Griješiti je važno, u učenju jezika kao i u životu, jer kroz pogreške pamtimo, učimo i napredujemo.
U ovoj epizodi krenut ćemo od mog osobnog iskustva, a zatim doći do povijesti same riječi. Ući ćemo u njezine korijene — i u talijanskom i u hrvatskom jeziku — jer nam etimologija tih riječi pokazuje razliku u načinu razmišljanja.
Commettere un errore, errare, fare uno sbaglio o greška. (Počiniti pogrešku, pogriješiti, napraviti grešku ili una greška).
Čini se da sve ima isto značenje, zar ne? A ipak nije baš tako. To nam pokazuje korijen svake od tih riječi.
Učimo iz svojih pogrešaka — ako to želimo, a još više ako shvatimo da smo pogriješili. Ja sam kroz pogreške naučila hrvatski, a zahvaljujući svojim pogreškama često sam nasmijala one koji su me slušali.
autor: Mara Agostini, 18/05/2026
Arhiva
Danas govorimo o hipokogniciji – nedostatku riječi kojima možemo prepoznati, razumjeti i izraziti stvarnost, povezujući Roberta I. Levyja i Orwella (1984) s temama koje smo već obrađivali: važnost jezika i kulture kao brige i odgovornosti.
Ovo je emisija na talijanskom za sve koji žele učiti, slušati i otkrivati zanimljivosti o jeziku, koristeći riječi svjesno i pažljivo.
Riječi mali su svjetovi koji odražavaju bogatstvo jezika i misli.
U ovoj epizodi krećemo od riječi smijeh, preko simpatičnog živčanog sustava i grčke riječi sympatheia, kako bismo otkrili da simpatija nije samo sviđanje, nego osjećaj povezanosti, zajedništva i dijeljenja emocija.
Ovoga puta govorimo o riječi kultura i njezinu pravom značenju.
Jer kultura nije samo u institucijama — kultura smo i mi.
playlist
