KLFM

RADIO NA CESTI 2016 / Varaždin

Nakon tri godine organiziranja koncertne turneje RADIO NA CESTI i okupljanja u čitavom projektu preko 30, bez lažne skromnosti, najzanimljivijih imena domaće glazbe, možemo slobodno reći da smo savladali organizacijske finese i da potpuno vladamo materijom. Ovu 2016., nakon Milne i Splita zaključili smo u Varaždinu i to uz ogromnu pomoć ekipe iz Inicijative Vakuum.

Radionica “Radio Out of the Box”

Varaždinska radionica je između ostalog pokušala ukazati na zakonske nelogičnosti ili potpuni izostanak regulative kod statusa neprofitnih ili community radija, postavili smo neka pitanja na koja i sami stalno tražimo odgovore (FM vs. streaming, sponzori i reklame, načini financiranja…), predstavili smo vlastita iskustva sa odabirom harvera i sofvera za kvalitetno emitiranje kroz streaming kanale i sve skupa pokušali demistificirati i približiti zainteresiranim gostima-domaćinima. Ono što na kraju svake radionice smatramo uspjehom je stvaranje interesa kod lokalne zajednice za participacijom u našem programu kroz svoju produkciju ili čak pokretanje vlastitog community radija sa više sadržaja kojeg bi opet mogli razmjenjivati. Kad radionicu zaključimo sa bar jednim ozbiljno zainteresiranim pojedincem, smatramo je uspješnom. E pa takva, uspješna, bila je i ova varaždinska i čekamo B. da se javi sa prvim skicama emisije.

Drugi dio dnevnog dijela RADIJA NA CESTI, kako se dogodio spontano, kao sama ideja, tako se prirodno nadovezao na radionicu i postao doslovna živa ekstenzija sad već kultne radijske rubrike.

Razgovor “Nezaboravne Vatre”

Razgovor je moderirao Ivan Jeličić, a bavio se glazbenim albumima koji su promijenili naše živote te također medijskim formatima koji su nosili te albume. Tomislav Gracin je govorio o LP pločama i na koji način sluša takav tip medija istaknuo je kako je ploča kao medij najjednostavnija za “hendlanje” — kod reprodukcije “samo makneš iglu, opet je staviš i eto”. Neizostavno su se povukla pitanje o tome koliko je danas ploča statusni simbol, “hipsteraj” ili samo kolekcionarski fetiš. Sugovornici i publika su se složili kako je ploča vizualno, zbog svog formata, nudila najuvjerljiviji “look i feel” te je neizostavno vizualni element vezivala uz glazbu kao potpuni doživljaj.

Nakon ploče priča se nadovezala i na davno zaboravljeni format audio kazete, kojemu se na žalost (moderatora) danas rijetki raduju. Poneki sudionici u publici čak nikada u životu nisu ni posjedovali kazetofon, a niti slušali kazete. Moderator je demonstrirao i neke zaboravljene čari rukovanje tim medijem (premotavanje olovkom, kuckanje po kutiji i dr.). U trećem dijelu tribine, Ivan Poljičanin je predstavio medij CD-a te je argumentirao kako je odlučio baš taj mediji kolekcionirati. Pritom nam je pokazao album Buldožera Pljuni istini u oči i njegov strip booklet, gdje je publika komentirala kako su CD-ovi često degradirali vizuale originalno dizajnirane za velike i prostrane omote vinila.

Nakon zabavne i ugodne rasprave sa sudionicima iz inicijative Vakuum, složili smo se da unatoč današnjim digitalnim formatima (mp3, streaming, cloud i dr.) analogni formati još uvijek opstaju jer je ipak većini bitan fizički dodir sa glazbom koji pospješuje samo iskustvo.

Koncertni dio programa je službeno krenuo od 20.00 h uz svojevrsni DJ warm-up članova radijskog Soundsystema iz programa J.S.R.C / La Strada/Mondo Cinematico / El5egundo da bi iza 21.00 RADIO NA CESTI službeno krenuo s izvođačem kojeg smo doveli sa sobom iz Splita u prtljažniku, izgladnjivali ga i žestili ne bi li svoj prvi varaždinski nastup odradio što bolje.

Gracin

Tomislava Gracina više nije potrebno posebno predstavljati. Gracina za KLFM ne veže samo to što je dio našeg malog radio kolektiva, već da je svoj prvi javni nastup imao u sklopu pilot Radija na cesti, prvog gostovanje Radio Out of the Box radionice u suradnji sa Indirekt festivalom u Labinu. Nakon toga, tj. nakon izdavanje albuma Mono zapravo i nema pravog glazbenog sladokusca koji nije upoznati s glazbom našeg “Nick Drakea iz maloga mista”.

Nakon zadnjih nekoliko nastupa u Splitu na kojima Gracin nastupa sa svojim bendom u Varaždinu se vratio solo nastupu. Publika u klubu Vakuumu imala je priliku čuti premijerno gotovo sve stvari s novog, željno očekivanog albuma. Autorski i koncertno, Gracin je pokazao do sada svoje najzrelije lice. Opušteno, ali sa potpunom sigurnošću, baratao je svojim glazbenim opusom, uz uvijek prisutnu dozu šarma koji izlazi iz njegove skromnosti i samozatajnosti. Iznenadio nas je kad je uzeo električnu gitaru, koja je dala potpuno novu, moćniju dimenziju njegovom nastupu.

Gracinov nastup u Varaždinu nikoga nije ostavio ravnodušnim, bilo da se radilo o poznavateljicama njegovog rada koje su došle čak iz Zagreba, lokalnoj publici ili nama, prijateljima i kolegama. Suza koja je zastala u oku na varaždinskoj interpretaciji Pariz/Beti ili emocije putovanja iz Mjesta gdje pripadam pružile su jednu posebnu večer zajedništva za sve one koji su se ove subote zatekli u podrumu kluba. Na kraju ovog prikaza najbolje je citirati kolegu Ivana Poljičanina, koji je svoj komentar sročio u dahu:

“Njegove pjesme nisu naručene niti su silovane da budu, one su nastale na putu, u prirodi, u posjeti ili doma i to se čuje, to se prepoznaje. Svaka od njih vraća na mjesto i vrijeme kada je nastala. Jedini nezemaljski trenutak je upravo ta teleportacija u trenutak sa svim onim istim detaljima, ambijentom, arhitekturom, trenucima i akterima koji su sudjelovali, onda i sada. Možda je u ovoj, kao i nekoj izvedbi prije, različita bila neka od boja kojom su ˝piturani˝ određeni dijelovi pjesme, ali nitko od nas se ne budi s jednakim osjećajima svaki dan, tko kaže suprotno – laže! Laž nije ono što je prisutno u Gracìnovu sricanju i gitarskom prebiranju kako na akustičnoj tako i na električnoj gitari. Čak se i u onom hvatu koji je bio najbolji izbor, ali svaki put pretežak za gledanje i smještaj prstiju na vratu gitare, nije čula ni trunka pogreške, dapače.”

NLV

Puležansko-zagrebački glazbeni trio Nikol, Luka i Vedran (NLV) imali smo prilike slušati u kultnom splitskom pubu Basket i nismo mogli ostati ravnodušni pop/psihodeličnim/Canterbury zvukom. Odmah smo ih zapisali na našu listu želja za sljedeće RNC aktivnosti. Varaždin nam se nekako poklopio s njihovim pripremama za izdavanje prvog albuma, vizualima koji su kolega Oleg (i Jelena) radili za njega i njihovim instant pristankom za sudjelovanjem. Međutim, nismo ni mogli očekivati što će nas zateći u Vakuumu, uz sjajni razglas, u potpunosti prilagođen mjestu i izvođačima, zatekla nas je eksplozija podražaja osjetilnih kanal, koje je kolega Ivan Poljičanin u trenu opisao:

“Prepustimo li se i pokretima dočaramo ljepotu izraza, fraza, melodije i svekolikog ambijenta NLV nastupa upravo bi gestikulirali baš kao i Nikol Ćaćić te subotnje večeri u malom, ali zvukom ispunjenom klubu Vakuum. NLV stvara lijepu i intimnu glazbu, a reproducira je iskreno i bez predrasuda. Zapetljane harmonijske strukture često otplove iz okvira, a pritom se ne čini kako pretjeruju ili se nameću superiornošću tehniciranja i izričaja. Emotivna rijeka kojom plove dok utiru korito na putu do ušnog kanala ne čini štetu, ne plavi niti je isušena.”

Zadnji taktovi NLV i ista formula, KLFM Soundsystem, puš pauza za ekipu pred klubom, ESC Life vade svoje precizne instrumente, pale se gitarska pojačala uz onaj poznati lampaški “khm” i spajaju pedale. Sprema se totalna zvučna invazija.

ESC Life

Lineup za ovaj zadnji ovogodišnji RNC je bio do zadnjeg trena poprilično neizvjestan. Jedino što smo bili potpuno sigurni je da moramo imati ESC Life, di god bili, kakav god prostor riješili, koji god ostatak lajnapa bio. Možda je bilo upitnika nad glavama kako će družina koja se pojavila oboružana familijom Fendera, Jaguarom, Telecasterom, Jazz bassom i bubnjevima a la John Bonham sjesti nakon sjetnih i sanjivih akustičara Gracina i NLV, u tom malom prostoru s nježnim razglasom.

Trebaju li nam ušni čepići i gdje ih naći ovaj kasni sat? Kako ćemo se opravdat policiji ako kažu da je glasno a mi znamo da će biti glasno mada smo prijavili da neće baš biti glasno? Kako lagati organu bezočno u oči u stranom gradu na rubu domovine?Međutim, ESC Life su krenuli, odvalili pojačala up to eleven, bubanj je govorio i svi smo jednostavno zamukli, prestali razmišljati o ičem osim kako paziti da nam se vilice baš ne vuku po podu. ESC Life su ultimativna sviračka makinja. Od prvog do zadnjeg takta nema vremena za komentiranja i bilo kakve druge aktivnosti osim hipnotičko praćenje benda i upijanje te ogromne energije koju isporučuju. ESC Life su prilikom nastupa svirali svoj sad već godinu dana star materijal kojeg možete skupiti na njihovom službenom bandcampu, obradu Husker Du koja je, bez pretjerivanja, zvučala još bolje od izvrsnog originala i jednu novu stvar za koju se na licu mjesta snimao i video. Ako se slučajno zatečete u par sto kilometara radijusa od koncerta ESC Life, palit motore i pravac tamo.

I čak su bis uspjeli odradit, u tom tiny Vakuumu koji se za vrijeme svirke pretvorio doslovno u saunu, sa zadnjim mrvama snage, mokri i iscrpljeni od svih tih lekcija o power punk pop rocku koje su nam kroz furiozan set isporučili. Naranča, Elvis, Ante i opaki heavy drummer — hvala vam!

Večer smo nastavili soundsystemom šaranjem kroz zvukove radijskih programa La Strada/Mondo Cinematico, El5egundo i J.S.R.C., hvatanjem zraka pred klubom i sređivanjem bujnih dojmova. Toliko bujnih da smo tek sada uspjeli konačno spojiti koliko-toliko ozbiljan izvještaj o događaju, sabiti ga na prihvatljivu dužinu i još neko vrijeme međusobno si žugati da pola toga nismo napisali.

Ali, RADIO NA CESTI je ipak da se gleda i sluša, a ne čita, tako da.. ko vam kriv što niste bili. :-)