Kako lucidno zaključiti jednu godinu, a pritom izbjeći sva ta godišnja sabiranja, inventure, ‘the best of 2015’, analiziranja analnih anala i slične nepodobštine? Možda jednim vrelim cocktailom sastavljenim od covera, odnosno obrada skladbi drugih autora? Netko će reći ‘pa to smo već imali’. I jesmo. No, ovaj put je uredništvo bilo manje objektivno, pa se kako među izvornim autorima, tako i izvođačima nalaze njegovi osobni favoriti :) I sve najbolje u 2016!
Isle of Wight, kolovoz 1970… Majka svih ikad održanih festivala!
Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!
Ovotjedno je izdanje Soda Fountaina poprilično eklektički posloženo, ali ujedno i nepredvidivo te turbulentno, što je čini savršenom glazbenom pozadinom za jedan turbulentan tjedan obilježen napetostima kako na lokalnoj tako i globalnoj razini.