne živi od muzike.

Vjeran: Shvatio sam vaš tempo, album svake tri go četiri godine. Ali puno dojmljiviji bio je krug vanjskih suradnika. Tek da spomenem Howe Gelba i Chrisa Eckmana…
Luka: To su sve ljudi koje smo upoznavali na zajedničkim koncertima i kroz ta druženja dogovorili suradnju. Sve je, dakle, na prijateljskoj osnovi. Posebno nam je drago što smo imali priliku surađivati s njima, jer njih smo slušali i voljeli smo njihovu glazbu i prije nego što je uopće postojao My Buddy Moose. S Chrisom sada i sviramo u bendu The Strange, kao i s Daliborom iz bivših The Bambi Molesters. To je sve kao jedna velika obitelj.

Vjeran: To i me zanima: kako je došlo do te suradnje, posebice jer sam fan onoga što se kolokvijalno naziva americanom…

Vjeran (nadopunjuje pitanje): U stvari moj je krug glazbenih afiniteta širi, spomenuo bih tek Thin White Rope, Dream Syndicate, Rainy Day, ELP, Pink Floyd,Yes, Neubautene, Byrds,Townesa, Waitsa, Crimsone… mislim da ima tu dosta podudaranja!
Luka: Chrisa smo znali preko Bambi Molestersa, odnosno tadašnjeg The Strangea s kojima smo nekoliko puta zajedno svirali. Kada smo snimali drugi album, pitali smo ga bi li nešto odsvirao, pa je rekao vrlo rado i snimio nam orgulje na pet pjesama. S Gelbom smo svirali u Zadru pa smo ga pratili na nekoliko pjesama s ranih albuma Giant Sanda. Jako mu se to svidjelo tako da smo ostali u kontaktu, pa nam je na kraju odsvirao gitaru na naslovnoj pjesmi s albuma.

Vjeran: A sad da pitam o My Buddy Moose  opusu: kao da je zvuk vremenom dobijao na žestini ili umišljam? Uglavnom, neka su ostvarenja na low level production nivou, dok neka pršte snagom! Slučajnost ili?
Luka: Svaki album do sada radili smo u različitim studijima, s različitim producentima, tako da svaki ima, na određeni način, svoj zvuk, a opet je poanta da se ispod svega toga provlači naš zvuk i naš način sviranja, komponiranja i aranžiranja. Nastojimo da album kao cjelina, ima svoju zaokruženu atmosferu i da se ta atmosfera razlikuje od albuma do albuma. Kao da pišeš knjige, pa ne želiš da ti je ona iduća ista kao ona prije.

Vjeran: Pomalo stereotipno pitanje ali zanima me: otkud naziv My Buddy Moose? Uglavnom slaže se uz bend koji koketira sa američkim zvukom, da ne kažem ono što bi rekao pokojni Parsons: Cosmic American Music?
Luka: My Buddy Moose je kao naziv smislio Zlatko Gostić, s kojim smo svirali, a dio nas opet svira, u bendu The Stoned Cows. On ima i pjesmu s tim naslovom, a nekako smo, u toj ranoj fazi, došli do zaključka da je to zgodno ime za americana bend. To ime je odraz trenutka u vremenu kojeg smo na taj način zarobili i sada nema mrdanja.

Vjeran: Mislim da sam iscrpio fundus pitanja: U biti važniji su odgoori, zar ne?
Luka: Uvijek, rekao bih čak da su najvažniji 😊

Ukoliko ste u tekstu to jest pitanjima naišli na nezgrapnosti forme, to pripišite činjenici da sam primarno pisac, esejist te glazbeni novinar opće prakse… ma razumijet ćete! Osobno dvojim o inteligenciji hrvatske kritike i pogotovo publike koji vas (mislim na My Buddy Moose) mlako percipiraju… Činjenica jest da su, izuzmemo li Johnnyja koji je svijet za sebe, My Buddy Moose nešto najbolje što je hrvatska glazba iznjedrila zadnjih desetljeća i mnogo će proći dok netko (ako itko) nadmaši genij Luke, Matka i ekipe!

Pitanja i oblikovanje teksta: Vjeran Stojanac

Fotografije: Iva Kraljević

autor: Vjeran Stojanac, 17/07/2021

Vezane objave

Arhiva

Laibach I dio – Proboj iz Trbovlja (1980. – 1982.)

04/10/2012.

Današnjom emisijom započinje ciklus koji bi trebao razjasniti dvojbe i često postavljana pitanja o najutjecajnijem sastavu poniklom na područjima jugoistične Europe, kolektivu koji se krije iza enigmatičnog i provokativnog naziva Laibach (Kunst)

Peter Gabriel

20:00–22:50 Subota 4.9.2021.

Svojim estetičko eklektičnim pristupom koji se manifestirao u vidu traženja novih vizija plovidbm koroz mora progresivnog rocka, autorskih skladbi, world musica i filmske glazbe, Peter Gabriel je osigurao mjesto u samom vrhu trenutne art-pop avangarde.

Roxy Music / Bruce Springsteen

13/07/2012.

Večeras, u sklopu ležernog ljetnjeg programa tek dva odlična ‘lajva’ – Roxy Music i njihov londonski nastup iz 1972., te Springsteenob njujorški koncert sa ‘reunion’ turneje iz 2000.

Bruce Springsteen: Live at Winterland 12.12.1978.

20:00–22:50 Subota 12.12.2020.

Koncertni zapis Brucea i E Street benda iz vremena prije Darknessa i Rivera,,, kako zvuči?

Tjedna rotacija

Arhiva

SELF ESTEEM / Prioritise Pleasure

SEELENLUFT / Out Of The Woods (2002)

HIATUS KAIYOTE / And We Go Gentle

LOUSIAHHH!!! / In Session

ROXY MUSIC / Viva! Roxy Music (1976)

BAD DAUGHTER / Let Me Panic