Hotel Chelsea
Glazbeno putovanje kroz vjerojatno najpoznatiji hotel suvremene popularne kulture!
Spectres of A Dystopian Future: The Nice Live 1969.
Prva uspjela suradnja klasičnog pop rock sastava i simfonijskog orkestra!
Tek napomena: skladateljski i aranžerski doprinos je djelo Keitha Noela Emersona, a tekstualni je kostur konstrukcija Leeja Jacksona!
Mostovi nad rijekom Tyne u Newcastleu
Sredina ljeta te skori dolazak kalendarske jeseni djeluju poticajno na uredništvo emisije Soda Fountain, koje se počelo zagrijavati po pitanju rada na novim tematskim glazbenim listama. U kojoj je mjeri ovotjedni ‘distopijski’ izbor pogođen i odgovara li priložena lista takvim pomalo mračnim vizijama budućnosti, to pak prepuštamo vama!
Dystopia: A futuristic, imagined universe in which oppressive societal control and the illusion of a perfect society are maintained through corporate, bureaucratic, technological, moral, or totalitarian control. Dystopias, through an exaggerated worst-case scenario, make a criticism about a current trend, societal norm, or political system.
Riječ je o snimci jednog od zadnjih nastupa sastava The Nice kojega su Emerson, Davidson, O’List i Jackson održali pred polupraznom dvoranom u londonskom Croydonu u poznu jesen 1969. Svita je komponirana upravo za duel klasičnog pop rock sastava i simfonijskog orkestra, u ovom slučaju Londonske filharmonije.
Five bridges cross the Tyne
And the city sits close by
For some go north and some go south
But each one seems to cry
There’s no good complaining ’bout dirty air ‘cos there’s nothing much else to breathe
And it’s no good shouting from nine to five if you haven’t got the guts to leave
You do not want to leave
Then you make yourself believe
You’ve got something up your sleeve
Won’t you take a walk with me down to the Jesmond Dene
Very Green
Take me to Northumberland Street
Where Northumberland people test their feet
On a pavement
On a crowded afternoon
And no one wants to change this
But I bet they’ll do quite soon
Bio je to prvi i najuspjeliji pokušaj takve vrste jer će ostale suradnje nekog sastava i simfonijskog orkestra tek uslijediti, mada nikad sa ovakvim uspjelim ishodom!
Sama je naslovna “suita” podijeljena u pet stavaka različitih glazbenih formi: među ostalima, fantazija, koral, fuga…
Emerson je uprizorenje aranžirao na način da sami sastav The Nice predstavlja zvučnu kičmu dok se nijanse nadograđuju po potrebi. Prekinuvši u međuvremenu suradnju sa O’Listom. sastav je ostao sveden na rudimentarni oblik bas – bubnjevi – klavijature što se pokazalo svrhovitim. Gitara je u stvari nametnuta izvornim formama i potpuno umjetničko djelo savršeno funkcionira i bez nje! Nije glazbena slika svedena samo na The Nice i njihov kreativni genij – izvođena su i djela Beethovena, Bernsteina, pa i Boba Dylana!
U svakom slučaju, čitav projeki pršti genijalnošću ali na trenutke i beznađem. Ovakav model su u skorim vremenima koristili Moody Blues, Rick Wakeman Yes i drugi ali malo je tko ponovio sklad kojega su The Nice i londonska filharmonija postigli u Croydonu u poznu jesen 1969!
Pet mostova nad rijekom Tyne u Newcastleu
Ova je suradnja zabilježena i tonski te predstavlja kičmu projekta Five Bridges Suite!
Sličan model suradnje će prakticirati i naredni Emersonov projekt ELP!
2
Characteristics of a Dystopian Society:
• Propaganda is used to control the citizens of society.
• Information, independent thought, and freedom are restricted.
• A figurehead or concept is worshipped by the citizens of the society.
• Citizens are perceived to be under constant surveillance.
• Citizens have a fear of the outside world.
• Citizens live in a dehumanized state.
• The natural world is banished and distrusted.
• Citizens conform to uniform expectations. Individuality and dissent are bad.
• The society is an illusion of a perfect utopian world.
powered & provided by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 27/07/2021
Vezane objave
Arhiva
Withstanding the Silence
U ovotjednom vas izdanju Soda Fountaina vodimo glazbenim putovima na samom rubu tišine. Naravno, ne u doslovnom smislu, pošto je priloženi izbor pjesama raznolik kako po pitanju tempa, tako i glasnoće te sveukupnog doživljaja. Spomenuta se tišina krije u samoj strukturi kompozicije, negdje, kako bi to rekao Claude Debussy; između nota. Cheers!
Die Nacht
Ovog tjedna je tema emisije Soda Fountain jednostavno – noć. Možda već viđeno, ali se jako dobro uklapa u predstojeće aktivnosti radija. Zašto ne i dan, onaj subotnji? Valjda zato što će ga urednik ove liste morati propustiti zbog “radne obaveze” (zvuči kao nešto iz doba konc logora, a i nalikuje tome). Uglavnom, ovog četvrtka od deset ujutro pa do podneva uživajte u noćnoj, ali ne i uspavanoj listi!
