KLFM

Hiroshima Mon Amour

Vjerojatno ste već uočili kako koncept emisije/liste Soda Fountain varira ovisno o prigodama – katkad je riječ o čisto eklektički složenoj listi koja svrhovito prekriva desetljeća popularne (i one manje popularne) glazbe, no česte su i verzije uobličene u formi tematskih blokova.

Današnji broadcast jest upravo takav; tematski blok posvećen jednom ne baš veselom događaju, no svejedno temeljito obrađenom u recentnoj glazbenoj ostavštini (recentno ovdje znači pola stoljeća, pa i više). Naime, na današnji je dan prije točno 70 godina eksplodirala prva nuklearna bomba svjesno namijenjena tamanjenju civila. Dogodilo se to u 08:14 h po lokalnom vremenu japanskog grada Hiroshime.

Tragedije se ne mogu opjevati bez skrivenih slojeva tuge, često prisutnog osjećaja beznađa, pa katkad i natruha crnohumorne ironije. Neka vas ovo zadnje ne navede na pogrešno mišljenje kako se možda pojedini autor ili sastav sprdaju s pogibljom pedesetak tisuća ljudi, pošto je priča bitno složenija. Sjetite se Kurta Vonneguta, koji je na pitanje zbog čega je Klaonicu 5 (Slaughterhouse 5), svoj roman o savezničkom razaranju Dresdena u veljači 1945. obojio crnohumornim, pa i sarkastičnim tonovima odgovorio otprilike ovako:

Ozbiljan roman bi na kraju ispao djelo po kojemu bi se snimali filmovi u kojima bi glumio John Wayne i slični, te bi se antiratna poruka na koncu pretvorila u glorificiranje rata. Stoga mislim da je antiroman s elementima crnog humora i sarkazma jedini pravi način. Uostalom, kroz koje desetljeće čemo se na takav način postavljati prema sličnim masovnim pokoljima poput Auschwitza ili Hiroshime.

OK, odmah se ograđujem – ovo nije detaljan, čisti citat, već sam ga po sjećanju skrojio iz nekoliko odvojenih Vonnegutovih izjava. No, poruka je jasna. A ako funkcionira u književnoj domeni, zašto ne bi i u glazbenoj? Svejedno, na ovoj današnjoj listi takve su rijetke. Možda zato što je Hiroshima u kolektivnoj svijesti civilizacije zabilježena kao onaj ključni trenutak nakon kojeg je čovječanstvo shvatilo da je saamo sebe dovelo do mogućnosti samouništenja, te da nakon toga ništa neće biti isto.

Prijetnja koja se obznanila prije točno sedamdeset godina i dalje visi nad našim glavama.

Imajte to na umu preslušavajući ovotjedno izdanje Soda Fountaina.

(introduction: A Bomb Over Hiroshima)
01 OMD – Enola Gay
02 Crosby, Stills, Nash & Young – Wooden Ships
03 Lost In August – A Song Of The Atomic Bombing Of Hiroshima
04 Uncle Tupelo – Atomic Power
05 John Foxx – Hiroshima Mon Amour
06 Wushful Thinking – Hiroshima
07 The Stranglers – Nuclear Device
08 Siouxsie & The Banshees – Cities In The Dust
09 Yo La Tengo – Nuclear War (Version IV)
10 The Dead Science – Hiroshima Love Song
11 U2 – Seconds
12 The Byrds – I Come And Stand At Every Door
13 Francesco De Gregori – Hiroshima
14 Brian Eno – The Big Ship
(intermezzo: Allen Ginsberg – Hum Bomb)
15 Bryan Ferry & Jonny Greenwood – Hiroshima
16 Bob Dylan – A Hard Rain’s A-Gonna Fall
17 The Minutemen – Paranoid Chant
18 Anne Clark – Poem For A Nuclear Romance
19 Sentimentale Jugend – Hiroshima
20 Ultravox – Dancing With Tears In My Eyes
21 Mono – A Thousand Paper Cranes
22 Greg Lake – Nuclear Attack
23 Pink Floyd – Two Suns In The Sunset
24 Jim Page – Hiroshima, nagasaki Russian Roulette
25 Kate Bush – Breathing
26 Vera Lynn – We’ll Meet Again
(outro: Enola 06/08/1945; 08:45 h, Gay Over Hiroshima)

powered & provided by ©eXit