Ako pitate mene, King Crimson imaju odjavu abumom Red, dakle 1973/74. Čast novijim inkarnacijama, posebno ranih osamdesetih (Discipline, Beat, Three of the Perfect Pair), ali i lemuru je jasno da je Fripp skrpao nekakav prateći sastav. Teško je bilo naći dostojnu zamjenu ljudima poput Lakea ili Wettona!
Ne kažem da i u novije vrijeme nije bilo vrhunskih ostvarenja (Thrack primjerice), ali i Coca Cola ima rok trajanja! Pink Floyd su unatoč gramzivosti pojedinaca postupili častno! Povukli su se, a Endless River je tek zbir preostalih snimki sa Richardom Wrightom. Više zvuči kao da je Polly zvocala Gilmouru da se trgne, a i Nick Mason je betonirao stazu za svoj posvetni projekt ranim Floydima. Ali Floydi bar na prvi pogled nemaju dodirnih točki sa Crimsonima.
Rekoh na prvi pogled, jer spajao ih je trend, suradnici, mjesto radnje (London) i još hrpa stvari. Razlike su minorne, recimo Wrightnije bio Eno i vice versa. Znakovito je da je od članova Pink Floyda jedino Roger Waters ostvario zavidnu karijeru te snimio nekoliko izvrstnih albuma (Pros and cons…, Radio KAOS, Amused to Death, Is this the Life…?). To ne umanjuje značaj i kvalitetu Gilmourovihsamostalnih radova, no Rattle that lock primjerice nije zadovoljio moje kriterije. Ipak o tome drugom prigodom! Naša tema je zvjezdani završetak arhetipskih King Crimsona a ne Pink Floyd rasut na sastavne komponente.
U zadnjih dvadesetak godina nisam propustio niti jedan Rogerov nit’ Davidov nastup u Hrvatskoj ili obližnjim državama. Fripp i Crimsonise nisu ukazivali u blizini niti oni kotiraju u mojoj svijesti i predodžbi poput Radioheada da bih ih tražio po regiji Friuli – Giulia – Venezia!
Još spomenuti da se Thom Yorke formirao na prog-rock imenima uključujući Pink Floyd, King Crimson i slične!
I za kraj: jeste li u ugođaju i strukturi skladbe Paranoid Androidprimjetili natruhe Yesa? O utjecaju krautrocka na ostvarenja od Kid A nadalje – bilo samostalna ili pod franšizom Radiohead neču držati propovjedi jer sve je jasno!
O utjecaju osoba poput Robera Frippa ili Briana Enoa moglo bi se satima – dovoljno je osmotriti Enoov imprint na poljima produkcije, skladanja, ključne uloge u plejadi pionira ambijentalnog eksperimentalizma, dok trag koji je ostavio na Talking Headsima, Devo ili U2 (Remain in lighti Achtung Baby ) jest uistinu nemjerljiv!
A sad je vrijene za Red, Lark’s Tongues In Aspic ili Lizard! Legendarni debut album jest remek djelo, ali ga ne spominjem jer sam osobno si zadao načela kojih se pridržavam! Stoga dobijate sliku doublefolda dotičnog uratka, dok je 21th CenturySchisoid Man ionako zaključnica priloženog koncertnog zapisa.
King Crimson Live At Concertgebouw Amsterdam 1973.
Easy Money Written-By – Wetton*, Palmer-James*, Fripp* 6:15 Lament Written-By – Wetton*, Palmer-James*, Fripp* 4:14 Book Of Saturday Written-By – Wetton*, Palmer-James*, Fripp* 4:08 Fracture Written-By – Fripp* 11:28 The Night Watch Written-By – Wetton*, Palmer-James*, Fripp* 5:27 Improv: Starless And Bible Black Written-By – Bruford*, Cross*, Wetton*, Fripp* 9:13 Improv: Trio Written-By – Bruford*, Cross*, Wetton*, Fripp* 6:09 Exiles Written-By – Wetton*, Palmer-James*, Fripp* 6:37 Improv: The Fright Watch Written-By – Bruford*, Cross*, Wetton*, Fripp* 6:03 The Talking Drum Written-By – Bruford*, Cross*, Muir*, Wetton*, Fripp* 6:34 Larks’ Tongues In Aspic (Part II) Written-By – Fripp* 7:51 21st Century Schizoid Man Written-By – Lake*, McDonald*, Giles*, Sinfield*, Fripp*
Ukoliko ste u ovotjednom izdanju Soda Fountaina očekivali nekakvu opuštajuću ljetnju listu, izbijte si to iz glave! Situacija diljem planeta se već tjednima zahuktava. Stoga današnji izbor skladbi nije zamišljen kao stupidna pozadina za razbuđivanje tijekom godišnjih odmora, već kao aktualna šetnja izraelskim pustinjama i ukrajinskim poljima. Skladbe su samo naizgled posložene po slučajnom uzorku, a ako kod slušatelja izazovu stanje nelagode, ništa zato – cilj je ostvaren!
Nakon pedesetak i više dana izležavanja po plažama i riskiranja raka kože, sada, kako pjesma kaže, možete ostati u kući i promatrati kišu. Djeluje savršeno, posebice što je ponuđena zvučna pozadina birana upravo s takvom namjerom. Tek se zavalite u naslonjače i poslušajte najavljenu emisiju u njezinom uobičajenom jutarnjem terminu četvrtkom.
Osamdeste će u Britaniji ostati zapamćene kao ‘razdoblje tatcherizma’, a čitav je skup popratnih pojava – od rasta nezaposlenosti, rudarskih štrajkova, rata na Falklandskom otočju i dr. – ostavio traga i na području popularne glazbe. Stoga zaboravite mit o šarenom i razigranom desetljeću, jer to je bila tek površinska šminka za ublaživanje sveopće depresije; nalik onom revijalnom sastavu koji je nastavio svoju svirku dok je Titanic tonuo. Kako je izgledala prava strana glazbene scene, poslušajte u ovotjednom izdanju emisije Soda Fountain.
