Ukoliko smo prošlog tjedna propustili obznaniti vijest o 67. rođendanu gospodina Davida Bowiea, tu grešku sada nećemo ponoviti. Dakle, za sve štovatelje kultnog kameleona; dvije koncertne snimke nastale u razdoblju od 30 godina – ona iz Hammersmith Odeona, iz srpnja 1973., te bitno novija s ‘Reality’ turneje, iz Dublina 22. i 23. listopada 2003.
Prošlog je četvrtka (8. siječnja) David Bowie proslavio svoj šezdesetisedmi rođendan. Nije to neka okrugla brojka, no svejedno dobra prigoda da se prisjetimo ovog veličanstvenog kameleona suvremene popularne glazbe koji se prošle godine neočekivano vratio solidnim albumom The Next Day.
Ovu ćemo zakašnjelu rođendansku proslavu obilježiti s dva Davidova koncertna zapisa nastala u razmaku od nešto više od 30 godina. Prva je u nizu snimka danas već legendarnog ‘oproštajnog koncerta’ održanog 3. srpnja 1983. u londonskom Hammersmith Odeonu. Očekivano, Bowie se prigodno opraštao od tereta Ziggyjevog lika, no poprilično je zbunio publiku prilikom najave odjavne skladbe Rock’n’roll Suicide, izjavivši kako to nije tek zadnja pjesma na koncertu, pa ni na turneji, već zauvijek!
Naravno, nije bilo ništa od povlačenja s scene, pošto je Bowie kroz idućih godinu i par mjeseci snimio album obrada Pin-ups, te apokaliptični Diamond Dogs, odbacio još jednu kameleonsku kožu (ovog puta Alladina), te se u formi Halloween Jacka pojavio na promotivnoj ‘Diamond Dogs’ turneji 1974.
Trideset godina nakon panike koju je izazvao među vjernom publikom u Hammersmith Odeonu, Bowie snima Reality, svoj za dugo godina posljednji album (naslijedit će ga tek spomenuti The Next Day iz 2013.), Taj je uradak iskorišten kao podloga za spektakularnu svjetsku turneju koja je započela 7. listopada 2003. u Kopenhagenu, a završena 23. srpnja 2004. nastupom u Pragu. Skladbe uvrštene na dvostruki koncertni album (koji je izdan tek 2010.) zabilježene su tijekom dva uzastopna koncerta u Dublinu, 22. i 23. listopada 2003., dakle nedugo po početku turneje.
Uočite dakle što se to promjenilo kroz kameleonovih treideset godina djelovanja, posebno znajući da je dotični uvijek naglašavao riječ ‘changes’, tj. promjene.
David Bowie – Reality Live (2003., 2010.)
01 Intro 02 Rebel Rebel 03 New Killer Star 04 Reality 05 Fame 06 Sister Midnight 07 Afraid 08 All The Young Dudes 09 Be My Wife 10 The Loneliest Guy 11 The Man Who Sold The World 12 Fantastic Voyage 13 Hello, Spaceboy 14 Under Pressure 15 Life On Mars 16 Ashes To Ashes 17 The Motel 18 Loving The Alien 19 Never Get Old 20 Changes 21 I’m Afraid Of Americans 22 ‘Heroes’ 23 Slip Away 24 Heathen (The Rays) 25 Five Years 26 Hang On To Yourself 27 Ziggy Stardust
Početkom milenija, Augeste Arthur Bondy je pod pseudnimom Scott predvodio poprilično dosadnjikav sastav Verbena koji je, unatoč nekim dobrim momentima, uglavnom zvučao kao presažvakana kopija Nirvane. Napravivši nagli zaokret, 2006. izdaje odličan samostalni album ‘American Hearts’, a njegovi su sljednici ‘When the Devil’s Loose’ i ‘Believers’ također iznimna ostvarenja. Možda je prepotentno kazati da je A.A. Bondy kantautor koji je jednostavno nedostajao na sceni, ali da je savršeno upotpunio rupe u nekim segmentima današnje folk americane, to je neoborivo.
Dva postapokaliptična nekrologa – po jedan za Tomaža Hostnika i Joe Strummera, te osvrt na utjecaj jednog postapokaliptičnog pisca na glazbene trendove – idealno za dan nakon 21.12.2012!
Uz nekoliko ‘live’ skladbi sa zagrebačkog koncerta Calexica lagano ulazimo u neformalnu, retrospektivnu emisiju složenu povodom formalnog događaja – našeg proboja u javnost!
a) Robert Moog – tvorac prvog uporabljivog sintetizatora Elektronički sintetizator zvuka (ili jednostavnije, sintetizator) je zadnjih četrdesetak godina konstanta…
