KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Dark Cabaret: Seattle

 

 

Pomalo je zbunjujuće što je dark cabaret trend razgranao svoje korijene na mjestu kao što je tradicionalno rockerski Seattle. No, ovo nije priča o uzrocima, već posljedicama – o gradskoj kabaretskoj sceni, brojnim sretnim i nekim tužnim događajima koji je već dva desetljeća obilježavaju…

 

a) Circus Contraption

Vrijeme Radnje: 30. svibnja 2012., nešto prije jedanaest sati ujutro

Mjesto radnje: Cafe Racer, Seattle WA

Ian L. Stawicki (lijevo), trenutak prije no što će izvršiti pokolj u Cafe Raceru. Drew i Joe (za šankom) broje zadnje sekunde života Snimka nadzorne kamere u Cafe Raceru: Ian L. Stawicki (lijevo), trenutak prije no što će izvršiti pokolj. Drew i Joe (za šankom) broje zadnje sekunde života

Nesređeni i frustrirani mladi čovjek ulazi u Cafe Racer i naručuje kavu, unatoč činjenici da već odprije zna da nije dobrodošao. Pošto je dotični svima poznat po nedruštvenosti i prijekoj naravi (a ima i zavidan policijski dosje, što zbog nošenja nelegalnog oružja, što zbog izazivanja nereda u alkoholizianom stanju), barmen mu odbija izdati narudžbu, uljudno ga zamolivši da napusti bar. Taj mladi čovjek imenom Ian L. Stawicki se povlači prema ulaznim vratima, iz unutarnjeg džepa jakne vadi pištolj kalibra .45, okreće se prema ljudima koji sjede za šankom (okrenuti mu leđima, treba li napominjati), te rutinski, bezosjećajno i munjevito brzo ispaljulje nekoliko hitaca koji pogađaju mladu majku Kimberly Lynn Layfield, biznismena Donalda Largena koji je, promptno ali bezuspješno reagirajući pokušao ubojicu neutralizirati tako što je na njega bacio barsku stolicu, te glazbenike Drewa Keriakedesa i Josepha Albanesea, poznatije pod nadimcima Schmootzi the Clod, odnosno Meshuguna Joe.

Napustivši krvavo poprište, Stawicki bježi iz bara smještenog u univerzitetskoj zoni grabeći ka poslovnom središtu Seattlea južno od Cafe Racera, no prije nego što presudi sebi, na obližnjem će parkiralištu uknjižiti još jednu žrtvu, Gloriu Leonidas. Potom će cijev pucaljke ugurati u vlastita usta i raznijeti si mozak. Kažu učeni ljudi da se tako inače ubijaju neprilagođeni u Seattleu.

——————————————————————————————-

Sastav nazvan Circus Contraption je osnovan 1998. u Seattleu, dakle iste godine kada i prijateljsko/konkurentski Midnite Choir o kojima će još biti riječi. Dvojac koji stoji iza ovog složenog projekta jest Drew Keriakedes, odnosno Schmoozi the Clod, te Joseph (Vito) Albanese, znan pod umjetničkim imenom Meshuguna Joe, a ponekad i Dexter Mantooth. Svojim su djelovanjem objedinjavali glazbene koncerte i cirkuske skečeve, pod uspješnom ovojnicom vaudevillea i dark cabareta.

 

Ponekad je bio Joseph Vito Albanese, katkad Meshuguma Joe, a nekad čak i Dexter Mantooth. No, sva su trojica bila jako dobra prema meni.

/Kelly Albanese, Joeova bivša žena/

 

Drew je rođen u izrazito pobožnoj, pa čak i ultrakršćanskoj obitelji iz Floride. U svojim tinejđerskim godinama napušta rodni kraj, neko vrijeme luta po Americi sa primjerkom Kerouacovog romana On the Road u džepu, a put ga vremenom nanosi na krajnji sjeverozapad; odnosno države Oregon i Washington. Tu će najprije upoznati pjevačicu Sari, a vrlo skoro i glazbenika Joe Albanesea. Trojka će ubrzo dokučiti svoj žar prema nekonvencionalnom glazbenom izričaju, Tomu Waitsu i cabaretu, što logičnim slijedom dovodi do osnivanja benda, kojemu će se vrlo brzo pridružiti i pjevač/harmonikaš Greg Adair, prebjeg iz sastava Midnite Quoir.

Drew Keriakedes a.k.a. Schmoozi the Clod Drew Keriakedes a.k.a. Schmoozi the Clod

Nakon nekoliko probnih imena (među kojima se isticalo Rubber Lollypop Chicken), ustaljuje se kultni naziv Circus Contraption koji će ih u djelovanju pratiti idućih dvanaest godina. Jedan od prvih nastupa sastava u šumama južno od Seattlea (bio je to Oregon Country Fair), Sari će ovako opisati:

 

Nakon svirke smo se uputili ka autobusu, no nije bilo moguće pronaći Drewa. Istražili smo prostor u polumjeru od dvjesto metara, ali bez uspjeha, da bi ga na kraju našli sasvim pijanog kako leži na tračnicama.

 

Usput, ovaj je događaj nadahnuo Drewa za kasniju pjesmu On the Rails!

Nešto i o Albaneseu – odrastao je u katoličkoj talijanskoj obitelji u New Jerseyju, no već je kao tinejđer poprilično odudarao od braće i sestara. Slušao je jazz, punk i progresivni rock, daveći ukućane svojim kontrabasom. Po riječima njegove sestre;

 

Trebali ste ga vidjeti dok je svirao. Tako je brzo mijenjao ljestvice da ste mu prste mogli vidjeti samo u izmaglici. Volio je žice svojeg kontrabasa, a one su voljele njega!

 

Circus Contraption je dakle bio bend koji je redovito nastupao uz artiste koji su nastupali u areni pred samim sastavom, nešto slično pionirskim koncertima Velvet Undergrounda kada su se pred Louom, Nico, Johnom i ostalima valjale gole djevojke i transvestiti iz širokog kataloškog izbora kojega je u to vrijeme nudio Warholov Factory. Jedna od češće izvođenih točaka je bila Balancing Act, svojevrsni ekvilibristički show u realizaciji Doctora Calamarija i njegove pobočnice Acrophelie. Ne treba zaboraviti ni Poppy Daze i njezin Aerial Act, Sally Pepper sa njezinim dresiranim ljudskim tuljanom (dressed marine mammal), žonglera Mervina the Magnificienta, Fresca Rosea i njegove dresirane ružičaste pudlice (naravno,ljudske), te ceremonijal majstora Armitagea Shanksa.

Sally Popper i njezin dresirani ljudski tuljan Sally Popper i njezin dresirani ljudski tuljan

Sve su te pojedinačne točke stvarale veličanstveni show kakvog je ovaj sastav potpomognut spomenutim artistima znao ponuditi na svojim nenadmašnim multimedijalnim nastupima. Po nekim pokazateljima, pored šest članova benda, tu je bilo još barem petnaestak cirkuskih artista, a u njihovu unikatnost se mogla uvjeriti i publika diljem Sjedinjenih Država na turneji godine 2005.

Retro štih prisutan na omotima albuma Circus Contramptiona Retro štih prisutan na omotima albuma Circus Contramptiona

Tijekom karijere, Circus Contraption snimaju pet albuma; Our Latest Catalogue (2001.), Gallimaufry (2004.), Grand American Travelling Dime Museum (2005.), The Half Wit’s Descent (2008.), te finalni uradak znakovitog i zloslutnog naziva The Show to End all Shows (2010.).

Postojao je još jedan glazbeni projekt koji se kronološki, a i stilski smjestio između Circus Contraptiona i God’s Favourite Beefcakea. Riječ je o kratkoživućem triu Moonpenny Opera kojeg su sačinjavali odreda bivši članovi Circus Contraptiona – Schmoozi the Clod (odnosno Drew Kariakedes) na bendžu, Joe Albaneze na kontrabasu, te harmonikaš i pjevač Greg Adair. Održali su tek nekoliko nastupa, uglavnom neformalnih, uličnih, kakvi su bili i često ponavljani koncerti na Pike’s Place marketu u Seattleu.

God's Favourite Beefcake God’s Favourite Beefcake

Sredinom 2008., Drew, Joe i Sari zamrzavaju djelovanje Circus Contraptiona na određeno vrijeme, kako bi pokrenuli nešto manje vodviljski mada i dalje kabaretsi projekt God’s Favourite Beefcake. Zanimljivo je da se ovaj novi bend i nije posebice pretrgao od koncertnih nastupa. Svirali su uglavnom u svojem matičnom prostoru, Cafe Raceru, dakle, istom onom lokalu u kojemu će se Drew i Joe jednog kasnog svibanjskog jutra 2012. konačno naći lice u lice sa smrću. Jedna od rijetkih sačuvanih snimki je datirana 27.siječnja 2011., a riječ je o internoj rođendanskoj zabavi Drewa Kariakedesa.

Posljednjeg dana svibnja iduće godine, stanoviti će neuravnoteženi stvor slavenskih gena zvan Ian L. Stawicki ući u prijazni prostor Cafe Racera, te nakon odbijenice za kavu izvući pucaljku i lišiti života petero ljudi, među njima Drewa i Joea.

Memorijalni mimohod i bdijenje pred Cafe Racerom. Seattle, 01. 06. 2012. Memorijalni mimohod i bdijenje pred Cafe Racerom. Seattle, 01. 06. 2012.

Tim suludim i ničim opravdanim potezom je zauvijek zaključena priča o jednom izvanserijskom sastavu koji se, po volji, mogao zvati Rubber Lollypop Chicken, Circus Contraption ili možda God’s Favourite Beefcake.

Nedvojbeno je da ih oplakuje ne samo Seattle i njegova underground scena (na kojoj, kako vidite, ima mnogo više od grunge preseravanja), već i ‘rodbina’ diljem USA; brojni sastavi sličnog kabaretskog usmjerenja poput Reverend Glasseye & His Wooden Legs, Dresden Dolls, Barbez, Slim Cessna’s Auto Club, Denver Gentlemen… pa i mnogi drugi!

 

b) Midnite Choir & The Bad Things

The Bad Things svoje djelovanje započinju još 1998., tada pod imenom Midnite Quoir. Iza te kovanice stoje autor glazbe i tekstova, te harmonikaš Jimmy Berg, poznatiji pod pseudonimom Jimmy the Pickpocket, te basist Mad Wilcox, pravim imenom Austin Quix. Midnite Quoir iste godine snimaju svoj nažalost jedini album You have been warned!, za čiji je reski, nebulozni i nedvojbeno ponoćni zvuk zaslužan lokalni producent Kearney Barton, poznat po radu sa sastavima kao što su npr. The Sonics (Seattle punk band, ne onaj australski!) ili The Kingsmen.

Midnite Choir. Midnite Choir. Jimmy the Pickpocket je prvi slijeva, a Mad Wilcox treći.

Njihov je izraz blizak još jednom lokalnom projektu utemeljenom otprilike u isto vrijeme, sastavu Circus Contraption, i upravo će nastojanja pojedinih članova – konkretno pjevača Grega Adaira – da se približe zvuku spomenutih uskoro dovesti do raspuštanja Midnite Quoira.

No, Jimmy the Pickpocket i Mad Wilcox se ne predaju, već okupljaju nove snage – bubnjara Steve ‘Lord’ Kamkea, klavijaturista i trubača Brendana Patricka Hogana, gitarista Masona Beau Herberta (znanog i kao ‘Stanislav the Gypsy’), te gitarista i svirača na mandolini i bendžu, Gregga Milesa ‘Captaina’ Pantoa. Nakon određenog vremena posvećenog konsolidiranju redova, stvaranju novog materijala te uvježbavanja istog, The Bad Things početkom 2003. objavljuju nastupni singl The Bad Things, kojeg ne treba brkati sa istoimenim albumom izašlim godinu dana poslije.

The Bad things u Neptune Theatreu, na memorijalnom koncertu za žrtve pokolja u Cafe Raceru The Bad Things u Neptune Theatreu, na memorijalnom koncertu za žrtve pokolja u Cafe Raceru

Trend koji karakterizira glazbu The Bad Thingsa, te spomenutih srodnih duša a’la Circus Contraption, kao i u to vrijeme diljem Amerike stasajućih imena – Firewater, Dresden Dolls i Reverend Glasseye, između ostalih – svoj boom u prvom redu zahvaljuje Waitsovoj trilogiji iz druge polovice osamdesetih (Swordfishtrombones, Rain Dogs, Frank’s Wild Years), te posebice albumu Black Rider iz 1992., svojevrsnom soundtracku za kazališnu predstavu rađenu po libretu Williama S. Burroughsa. No, snage iz Seattlea Tomov eklektični i eksperimentalni opus koriste tek kao okidač, odskočnu dasku, pošto će vlastiti zvuk obojiti dodatnim elementima, zalazeći pomalo u junk style.

Tijekom prvog desetljeća novog milenija, The Bad Things održavaju brojne koncerte (mada ne i konkretne turneje) diljem USA, otvarajući nastupe srodnim sastavima kao što su Woven Hand, Firewater, Tiger Lillies, DeVotchKa, Balkan Beat Box, Firewater, World/Inferno Friendship Society, Slim Cessna’s Auto Club, te mnogim drugima. Igrom sudbine, ostali su natoj razini vječne predgrupe, no to nipošto ne negira njihovu kvalitetu, i iznad svega specifični zvuk podzemlja najkišovitijeg grada u Sjedinjenim Američkim Državama.

The Bad Things na sceni, u punoj spremi! The Bad Things na sceni, u punoj spremi!

Njihov trenutno zadnji uradak jest album Wobegone (2010.), realiziran u suradnji sa još jednim čudakom, individuom zvanom Danbert Nobacon, poznatijim u svojstvu utemeljitelja britanskog anarho-pop sastava Chumbawamba.

Kako stoje stvari, Jimmy the Pickpocket, Mad Wilcox i ostatak družine znane nam kao The Bad Things žive i rade u Seattleu, i smišljaju nove diverzije na stereotipno poimanje glazbe!

 

c) Dandelion Junk Queens

Dandelion Junk Queens is not a Jug Band, nor are we Pirates, nor Gypsies/Roma.Dandelion Junk Queens is a Junk Band. Sometimes Dandelion Junk Queens are from Bellingham, WA, and sometimes the road is our home. Dandelion Junk Queens would probably like to play in your basement, and would even more likely like to drink and dance with you.

Dio postave Dandelion Junk Queensa Dio postave Dandelion Junk Queensa

Uistinu, Dandelion Junk Queens nipošto nisu ono što bi se letimičnim pogledom dalo zaključiti. Poredbe sa lokalnom dark cabaret scenom (Circus Contraption, The Bad Things) stoje tek zbog zemlopisnih referenci, te zvuka u općem smislu. Vizualna odrednica koja ih svrstava negdje između gypsy i jug bandova također je varka. Ovaj bi se sastav možda donekle dao usporediti sa južnjačkim junk minimalistima Pine Hill Haints, no bez dominirajućeg country folk izraza. Stoga bi fraza folk punk bila najbliže istini, no i dalje uvjetno.

Kao što vidite, DJQ bježe od svake smislene klasifikacije, pa ih je najbolje ostaviti u vlastitom limbu, gdje se, očigledno, sasvim dobro snalaze!

Ne postoji nešto shodno što bi se moglo dodati napisanom.

Ne čitajte – slušajte!!!

 

autor: Vjeran Stojanac, 12/04/2013

, , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

67 godina Davida Bowiea

16/01/2015.

Ukoliko smo prošlog tjedna propustili obznaniti vijest o 67. rođendanu gospodina Davida Bowiea, tu grešku sada nećemo ponoviti. Dakle, za sve štovatelje kultnog kameleona; dvije koncertne snimke nastale u razdoblju od 30 godina – ona iz Hammersmith Odeona, iz srpnja 1973., te bitno novija s ‘Reality’ turneje, iz Dublina 22. i 23. listopada 2003.

Christian Williams / Acoustic Architecture

31/07/2015.

Prvi dio današnje emisije donosi presjek kroz stvaralaštvo američkog gothic-folk kantautora Christiana Williamsa, inače svestranog umjetnika koji je ujedno bavi i slikarstvom te eksperimentalnom glazbom. U nastavku eXita možete poslušati podcast emisije Into the Music: Acoustic Architecture, izvorno emitirane na australskoj radijskoj postaji ABC Radio National. Ovdje je riječ je o odnosu zvuka i prostora, odnosno svih parametara koji ih određuju, mijenjanjući tako doživljaj prijema određenog akustičnosg signala. No, to je tek dio priče, pošto će biti govora i o mnogo slobodnijim vizijama koje graniče s fantastikom, a tiču se arhitektonskih oblika u formi funkcije zvučnih valova. Drugim riječima, granice prostora ne samo što definiraju konačni oblik zvučnog signala, već ih on sam može oblikovati, pa makar i u samoj teoriji.

Simon Bonney – Everyman / The Nice & Keith Emerson

10/10/2013.

Ovotjedno izdanje emisije eXit donosi prikaz rada jednog od utemeljielja progresivnog rocka, sastava The Nice, u kojemu je svoju zvjezdanu karijeru započeo definitivno najbolji klavijaturist u okvirima popularne glazbe, Keith Emerson. No, prije toga, otplovite ka nepoznatim obalama uz sazvučja uradka nazvanog ‘Everyman’ (1996.), drugog samostalnog albuma Simona Bonneyja, frontmana i ključnog autora sastava Crime & The City Solution.

The For Carnation

20:00–22:00 Subota 4.5.2019.

The For Carnation  djeluju negdje na rubu tišine i monotonije. I to rade savršeno dobro.

Tjedna rotacija

Arhiva

MAGDALENA BAY / Imaginal Disk

DAFT PUNK / Random Access Memories (2013)

CAMERON WINTER / Love Takes Miles

Sketches For Winter

FLEETWOOD MAC / Live From The Record Plant (1974)

TTI-21 / Ulična parada

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM