KLFM

Zašto solipsizam?

Solipsizam je skup vjerovanja i ekstremni oblik subjektivnog idealizma koji poriče da ljudski um ima valjanu osnovu za vjerovanje u postojanje bilo čega osim sebe samog. On je posljedica uvjerenja da se znanje mora tražiti unutar osobnog iskustva i potom neuspjeha da se nađe način preko kojega bi osoba mogla spoznati bilo što izvan nje. Solipsizam sadašnjeg trenutka proteže svoj skepticizam čak i na vlastita prethodna stanja, tako da sve što je ostalo je najčišće ja, ovdje i sada.

Uvodeći metodičku sumnju u filozofiju, René Descartes je stvorio pozadinu na kojoj se kasnije razvio solipsizam i koji je izgledao, ako ne uvjerljivim, barem nepobitnim. Slijedom te misli, ego koji otkriva cogito je u svojoj srži usamljena svijest. Prostorno neproširena misao nije nužno smještena u bilo kojem tijelu i može biti sigurna u vlastito postojanje isključivo kao svjesni um.

Gotovo nijedan veliki filozof nije čvrsto zastupao solipsističko stajalište. Kao teorija, nalazi se naizgled daleko od razumnog zaključka. S obzirom na to, logično je uopće zapitati se zašto bi problemu solipsizma trebalo posvetiti ikakvu filozofsku pozornost. No ipak, ako imamo sigurno znanje jedino vlastitog uma i svojih mentalnih stanja, onda ne možemo sigurno znati da postoje umovi drugih i općenito da postoji izvanjski svijet, pa smo stoga prisiljeni tvrditi da sigurno znamo da postoji jedino naš um i naša mentalna stanja. Solipsizam je zato izuzetno teško definitivno opovrgnuti, što je za Immanuela Kanta predstavljalo skandal za filozofiju i opći ljudski um.