Osamdeste će u Britaniji ostati zapamćene kao ‘razdoblje tatcherizma’, a čitav je skup popratnih pojava – od rasta nezaposlenosti, rudarskih štrajkova, rata na Falklandskom otočju i dr. – ostavio traga i na području popularne glazbe. Stoga zaboravite mit o šarenom i razigranom desetljeću, jer to je bila tek površinska šminka za ublaživanje sveopće depresije; nalik onom revijalnom sastavu koji je nastavio svoju svirku dok je Titanic tonuo. Kako je izgledala prava strana glazbene scene, poslušajte u ovotjednom izdanju emisije Soda Fountain.
Hoxton, London in ‘the 80s. At a glance, it seems oddly bleak and deserted.
Uobičajena predrasuda o britanskim (i općenito europskim) osamdesetima, posebice o njihovoj središnjoj fazi jest razigrano šarenilo u vidu New Romantics kulture, synth pop sazvučja, frizura prepunih natapiranih šiški i jezivog mini vala, ekspanzije fabricirane empatije otjelotvorene kroz Live Aid i slične projekte… No, takva je slika ipak tek druga strana medalje, reakcija na ne baš bajnu stvarnost, čiji je cilj bio samo kreirati idilu lažnog utočišta.
Navedeno se nedvojbeno može primjeniti i na glazbenu scenu, koja je ispod ležerne i neobavezne površine ipak nudla bitno britkiju i realniju sliku stvarnosti. Vrijeme je to prvog mandata torijevaca pod vodstvom premijerke Margareth Tatcher; mandata obilježenog rastom nezaposlenosti, Falklandskim ratom te gašenjem zamalo 150 ‘neprofitabilnih rudnika’ (uglavnom na području Yorkshirea i južnog Walesa), što je tijekom zime 1984/85. dovelo do jačanja napetosti i u konačnici eskalacije protesta koji su za sobom posljedično povukli neprimjerenu reakciju ‘državnih organa’ – policije, a zamalo i vojske. Nije zgorega spomenuti i rasne nemire koji su uslijedili nakon ubojstva žene afričkog podrijetla od strane bijelog policajca, listopada 1985. u londonskom općinskom naselju Broadwater Farm, pretvorivši na nekoliko tjedana dobar dio sjevernog dijela grada (Haringey, Tottenham) u neku vrstu bojišta. Zvuči prilično aktualno, ha?
Burial at the Falklands. Possibly too expensive to send the bodies back home.
Stoga će današnje izdanje liste Soda Fountain pokušati dočarati prave vizure tog razdoblja – bez pretjerivanja u optimizmu i bez neprirodno naglašenih boja. Osamdesete su – i to ne samo u Ujedninjenom Kraljevstvu – bile izrazito siv period. Beznađe više nije dominiralo kako je to već bilo naglim urušavanjem snova o boljem svijetu, koje se u etapama odigravalo još od 1968., pošto su ljudi već navikli. Ono što je preostalo bilo je jednolično, tupo i zamalo prozirno a ipak sveprisutno sivilo (engleska riječ bleak savršeno opisuje to stanje).
Uostalom, preslušajte ovotjedni izbor glazbenih brojeva pa sami zaključite!
South Yorkshire, 1985.
(intro: Margareth Tatcher’s Memorable Remarks) 01 Pink Floyd – The Post War Dream 02 The Levellers – England My Home 03 Japan – Despair 04 Sisters Of Mercy – Black Planet 05 Chameleons UK – A Person Isn’t Safe Anymore These Days 06 23 Skidoo – Fire 07 Billy Bragg – Between The Wars 08 Ultravox – The Thin Wall 09 The Test Dept & South Wales Striking Miners Choir – Comrades In Arms 10 The Human League – The Sound Of The Crowd 11 Robert Wyatt – Shipbuilding 12 Elvis Costello – Tramp The Dirt Down 13 Cabaret Voltaire – A Touch Of Evil 14 Big Country – Chance 15 The Smiths – London 16 New Model Army – Spirit Of The Falklands 17 Throbbing Gristle – Something Come Over Me 18 The Clash – This Is England 19 The Exploited – Maggie 20 Comsat Angels – Total War 21 The Specials – Maggie’s Farm 22 U2 – Red Hill Mining Town 23 David Gilmour – Cruise 24 Spacemen 3 – 2.35 25 David J. – This Vicious Cabaret 26 Bauhaus – Silent Hedges 27 Morrissey – Margareth On The Guillotine 28 Roger Waters – Me Or Him (outtro: Billy Bragg – A New England)
One of many of the shipyards along Strathclyde, 1986. Can you notice any soul in?
Kako je to već uobičajeno, dva su zadnja sata jutra četvrtkom rezervirana za pomalo nostalgično i edukativno putovanje po glazbenoj ostavštini prošlog stoljeća (uključujući i početke novog). No,ova će šarolika glazbena lista nakratko prebaciti svoje težište na stari kontinent, kako od puste Americane ne bi zaboravili vlastite korijene. I još nešto – ovoga puta nema neke tematske poveznice među izabranim skladbama, tako da možete uživati u uistinu eklektična dva sata glazbe!
Kultni ‘Factory’… Buzzcocks, Magazine, Joy Division, Durruti Column, Stone Roses, Smiths, Happy Mondays, New Order… Manchester s pravom nosi titulu jednog od najvećih svjetskih glazbenih središta!
Jesen grabi naprijed krupnim koraciima. Kiša, vjetar, šum otpalog lišća pod nogama šetača u parkovima, maglena koprena protkana mirisom pečenih kestena, I vjećno promjenjivi oblaci postavljeni u međusobono klizećim slojevima, ponekad olujni i kišni, a katkad tek u vidu nakupina kumulusa i stratusa čija je jedina zadaća reducirati dnevnu svjetlost i podariti joj onaj sneni, podvodni prigušeni sjaj. Što zbog konačno pridošlog kišnog razdoblja, što zbog južnog vjetra koji već danima polijeva obale, izaziva nemir i razdražljivost, a pojedince tjera na agresivnost pa i na suicidalne radnje, ovo je izdanje Soda Fountaina posvećeno oblacima i njihovoj subkoordinaciji s vjetrom i kišom.
