Mislim, tko će čekati 18. svibnja? To me podsjeća na nekrofile koji čekaju Dan mladosti (pravilnije je reći: Dan umirovljenika). Ili na ratne veterane minhenske bojne koji nisu ni vidjeli obale Isara!
Djevojka vas je odbacila? Povrijedili ste ženu koju volite više od svega? Isprike ne pomažu jer se vrtite u krug sa istim greškama, poput zmije koja grize svoj rep i time si samo iznova nanosi bol…
Ovotjedno izdanje Soda Fountaina nema svrhu ponuditi rješenje. Morate se sami izboriti… suzana, okajanjem, recitiranjem Heinea u izvorniku… Izbor je na vama.
Jedan od mojih glazbenih uzora varao je ženu sa nešto mlađom Belgijankom koju je upoznao tijekom turneje. Nije se tužio jer je ionako bio psihički u blackoutu.
Jednog ranog jutra, pred zoru, nakon što je preslušao album IdiotIggyja Popa i pogledao film StroszekWernera Herzoga, stegnuo je omču i uradio ono neodložno.
Kad ga je žena pronašla nakon sat dva, bilo je prekasno. Reanimacija? Možda pomaže mačkama i psima, ali slomljenim ljudima ne!
Ian, primjerice, nije imao izbora!
THE ETERNAL
Procession moves on, the shouting is over Praise to the glory of loved ones now gone Talking aloud as they sit round their tables Scattering flowers washed down by the rain
Stood by the gate at the foot of the garden Watching them pass like clouds in the sky Try to cry out in the heat of the moment Possessed by a fury that burns from inside
Cry like a child, though these years make me older With children my time is so wastefully spent A burden to keep, though their inner communion Accept like a curse an unlucky deal
Played by the gate at the foot of the garden My view stretches out from the fence to the wall No words could explain, no actions determine Just watching the trees and the leaves as they fall
Ukoliko ste u ovotjednom izdanju Soda Fountaina očekivali nekakvu opuštajuću ljetnju listu, izbijte si to iz glave! Situacija diljem planeta se već tjednima zahuktava. Stoga današnji izbor skladbi nije zamišljen kao stupidna pozadina za razbuđivanje tijekom godišnjih odmora, već kao aktualna šetnja izraelskim pustinjama i ukrajinskim poljima. Skladbe su samo naizgled posložene po slučajnom uzorku, a ako kod slušatelja izazovu stanje nelagode, ništa zato – cilj je ostvaren!
Kako je to već uobičajeno, dva su zadnja sata jutra četvrtkom rezervirana za pomalo nostalgično i edukativno putovanje po glazbenoj ostavštini prošlog stoljeća (uključujući i početke novog). No,ova će šarolika glazbena lista nakratko prebaciti svoje težište na stari kontinent, kako od puste Americane ne bi zaboravili vlastite korijene. I još nešto – ovoga puta nema neke tematske poveznice među izabranim skladbama, tako da možete uživati u uistinu eklektična dva sata glazbe!