Bablje ljeto, odnosno ‘indian summer’ je vrijeme kada se životni sokovi, zaustavljeni nepodnošljvim ljetnjim žegama iznova bude. Takva je situacija i na području glazbenog izdavaštva – u roku od tjedan dana su se pojavila tri obećavajuća albuma, ‘The Golden Gymnasium’ sastava Okkervil River, Laneganov album covera nazvan ‘Imitations’, te ‘Ghost Republic’, povratnički (no i sasvim drukčiji) uradak kultnih Willard Grant Conspiracy.
Bilo bi pomalo ironično karijeru Jima Whitea nazvati realizacijom ‘američkog sna’, iako se ovaj vrhunski kantautor prije potpunog predanja glazbi okušao na brojnim poljima: bavio se pofesionalnim surfanjem, u New Yorku je zarađivao kao taksist i stekao diplomu iz teorije filma, a znakovite su i dvije oprečne stavke – jedno je vrijeme bio modni maneken u Milanu, a kasnije i kršćanski propovjednik diljem pustopoljina Dixielanda, odnosno biblijski mračnog, maglovitog Juga. No, preklapanje svih tih segmenata je na koncu rezultiralo jednim krajnje neobičnim i zanimljivim glazbenikom, koji je unatoč kreativnoj i osobnoj bliskosti s individuama poput Johnny Dowda ili Davida Eugenea Edwardsa sasvim svoja i specifična figura na sceni suvremene Americane!
Izdanje emisije eXit koje zaključuje 2014. godinu donosi presjek šest ključnih albuma po izboru urednika, i to na način da će pojedini uradak biti predstavljen s nekoliko ključnih skladbi, a svakom bloku prethodi i osobno očitovanje autora/izvođača o dotičnom djelu. Odbrojavanje kreće od dvadesetog mjesta, a zbog neizbježnog manjka programskog prostora (u 23.15 reprizom Soda Fountaina kreće noćni program), detaljnije će biti predstavljeno već spomenutih šest prvoplasiranih albuma!
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.