Psychedelic
Da je kojim slučajem još u ovoj dolini suza, Syd Barrett bi u utorak , 7. srpnja navršio 74 ipo. Nažalost, zvijezde su se drugačije posložile, tako da dotični nije s nama kao što rekoh još od 7. srpnja 2006. No, bilo kako bilo, ovaj je dan savršena prilika da se podsjetimo Sydovog ne isuviše opsežnog, no zato izuzetno bitnog glazbenog opusa!
Psihodelična etika provlači se glazbenim mainstreamom poput mirne struje. Glazbene se ideje prenose s grupe na grupu kao joint…(Richard Goldstein)
Ganjamo možda malo old skul spiku. Nije ful old skul, ali malo je. OPET! Dva nula nula nula – te godine, do 2015. Cca. Pulski bendovi. O.K., Pula i okolica.
Ganjamo možda malo old skul spiku. Nije ful old skul, ali malo je. Samo malo. Dva nula nula nula – te godine, do 2015. Cca. Manje poznati pulski bendovi. O.K., Pula i okolica.
Između 2003. i 2012. – tri onirička albuma, balansiranje između lokalnog kultnog statusa i globalne anonimnosti plus:_______________________________ (dopisati po želji). Lowlights!
“The Notorious Byrd Brothers” (1968.) posljednji je i ključni album u svojevrsnoj trilogiji koju pored njega sačinjavaju i “5th Dimension” (1966.) i “Younger Than Yesterday” (1967.). Značaj ovih uradaka posebice je u uspješnom poigravanju postojećim stilovima poput jazza, folka, elektroničke glazbe, baroknog popa i sličnih, ali i u kreiranju novih pravaca poput uspjele psihodelične sinteze folka, contryja i rocka, te progresivnih pokušaja koji će Byrdse pretvoriti u pionire tvz. space rocka!
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
U vrijeme psihodelične revolucije i studijskih eksperimentiranja, bilo je tek pitanje vremena kada će i tradicionalno rockerski Kinksi zaći u ta, tada još pionirska i uglavnom neistražena područja. No, savršen odmjer tradicionalizma, nostalgije, te poigravanja novim tehnologijama i nadrealnim elementima na koncu je polučio neočekivano dobar album koji se za razliku od ostatka tadašnje produkcije može iščitavati i kao priča, ili ako baš želite – šarena no nipošto neozbiljna slikovnica za odrasle!
The Byrds su jedno od onih imena koje će rijetko biti spomenuto u okviru utjecajne plejade ključnih sastava šezdesetih, poput Beatlesa, Kinksa, Velvet Undergrounda ili The Doorsa. No, trag koji su ovi pioniri psihodeličnog popa, space rocka, te country rocka ostavili na globalnoj glazbenoj sceni je toliko dubok i nemjerljiv da je praktički neizbrisiv, te definitivno nadmašuje prethodno spomenuta, razvikana imena! Uostalom, taj je upliv i danas jasno uočljiv!
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!
Sedmog se srpnja navršilo osam godina od smrti Syda Barretta, jednog od pionira progresivnog rocka, mističnog kantautora čiji su stihovi vrludali bajkovitim i uvrnutim predjelima, ‘ludog dijamanta’, slikara, čovjeka koji je spoznao tajnu, vizionara, i iznad svega – utemeljitelja Pink Floyda! Tim povodom u ovotjednom eXitu preslušajte izbor iz njegovog ne isuviše obimnog no značajnog opusa, uz snimku intervjua iz 1967., te 45-minutni BBC-jev dokumentarac o ovom velikanu!
‘White Light Generator’, sedmi album britanskog progresivnog projekta Cripple Black Phoenix nije strogo konceptualan album poput ‘(Mankind) The Crafty Ape’, ali ni usputni interludij kao što je bio njegov prethodnik ‘No Sadness and Farewell’. Justin Greaves i društvo su uspjeli u odmjerenom pristupu, snimivši vrstan i zanimljiv uradak kojim će zadovoljiti prohtjeve dokazanih štovatelja, te sigurno u svoje redove regrutirati pokojeg novog štovatelja!