Einstürzende Neubauten
Kroz skoro četiri desetljeća djelovanja E.N. su otrpjeli kritičarske pokude i hvalospjeve, kao i sasvim upitna i često suvišna klasificiranja po pitanju metode i žanra (eksperimental, industrial).
Lowlights
Između 2003. i 2012. – tri onirička albuma, balansiranje između lokalnog kultnog statusa i globalne anonimnosti plus:_______________________________ (dopisati po želji). Lowlights!
Američki nezavisni sastav Lowlights definitivno nikad neće biti veliko ime, ne u kvalitativnom smislu već po pitanju popularnosti. To je činjenica o kojoj nema rasprave – nažalost, i pomirite se s tim. Možda je na koncu tako i bolje… Osim ako ih ne pobrkate sa istoimenim, ali apsolutno bezveznim bendom iz Walesa.
Dameon Lee
Bend je godine 2002. utemeljio Dameon Lee, kantautor iz New Mexica. Iste godine potpisuju za izdavačku kuću Darla Records i objavljuju istoimeni nastupni album, protkan atmosferičnim i pomalo psihodeličnim folk zvukom. Bilo je to jedno od onih vrhunskih ostvarenja na koje slučajno naletite, i koliko se god trudili vaše otkriće podijeliti s drugima, shvaćate da je to nemoguća misija. Lowlights su očito projekt koji može zadovoljiti tek one najzajtjevnije, a Dameon je, izgleda, svjestan toga.
Tijekom narednih godina sastav je snimio još dva albuma, Dark End Road (2005.) i Further/Free (2012.). Zvučna se slika nije bogzna kako bitno mijenjala – Lee je svoje skladbe i dalje bojio melankoličnim sazvučjima, ploveći između i ne baš toliko suprostavljenih krajnosti zvanih alt-country i space rock. Uostalom, nisu li još The Byrds prije pedesetak godina definirali mogućnost suživota takvih trendova?
Uistinu, u glazbi Lowlightsa ima više naslijeđa tih velikana nego kod nekih bitno razvikanihijih imena. Da su kojim slučajem stasali dvadesetak godina ranije, bilo bi ih moguće uvrstiti u okvire Paisley Underground pravca, no to ne bi puno pomoglo njihovu približavanju masama. Jer, lista zaboravljenih aktera losangeleske scene sa početka osamdeseth je podugačka. Malo se tko danas sjeća imena poput The Three O’Clock, Game Theory, True West ili Opal, a i znatno se poznatiji Dream Syndicate, The Long Ryders, Green On Red i Thin White Rope jedva opiru magli zaborava.
Iskoristite ovotjedno izdanje emisije eXit te pokušajte dokučiti imaju li gornji redovi smisla i zbog čega se glazba Lowlightsa unatoč svojoj subliminalnoj celestiajlnosti ne može ili ne želi probiti do širih slušateljskih krugova.
Još jednom, možda i bolje da je tako!
autor: Vjeran Stojanac, 10/03/2017
Vezane objave
Arhiva
Live Aid
Koordinirani spektakl ‘Live Aid’, održan prije nešto više od trideset godina, 13. srpnja 1985. preklapajučim i satelitskom televizijom prenošenim koncertnim nastupima u Londonu i Philadelphiji nije samo razbuktao humanitarni zanos među vodećim glazbenim imenima, već je u praksi implementirao neke nove tehnologije koje se danas uzimaju zdravo za gotovo, a također je ‘filtrirao’ scenu ukazavši na sumrak dotadašnjih idola, kreativce u naponu snage te na nova, nadolazeća imena. U ovotjednom izdanju emisije eXit, u trajanju od cca 280 minuta preslušajte sažetak tih danas antologisjkih 16 sati koji su, barem na deklarativnoj razini promijenili svijet.
Willard Grant Conspiracy
Ove subotnje večeri uz emisiju eXit možete otploviti mističnim poljima suvremene americane uz zvučni predložak enigmatičnog projekta Willard Grant Conspiracy,
Calexico
Calexico je jedan od onih sastava koji naizgled ne donose revolucionarne pomake u suvremenoj glazbi, no njihovo eklektično slaganje stilova i utjecaja nije nikakav ambiciozni pastiš, već jedinstven primjer suživota trendova koji se na zanimljiv način stapaju u funkcionalan zvučni amalgam. Od folka do jazza, od bluesa do surf rocka, od eksperimentalne glazbe do spaghetti western soundtracka – sve su to trase kojima je Calexico kročio stvarajući svoj karakteristični izraz!
