Ukoliko smo prošlog tjedna propustili obznaniti vijest o 67. rođendanu gospodina Davida Bowiea, tu grešku sada nećemo ponoviti. Dakle, za sve štovatelje kultnog kameleona; dvije koncertne snimke nastale u razdoblju od 30 godina – ona iz Hammersmith Odeona, iz srpnja 1973., te bitno novija s ‘Reality’ turneje, iz Dublina 22. i 23. listopada 2003.
Prošlog je četvrtka (8. siječnja) David Bowie proslavio svoj šezdesetisedmi rođendan. Nije to neka okrugla brojka, no svejedno dobra prigoda da se prisjetimo ovog veličanstvenog kameleona suvremene popularne glazbe koji se prošle godine neočekivano vratio solidnim albumom The Next Day.
Ovu ćemo zakašnjelu rođendansku proslavu obilježiti s dva Davidova koncertna zapisa nastala u razmaku od nešto više od 30 godina. 
Prva je u nizu snimka danas već legendarnog ‘oproštajnog koncerta’ održanog 3. srpnja 1983. u londonskom Hammersmith Odeonu. Očekivano, Bowie se prigodno opraštao od tereta Ziggyjevog lika, no poprilično je zbunio publiku prilikom najave odjavne skladbe Rock’n’roll Suicide, izjavivši kako to nije tek zadnja pjesma na koncertu, pa ni na turneji, već zauvijek!
Naravno, nije bilo ništa od povlačenja s scene, pošto je Bowie kroz idućih godinu i par mjeseci snimio album obrada Pin-ups, te apokaliptični Diamond Dogs, odbacio još jednu kameleonsku kožu (ovog puta Alladina), te se u formi Halloween Jacka pojavio na promotivnoj ‘Diamond Dogs’ turneji 1974.
Trideset godina nakon panike koju je izazvao među vjernom publikom u Hammersmith Odeonu, Bowie snima Reality, svoj za dugo godina posljednji album (naslijedit će ga tek spomenuti The Next Day iz 2013.), Taj je uradak iskorišten kao podloga za spektakularnu svjetsku turneju koja je započela 7. listopada 2003. u Kopenhagenu, a završena 23. srpnja 2004. nastupom u Pragu. Skladbe uvrštene na dvostruki koncertni album (koji je izdan tek 2010.) zabilježene su tijekom dva uzastopna koncerta u Dublinu, 22. i 23. listopada 2003., dakle nedugo po početku turneje.
Uočite dakle što se to promjenilo kroz kameleonovih treideset godina djelovanja, posebno znajući da je dotični uvijek naglašavao riječ ‘changes’, tj. promjene.
David Bowie – Reality Live (2003., 2010.)
01 Intro
02 Rebel Rebel
03 New Killer Star
04 Reality
05 Fame
06 Sister Midnight
07 Afraid
08 All The Young Dudes
09 Be My Wife
10 The Loneliest Guy
11 The Man Who Sold The World
12 Fantastic Voyage
13 Hello, Spaceboy
14 Under Pressure
15 Life On Mars
16 Ashes To Ashes
17 The Motel
18 Loving The Alien
19 Never Get Old
20 Changes
21 I’m Afraid Of Americans
22 ‘Heroes’
23 Slip Away
24 Heathen (The Rays)
25 Five Years
26 Hang On To Yourself
27 Ziggy Stardust
autor: Vjeran Stojanac, 16/01/2015
Arhiva
Calexico je jedan od onih sastava koji naizgled ne donose revolucionarne pomake u suvremenoj glazbi, no njihovo eklektično slaganje stilova i utjecaja nije nikakav ambiciozni pastiš, već jedinstven primjer suživota trendova koji se na zanimljiv način stapaju u funkcionalan zvučni amalgam. Od folka do jazza, od bluesa do surf rocka, od eksperimentalne glazbe do spaghetti western soundtracka – sve su to trase kojima je Calexico kročio stvarajući svoj karakteristični izraz!
Aktualno okupljanje i pripadna turneja su odlična prilika na podsjećanje na jednog od najvažnijih sastava osamdesetih, The Stone Roses. A tu su i njihovi suvremenici, londonski neopsychodelic pop bend The House of Love!
Emisija eXit dans slavi šest godina postojanja. Premalo za ljudski vijek, no čitav eon za muhu ili komarca. Slavljeničkom će raspoloženju pridonjeti neka glazbena imena koja su tijekom godina postala nezaobilazni dio reperotara subotnjih večeri na KLFM-u (odnosno nekad na KL-u). David Sylvian ima počasnu titulu ‘probijanja leda’!
Pred vama je još jedno ne isuviše pretenciozno izdanja eXita – nazvomo to zasluženmim odmorom. Riječ je o dva albuma koja povezuje kultni status autora, dvadeset godina razlike, te riječ LIVE u nazivu.
No, dok je u slučaju Lou Reedovog ‘Perfect Night: Live in London’ uistinu riječ o koncertnom zapisu, ‘Live at the Witch Trials’ The Falla nije live album, već prvo studijsko ostvarenje Marka E. Smitha i ekipe. Ipak, u neku se ruku može smatrati uživo odsviranim djelom, pošto je praktički tako i nastao – tijekom jednog dana u studiju, bez dodatnog vremena za šminkanje i nasnimanje. Cheers!!!
