KLFM

RIJEKA / 2014

 

Rijeka je iza nas! Druga od tri ovogodišnje etape realizacije projekta Radio Na Cesti je polučila i više nego dobre rezultate, podarivši nam novi kreativni zamah koji ćemo definitivno znati iskoristiti! No, krenimo redom.

Izbor same lokacije itekako je imao smisla. Dok je prva etapa ostvarena početkom svibnja na matičnom prostoru platoa pored splitskog Doma mladih, praktički desetak metara od KLFM-ovog stožera, a treća, zaključna će se uprizoriti pretposljednjeg vikenda u studenome u zagrebačkoj Booksi, središnji je dio projekta smisleno smješten u Rijeku, grad bogate rockerske prošlosti i sadašnjosti koji unatoč centralizaciji u određenom smislu figurira kao subkulturna prijestolnica Hrvatske.

Koncept lucidno nazvan Radio Na Rijeci (da, bilo je sugestija o ispravnijem obliku Radio U Rijeci, no ovdje je u pitanju zanimljiva igra riječi) izveden je u tri dijela, koji su uključivali nastup KLFM-ovih ‘kućnih’ DJ-eva (Dave Barrows i Cuisine Dub) u prostoru kluba Pallach, predavanje/radionicu o načinima i mogućnostima pokretanja community internet radija, te krunu čitavog truda; šestosatni koncertni nastup odabranih izvođača održan na otvorenom prostoru na Kontu, natkrivenom dijelu Rječine pored hotela Kontinental.

U subotu smo krenuli radno, malom školom i vodičem kroz najjednostavnije postavljanje i pokretanje streaming radija pod nazivom Radio out of the Box, u prostoru udruge Drugo more na adresi Korzo 28. Nakon prve ovakve radionice u Labinu prošle godine, cilj je sada publici Kvarnera dati sve potrebne informacije, konceptualne, tehničke i programske, za pokretanje online community radija. Radionica je predstavila koncept community radija i njegovu potrebu u društvu danas. Također je na praktičnom primjeru KLFM-a prezentirana radio praksa, od tehničke postavke do produkcije programa, s naglaskom na transmedijski komunikacijski koncept.

Cilj radionice je bio pokazati kako se čitav koncept community radija može postaviti uz danas lako dostupnu i financijski pristupačnu sklopovsku i programsku opremu. To se preciznije odnosi na odabir najpovoljnije i najpristupačnije računalne i audio opreme, programsku podršku za automatizaciju programa (varijante na više platforma), na opremanje manjeg studija za izvođenje studijskih emisija te na terensku reportažu.

Koncertni klimaks čitavog događaja je izveden na pomalo specifičan način koji izbjegavanjem korištenja odvojene ili uzdignute pozornice pretvara izvođače u obične sudionike, ni po čemu bitnije od pojedinog posjetitelja koji desetak metara dalje uživa u nastupu ispijajući svoje pivo. Možda takav pristup nekome može izgledati kao degradacija gostujućih glazbenika, no ne zaboravite ono najvažnije – izbor imena nije ovisio isključivo o kvaliteti (koja je ipak neizbježan parametar), već i o prethodnim suradnjama i prijateljskim odnosima. Ljudi koji su na svojim plećima iznijeli ovaj ključni segment Radija Na Rijeci jako su dobro znali o čemu je riječ, a njihov se angažman ionako može promatrati ne samo u svjetlu obostrane koristi u sinergiji radija i izvođača, već i čitave subkulturne zajednice, s posebnim naglaskom na onih petstotinjak ljudi koji su te večeri fluktuirali na mjestu razdvajanja Mrvog kanala i Rječine, bivajući tako trećom, ali nipošto manje bitnom komponentom u čitavom doživljaju!

Pjover

Nekih petnaestak minuta nakon 17 sati, led je konačno probijen izlaskom na scenu prvog izvođača, kantautora Pjovera, koji se naizgled našao u pomalo nezahvalnoj ulozi ‘zagrijavača masa’, no već nakon prve skladbe je svima bilo jasno kako nema govora o nekakvoj gradaciji gostujućih glazbenika. Točnije, određeni schedule je ipak postojao, no bio je neminovan poradi samog koncepta po kojemu ‘električni’ izvođači bendovskog karaktera slijede nakon akustičnog seta usamljenih jahača. U svakom slučaju, Pjoverov veliki finale s kultnom Tetom Maricom je definitivno jedna od najsvjetlijih točki čitavog koncerta.

Meni je bilo super sresti i upoznati sve te ljude. Stvarno. To mi je značilo više nego kako ću zvučati na stejđu i dal će se to nekom svidjeti. Svirati sa Gracinom, Vladotom, Matijom, Marinadom i ekipom…

/Pjover/

Posebna zanimljivost, koja je u konačnici čitavom koncertu dala dodatnu notu ležerne čudnovatosti bili su kratki, u pravilu petominutni nastupi troje slam pjesnika – dvojice Zagrepčana, Vida Jeraja i Žarka Jovanovskog (poznatog kao frontmena projekta Electric Žare), te jednog Sisčanina; Siniše Matasovića.

Vid Jeraj u poetskom zanosu, dok se Tomo Gracin uštimava

Time je prazni hod između završetka nastupa jednog izvođača i očekivanja idućeg popunjen na najbolji mogući način. Iako je publika u začetku bila donekle zbunjena, postupno je prihvatila slam poete kao ravnopravne izvođačima. A zanimljivih i otkaćenih stihova definitivno nije nedostajalo!

Naša lokalna splitska uzdanica, Tomo Gracin je svoj set od šest pjesama (I got sister, Ova muzika, For, Guide, Nepotreban i Male pjesme) izveo u opuštenom, skoro casual stilu. S izuzetkom Guide i Male pjesme, ove će se skladbe naći na Tominom planiranom nastupnom albumu Mono koji će biti objavljen na etiketi radija KLFM.

Bilo je odlično u Rijeci, guštali smo ka prasci..

Ne znam odakle da počnem zahvaljivat, možda prvo organizatorima šta su složili ovako odličnu priču, onda ekipi iz Labina, vječitoj podršci Cigi i Borjanu iz Stripsa, svim rječanima od one babe šta skuplja boce do onog momka šta mi je donija poeziju nakon seta, hvala. Bilo je lipo družit se ponovo sa Vladom Kuzmanom, Matijom the marshmallow , ostalim muzičarima i njihovim prijateljima. Poseban pozdrav PJoveru, dragom kolegi iz Rijeke.

I da ne zaboravim “svoje”, Franka, Demosa,Juru( lomi ga), Kika, Krafnu (the man), Nilu (medalja i orden Danice) i ekipu iz drugog vagona..

/Tomislav Gracin/

Vladimir Kuzman je kantautor iz Buja kojega neslužbeno nazivaju istarskim Nick Drakeom, a taj epitet u potpunosti zaslužuje. Svaka je od ponuđenih pjesama gotovo prikivala prisutne da u skoro hipnotičkom transu prate njegov nastup. Od ukupno sedam odsviranih skladbi – Wandering, To the Trees, Heaven, Following People Through the Underground, Just Fine, The Tide, Winter Love Song – uistinu je teško izdvojiti određeni klimaks, no potpisnik ovih redaka se samovoljno odlučuje za Following People Through the Underground.

Nemam pojma što bih dodao. Meni je sve bila uživancija!

/Vladimir Kuzman/

Matiju Habijaneca, poznatog pod umjetničkim imenom The Marshmallow Notebooks nije potrebno posebno predstavljati, pošto na sceni djeluje više od desetak godina, a ovog je proljeća objavio i istoimeni nastupni album. Kroz svojih je tridesetak sljezovom bojom obojenih minuta izveo pjesme Every Little Thing, You Can Tell Me Lies, Summer (na kojoj mu se pridružio i Vlado Kuzman na ukuleleu), Crawl into the Warmth, Same Old Melody, Trust Me I Don’t Know What I’m Doing, I’ll OK it te The Last Tourist In the Town. Sve se ove skladbe nalaze na spomenutom nastupnom albumu, uz izuzetak Same Old Melody i Trust Me, I Don’t Know What I’m Doing, koje će se naći na nadolazećem EP-ju Destruction. Ukoliko bi pak u duhu poredbe Kuzmana s Nickom Drakeom trebali povući sličnu porednicu, Matiju bi bez suvišnog dvojenja mogli nazvati hrvatskim Markom Kozelekom.

Nadam se da djeca ne znaju engleski!

/Matija Habijanec/

 Matija prepušta, taj glazbom označen prostor ceste i grada, novim izvođačima i već samo postavljanje instrumentarija i benda i posebno pozitivno naelektrizirana atmosfera koju je dodatno zakuhao slamerski break, daje naslutiti da koncert mijenja osnovnu glazbenu potku i da iz sigurnih voda kantautora idemo u nešto sasvim drugačije.

Marin, Robert, Saša i Marko su već duže od deset godina Marinada. U to vrijeme su za Franjićev Slušaj najglasnije izdali gomilu kvalitetne glazbe i podijelili je svima na svom bandcampu kao slobodan download. Teško je tekstualno prenijeti taj izvanredan mash fragilnosti melodija, kraftwerovskog minimal tempa i hipnotičnosti tekstova koje Marin ispaljuje a ostatak benda ga silovito vokalno i glazbeno podržava.

Ne postoji niti jedan bend u širem okruženju koji na taj način tretira glazbu i Marinada svojom kvalitetom može jednako i vanvremenski parirati krautrock klasičarima te današnjim i sutrašnjim akterima apstraktne pop glazbe poput Animal Collective ili Ariel Pink. Nevjerojatna je i sveukupna silina zvuka koju Marinada proizvode iz svog jednostavnog postava i svoju fascinaciju ovim bendom nismo mogli drugačije i jasnije iskazat do dovest ih u Split i sve ovo nemušto ispričano prepustit njima u njihovoj igri. Tom slasnom umaku za mariniranje moždanih i gašenje duševne gladi…Marinadi.

Marinada nas uvela u drugi dio događaja, dobro nas svih razgalila i rasplesala i po zadanom pravilu, prepustila prostor za svirku još jednoj opakoj mašini. The Chweger, bend iz Pule, za razliku od Marinade u klasičnom rock postavu ali sa vrlo neklasičnim konačnim zvukom. The Chweger zvuče kao da su sad potpisali za Murphyev DFA i doslovno rasturaju prostor pred zvučnicima tim svojim kotrljajučim ritmom i paklenim bassom, nenametljivim a opet u savršenoj funkciji, gitarama i svilenim vokalom Maje koja zaokružuje sveukupnu zvučnu sliku u savršenu cijelinu. The Chweger iza sebe imaju dva oficijelno izdana albuma, rade na novim materijalima i pozicioniraju sebe kao jedan od svirački najkompetentnijih HR bendova čiji zvuk, opet kao i kod Marinade, po svemu potpuno svjetski i aktualan te u slučaju ovog benda, postupamo opet kao i kod Marinade…dovodimo ih u naš grad.

The Chweger, precizno kako i zvuče, zaključuju svoj nastup na vrijeme i prepuštaju zadnjih sat programa prijateljima i suorganizatorima čitavog događanja, labinskim Orange Stripsima čiji članovi su ujedno i jezgra labinske udruge OSA Media koja je uz riječko Drugo More, odradila lavovski posao ako samog zvuka i produkcije svirke. O Stripsima smo često pisali, već smo izrecenzirali njihov koncert na sličnom događaju u Labinskoj Lamparni i to što su rado viđeni gosti na svim našim izlascima na stage ili cestu, govori koliko ih cijenimo i koliko su bitni za recentnu domaću glazbu. O usviranosti benda, simpatičnoj sviračkoj nonšalanciji koja je u funkciji scenskog nastupa dok istovremeno iz razglasa izlazi zvuk uigranog pop-rock kolektiva, možemo samo pisati hvalospjeve i raditi na tome da i Orange Strips što skorije budu dio nekog splitskog događaja u našoj organizaciji. Glazbu The Orange Stripsa također možete besplatno skinuti sa njihovog Bandcampa… i uživati.

Ovo je tek manji dio ljudi koji su te subotnje večeri fluktuirali na Kontu

Sagledamo li ova dva dana, imamo i više nego pregršt razloga da budemo prezadovoljni. Vrijeme nas je poslužilo, sve su tri faze prezentacije – naravno, svaka na svoj način – izazvale zanimaciju prisutnih, te što je najvažnije, produbili smo prijateljske odnose s dragim ljudima koji su ujedno i vrhunski glazbenici prepuni kreativnosti i ideja, a istovremeno dovoljno daleko od mainstreama. Ovo posljednje definitivno je i najvažnije; jer naprijed možemo ići jedino razmjenjujući ideje i njegujući međuljudske odnose!

Tek još jedna napomena za kraj – 13. će se prosinca obilježiti dvogodišnjica radija KLFM, a tom ćemo prilikom na domaćem terenu ugostiti naše riječke, odnosno pulske prijatelje, Marinadu i The Chweger. Detalji slijede!