Tek napomena: skladateljski i aranžerski doprinos je djelo Keitha Noela Emersona, a tekstualni je kostur konstrukcija LeejaJacksona!
Mostovi nad rijekom Tyne u Newcastleu
Sredina ljeta te skori dolazak kalendarske jeseni djeluju poticajno na uredništvo emisije Soda Fountain, koje se počelo zagrijavati po pitanju rada na novim tematskim glazbenim listama. U kojoj je mjeri ovotjedni ‘distopijski’ izbor pogođen i odgovara li priložena lista takvim pomalo mračnim vizijama budućnosti, to pak prepuštamo vama!
Dystopia: A futuristic, imagined universe in which oppressive societal control and the illusion of a perfect society are maintained through corporate, bureaucratic, technological, moral, or totalitarian control. Dystopias, through an exaggerated worst-case scenario, make a criticism about a current trend, societal norm, or political system.
Riječ je o snimci jednog od zadnjih nastupa sastava The Nice kojega su Emerson, Davidson, O’List i Jackson održali pred polupraznom dvoranom u londonskom Croydonuu poznu jesen 1969. Svita je komponirana upravo za duel klasičnog pop rock sastava i simfonijskog orkestra, u ovom slučaju Londonske filharmonije.
Five bridges cross the Tyne And the city sits close by For some go north and some go south But each one seems to cry
There’s no good complaining ’bout dirty air ‘cos there’s nothing much else to breathe And it’s no good shouting from nine to five if you haven’t got the guts to leave You do not want to leave Then you make yourself believe You’ve got something up your sleeve
Won’t you take a walk with me down to the Jesmond Dene Very Green
Take me to Northumberland Street Where Northumberland people test their feet On a pavement On a crowded afternoon And no one wants to change this But I bet they’ll do quite soon
Bio je to prvi i najuspjeliji pokušaj takve vrste jer će ostale suradnje nekog sastava i simfonijskog orkestra tek uslijediti, mada nikad sa ovakvim uspjelim ishodom!
Sama je naslovna “suita” podijeljena u pet stavaka različitih glazbenih formi: među ostalima, fantazija, koral, fuga…
Emerson je uprizorenje aranžirao na način da sami sastav The Nice predstavlja zvučnu kičmu dok se nijanse nadograđuju po potrebi. Prekinuvši u međuvremenu suradnju sa O’Listom. sastav je ostao sveden na rudimentarni oblik bas – bubnjevi – klavijature što se pokazalo svrhovitim. Gitara je u stvari nametnuta izvornim formama i potpuno umjetničko djelo savršeno funkcionira i bez nje! Nije glazbena slika svedena samo na The Nice i njihov kreativni genij – izvođena su i djela Beethovena, Bernsteina, pa i Boba Dylana!
U svakom slučaju, čitav projeki pršti genijalnošću ali na trenutke i beznađem. Ovakav model su u skorim vremenima koristili Moody Blues, Rick WakemanYes i drugi ali malo je tko ponovio sklad kojega su The Nice i londonska filharmonija postigli u Croydonu u poznu jesen 1969!
Pet mostova nad rijekom Tyne u Newcastleu
Ova je suradnja zabilježena i tonski te predstavlja kičmu projekta Five Bridges Suite!
Sličan model suradnje će prakticirati i naredni Emersonov projekt ELP!
2
Characteristics of a Dystopian Society:
• Propaganda is used to control the citizens of society. • Information, independent thought, and freedom are restricted. • A figurehead or concept is worshipped by the citizens of the society. • Citizens are perceived to be under constant surveillance. • Citizens have a fear of the outside world. • Citizens live in a dehumanized state. • The natural world is banished and distrusted. • Citizens conform to uniform expectations. Individuality and dissent are bad. • The society is an illusion of a perfect utopian world.
U vremenima koja donose rezanja kreditnog rejtinga, u kojima po zakonu sile velika država otima teritorij svojoj manjoj sestri, u dobu kada noćni komercijalni letovi jednostavno nestanu s radara i površine zemlje/mora, potreban je mali dašak optimizma. Stoga se barem tematski pokušajmo vratiti u prve godine nakon kraja Drugog svjetskog rata, u razdoblje koje je obećavalo, a neka obećanja čak i ispunilo! Svejedno, priložena lista neće baš odisati nekakvim čistim optimizmom, već će biti realna, što znači i odmjerena!
Nakon kraćeg izleta po Europi i pojedinim lokacijama na južnoj hemisferi, Soda Fountain se vraća vlastitim korijenima – pustopoljinama sjevernoameričkog kontinenta… pa i šire!
