Još jedno tribute to izdanje Soda Fountaina! Ovaj tjedan imamo na udaru The Kinks!
Misim da ne moram po n-ti put iznositi priču o braći Davies, Muswell Hillu i topografiji sjevernog Londona etc etc etc…. Spomenimo tek da Muswell Hill duguje ime riječima Moselle koja je pritoka Temze.
Prošle sam jeseni posjetio i London, mada bez suputnice s kojom sam se dogovarao o tom posjetu. Više novca ostalo na računu – svako zlo za neko dobro! Po povratku u Antwerpen mogao sam izvesti Petru na večeru, što ne znači da to inače nisam radio. Barem nije od onih što grintaju!(stanovitu sam žensku osobu vodio po restoranima u Amsterdamu, Kopenhagenu, Dresdenu, Berlinu, Braču …. i na koncu je ispalo da je maltretiram)!
Ponovo sam se kratko zadržao u Parizu čekajući vlak, što znači da sam se počeo navikavati na taj grad. Višak novca doveo me na neracionalnu ideju da skratim put od De Gauellea do LEM-a (za neupućene, to je međunarodna zračna luka pri Antwerpenu). Nisam ovoga puta letio, nego sam se odvezao ultrabrzim lokalnim vlakom, koji koristi magnetsku levitaciju čime troši manje goriva od mene koji sam na postaji Austerlitz (Pariz istok) popio tristotinjak eura konjaka (oko 3,5 dcl). Nije mi žao ni centa jer to je konjak, a ne onaj mirogojček iz hrvatskih birceva!
Možda nije prvi put, ali… Takav posvetni album jest raritet!
Barem uzevši dvije stvari u obzir: spisak kolaboratora i značaj samih Kinksa koji se često umanjuje.
Slika sa popisom izvođača je smanjena u smislu pikselizacije, a dimenzije nisam mijenjao zbog vidljivosti! Izvođači nisu navedeni u dva slučaja, a da se odmah korigiram, riječ je o Fancy (Botanica) i I go to sleep (The Pretenders).
Ostali su imena na popisu screenshota liste. Mark Lanegan, Minus 5, Nada Surf, Chuck Prophet, Mick Harvey, Larry Barrett, Mudhoney, The Mock Turtles… Njih bi trebali znati. I mala napomena: Max Jury nije bivši član Filma i Vještica.
Za ostale možda niste čuli ali nudim vam priliku za popravni!
Soda Fountain nastavlja uhodanu tradiciju glazbenog oslikavanja kako aktualnih, tako i nekih povijesnih zbivanja (ova taktika dobro dođe u nedostatku prizemnijih i ‘mirnijih’ tema), a nadolazeći 11. rujna se ionako savršeno preklapa s terminim emitiranja. Stoga će ovotjedno izdanje biti posvećeno događajima koji su tog datuma prije trinaest godina u sivo zavili ne samo Manhattan, NYC i Sjedinjene Države, već čitav civilizirani svijet.
Ovotjedno vam izdanje Soda Fountaina nudi bijeg u samotna, vjetrovita prostranstva prerija kakve se uglavnom susreću između 30. i 40. stupnja sjeverne zemljopisne širine, između ostalog i na sjeveroameričkom kontinentu. Beskrajne poljane i samoća – treba li uostalom tražiti nešto više?
Uredništvo ove emisije ne zna na koji datum pada međunarodni dan beskućnika, osamljenika, lutalica koji s zadnjom utjehom poput poluprazne boce u ruci sjede na skrovitom mjestu promatrajući prva treperava svjetla u sivom, moguće kišnom sutonu koji se spušta na grad… i svih koji su njima slični. Pa eto, neka to u “Soda Fountain” viziji bude 15. listopad!
Soda Fountain nastavlja s trendom posvetnih lista određenim glazbenim velikanima. Ovog je tjedna izbor pao na covere skladbi Townesa Van Zandta, koji bi, da je živ, 7. ožujka proslavio 74. rođendan.