Fukuyama: posljednji čovjek
“Kraj povijesti ili rađanje post-činjeničnog?”
Vrijeme je za…
“Ne možeš dvaput kročiti u istu rijeku.”
Jedna od zdravorazumskih ideja koje oblikuju zapadnu misao jest ideja linearnog vremena: osjećaj da se vrijeme kreće pravocrtno i nikada se ne vraća natrag, te da sama povijest slijedi kontinuiranu putanju napretka. Ovaj stav je toliko ukorijenjen u modernoj svijesti da ga često uzimamo zdravo za gotovo. Prošlost je iza nas, budućnost pred nama, a ljudska povijest, korak po korak, navodno napreduje prema većem znanju i prosperitetu.
Ovo vjerovanje je pronašlo svoju najsnažniju artikulaciju tijekom prosvjetiteljstva 18. stoljeća. Mislioci poput Immanuela Kanta zamišljali su povijest kao sporo, ali postojano razvijanje ljudskog razuma. U svom eseju Ideja za univerzalnu historiju s kozmopolitskom svrhom, tvrdio je da se čovječanstvo kreće, ma koliko kaotično, prema racionalnijem i pravednijem globalnom društvu. Unatoč konstantnim pogreškama i nasilju povijesti, za Kanta postoji univerzalna teleologija: krajnji cilj koji čovječanstvo gura naprijed.
Još jedna koncepcija vremena koja od davnina postoji u filozofskim i književnim izrazima jest ona cikličkog vremena, misao u kojoj se postojanje ne odvija linearno, već se beskrajno vrti u krug. Ovo stajalište izaziva konvencionalno poimanje povijesti kao kontinuiranog napretka. Umjesto toga, kotač postajanja ne poznaje pravi početak ni kraj, pa samim time napredak ne može ni postojati. Nietzscheova ideja o vječnom povratku predstavlja jednu od provokativnijih filozofskih artikulacija ovog gledišta.
Iskustvo vremena usko je povezano s pamćenjem, a s tim nužno i formiranjem identiteta. Vrijeme, kada se lišimo pamćenja, postaje puka apstrakcija: prazan niz trenutaka bez smisla ili koherentnosti. Upravo nas pamćenje veže za našu prošlost. Ono pruža kontinuitet našem osjećaju sebe i daje nam identitet kao nešto što se razvilo tijekom vremena.
Priroda i postojanje vremena je trajna enigma u filozofiji, fizici i književnosti. Ako vrijeme nije ono što se čini, i ako je potencijalno iluzija, što onda možemo reći o samoj strukturi iskustava, sjećanja i postojanja?
autor: Ivan Šarić, 05/07/2025
Vezane objave
Arhiva
Tvrđave mašte: utočišta književnosti
“Nije se mogao suzdržati da ne pridonese vlastitim obolom iskustva, čime se uvjerio u svoje postojanje.”
