U današnjoj emisiji otkrivamo zašto dalmatinska fjaka nije isto što i talijanska *fiacca* te kako riječ koja nekome znači običnu bezvoljnost drugome predstavlja poseban način života, odnos prema vremenu i malu dalmatinsku filozofiju usporavanja.
Riječ toliko česta i svakodnevna da se čini gotovo besmislenim analizirati je, a ipak me, nadahnuta romanom *Majstor i Margarita* i Danteovim pjesničkim umijećem, dovela do spoznaje da pozdrav nije samo obična riječ nego mala želja drugome da bude dobro, pa uz hrabrost i malaksalost danas govorimo i o pozdravima.
Danas govorimo o hipokogniciji – nedostatku riječi kojima možemo prepoznati, razumjeti i izraziti stvarnost, povezujući Roberta I. Levyja i Orwella (1984) s temama koje smo već obrađivali: važnost jezika i kulture kao brige i odgovornosti.
U ovoj epizodi krećemo od riječi smijeh, preko simpatičnog živčanog sustava i grčke riječi sympatheia, kako bismo otkrili da simpatija nije samo sviđanje, nego osjećaj povezanosti, zajedništva i dijeljenja emocija.