
Klangschrift der Ausfahrt
Lačni Franz ukratko!
Svojim estetičko eklektičnim pristupom koji se manifestirao u vidu traženja novih vizija plovidbm koroz mora progresivnog rocka, autorskih skladbi, world musica i filmske glazbe, Peter Gabriel je osigurao mjesto u samom vrhu trenutne art-pop avangarde.
Tema večerašnjeg izdanja emisije eXit jest britanski glazbenik, aktivist i inovator Peter Gabriel, poznat po svojem karakterističnom estetsko eklektičkom pristupu glazbi koji ga time svrstava uz slične istraživače graničnih izričajnih područja poput Scotta Walkera, Davida Bowieja, Davida Sylviana ili Johna Foxxa.
Gabriel je naime tijekom svoje još uvijek aktivne karijere plovio kroz brojna glazbena mora, ostavljajući na svakom od njih dugoodržavajuću brazdu vlastitog broda. Nije li to dovoljan razlog da ga svrstamo u društvo sa spomenutim velikanima koji su, ruku na srce, polučili sličan učinak?
Karijeru započinje godine 1969. kao vokal, tekstopisac i jedan od ključne autorske trojke (uz Tonyja Banksa i Mikea Rutherforda) Genesisa, sastava koji će ranih sedamdesetih zajedno s Yesom, King Crimsonom i ELP postaviti temelje progresivnog rocka. Gabrielov se doprinos toj ranoj fazi Genesisa manifestirao i kroz znakovit, dotad za popularnu glazbu nezamisliv scenski izraz koji je uključivao elemente performansa, cirkuske predstave i cabareta. Ipak, točka je zasićenja u bendovskom radu dosegnuta nakon turneje koja je promovirala izvrstan konceptualni album The Lamb Lies Down the Broadway (1974.), tako da početkom 1976. Peter napušta Genesis, okrećući se samostalnoj karijeri.
Između 1977. i 1982. Gabriel objavljuje četiri danas već kultna albuma koji se unatoč nedostatku jasne poveznice smatraju tetralogijom. Svaki je album nazvan tek autorovim imenom, dok im se kolokvijalno pridaju redni brojevi (I, II, III i IV), no isti su zaradili nadimke prema motivima na naslovnicama u kvalitetnoj izvedbi studija Hipgnosis (Car, Scratch, Melt i Security).
Statusu ovih ostvarenja doprinosi ne samo Gabrielov specifični izričaj koji je ovdje, lišen tereta Genesisa zablistao u punom sjaju pruživši nam relativmno kratke no svejedno potpune autorske skladbe, već i izbor suradnika. Tako je primjerice prvi album u nizu producirao Bob Ezrin, drugi Robert Fripp, treći Steve Lillywhite (poznat po radu na ranim albumima U2), a četvrti Gabriel osobno uz pomoć Davida Lorda. Znakovit je i popis gostujućih glazbenika: pored poslovičnog Roberta Frippa, tu su David Rhodes, Sid McGinnis, Tony Levin, Peter Hammill, Roy Bittan i drugi.
So iz 1986. ozvara novu etapu u Gabrielovu stvaralaštvu i prvi je uradak u svojevrsnoj trilogiji koja će biti nastavljena sa Us (1992.), te konačno zaključena 2002. albumom Up. Pored uočljivih dvoslovnih naziva, ovi su albumi povezani i stvaralačkim pristupom koji predefiniranu art-rock formu obogaćuje uvođenjem elemenata world musica. Gabrielova zanimacija za svjetsko glazbeno naslijeđe datira još iz ranim osamdesetih i može se promatrati u sprezi sa njegovim pojačanim interesom za probleme ‘trećeg svijeta’ te političkim aktivizmom. U tom se kontekstu rađaju projekti poput WOMAD-a (World of Music, Arts and Dance), utemeljenje Real World Studiosa, a vrijedna je spomena i njegova učestala suradnja sa glazbenicima sličnih svjetonazora poput Briana Enoa, te sa nevladinom organizacijom Amnesty International.
Zasad posljednja tri Gabrielova albuma su Scratch My Back (2010.), New Blood (2011.) i And I’ll Scratch Yours (2013.) na kojima se uvjetno vraća progresivnom zvuku ne zanemarujući ipak sve one sonične krajolike kroz koje je plovio osamdesetih i devedesetih. Je li riječ o trilogiji, ostaje nam vidjeti, no priča o Peteru Gabrielu nije niti izdaleka zaključena!
Neizostavno je spomenuti i Gabrielov rad na području filmske glazbe, gdje se ističu soundtrackovi poput Birdyja (1985.), OVO (2000.) i Long Walk Home (2002.), no posebno mjesto u tj skupini zauzima Passion (1988.), napravljen za potrebu Scorsesejeve ekranizacije kontroverznog romana Nikosa Kazantzakisa. Moglo bi se kazati da je taj album jedna od krucijalnih točki suvremenog world musica, rame uz rame sa Remain in Light Talking Headsa, Devotional Songs Nusrata Fateha Ali-Khana, My Life in the Bush of Ghosts Briana Enoa i Davida Byrnea ili The Last Emperor Ryuichija Sakamota.
Peter Gabriel trenutno živi u Wooley Valleyju pored Batha u Somersetu sa ženom i djecom, te nadajmo se, smišlja nova iznenađenja kakvih nikad nije na odmet!
autor: Vjeran Stojanac, 04/09/2021
Arhiva
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
Najavljeni album ‘Leaving Meaning’ kojeg očekujemo koncem listopada još je jedn razlog za tračak životne radosti.Nije li to dovoljan povod da se podsjetimo veličanstvenih Swansa?
U vrijeme svoje tragične izolacije od ostatka svijeta, Berlin je kao čudesni svjetionik u svoja njedra privlačio emigrante iz međunarodnog glazbenog polusvijeta. Padom zida i ujedinjenjem Njemačke nestaje ta snovidna atmosfera suvremenog Babilona, no nešto ipak ostaje – zvučna zabilješka – klangschrift jednog predapokaliptičnog razdoblja.
playlist