Griješiti je važno, u učenju jezika kao i u životu, jer kroz pogreške pamtimo, učimo i napredujemo.
U ovoj epizodi krenut ćemo od mog osobnog iskustva, a zatim doći do povijesti same riječi. Ući ćemo u njezine korijene — i u talijanskom i u hrvatskom jeziku — jer nam etimologija tih riječi pokazuje razliku u načinu razmišljanja.
Commettere un errore, errare, fare uno sbaglio o greška. (Počiniti pogrešku, pogriješiti, napraviti grešku ili una greška).
Čini se da sve ima isto značenje, zar ne? A ipak nije baš tako. To nam pokazuje korijen svake od tih riječi.
Učimo iz svojih pogrešaka — ako to želimo, a još više ako shvatimo da smo pogriješili. Ja sam kroz pogreške naučila hrvatski, a zahvaljujući svojim pogreškama često sam nasmijala one koji su me slušali.
autor: Mara Agostini, 18/05/2026
Arhiva
U današnjoj emisiji otkrivamo zašto dalmatinska fjaka nije isto što i talijanska *fiacca* te kako riječ koja nekome znači običnu bezvoljnost drugome predstavlja poseban način života, odnos prema vremenu i malu dalmatinsku filozofiju usporavanja.
Čitajući roman o prijateljstvu i planini, riječ “sgorbie” dovela nas je do jezičnog putovanja kroz “sgorbio”: od škorpiona, mrlje i škrabotine do “errore”, nesavršenosti i mogućih hrvatskih prijevoda.
Ljetna priča o riječi “turist” koja preispituje kako je ta riječ izgubila svoje izvorno značenje i što svi možemo učiniti da naš grad ostane mjesto za život, a ne samo proizvod masovnog turizma.
Danas govorimo o hipokogniciji – nedostatku riječi kojima možemo prepoznati, razumjeti i izraziti stvarnost, povezujući Roberta I. Levyja i Orwella (1984) s temama koje smo već obrađivali: važnost jezika i kulture kao brige i odgovornosti.
playlist
