KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Enigma Jandek

20:00–21:30 Subota 18.3.2017.

Jandek je jedan od najenigmatičnijih kantautora – krije vlastiti identitet, izbjegava medije; a njegova je glazba osobni izraz koji balansira na granici genijalnosti i neslušljivosti!

Jandek’s not pretentious, but only pretentious people like his music.

                                    /Kurt Cobain/

 

Tko je Jandek?

Ovo bi trebalo biti retoričko pitanje, pošto svaki striktni odgovor migolji poput jegulje. Možda bi ga se ponajbliže moglo definirati kao teksaškog folk/blues kantautora čije skladbe obiluju rijetko korištenim ljestvicama i vrludaju slabo istraženim izričajnim područjima, često na granici tišine i atonalnosti, a čiji je identitet već skoro četiri desetljeća vješto skriven. Za to je vrijeme snimio šezdesetak albuma – dakle oko dva godišnje, mada će, izgleda, ovog desetljeća probiti čak i vlastite rekorde, pošto je djelimičnim razotkrivanjem samonametnute koprene povećao broj nastupa i suradnika (u novom mileniju, naime, Jandek albume često objavljuje u formi koncertnih zapisa). Unatoč takvoj hiperprodukciji, u pravilu je izbjegavao suočavanja sa masama, a time je započeo tek 2004., koncertom u Glasgowu, Škotska. No, time nisu riješene vječne dvojbe oko njegova identiteta, već samo potvrđena činjenica da je uistinu riječ o osobi koja se već ranije pojavljivala na promotivnim fotografijama i pojedinim omotima albuma.

Misterij ostaje.

Jandek se po prvi puta u javnosti javlja 1978. s albumom Ready for the House, i već je tada uzburkao duhove. Album je, naime, potpisan kao kolaboracija sa sastavom The Units. U to je vrijeme na američkoj glazbenoj sceni egzistirao projekt istog imena, no njegovo se članstvo promptno ogradilo od bilo kakvih poveznica s tim novopečenim, anonimnim autorom. Na kraju su Unitsi čak podigli tužbu protiv Jandeka, smatrajući kako korištenjem njihova imena krši autorska prava, no ta je afera najvjerojatnije insinuacija i konstrukcija samog Jandeka, pošto su slični slučajevi egzistiranja nekoliko bendova istog imena već bili zabilježeni, a niti jedan od njih nije završio na sudu (Chameleons, Killers, Steppenwolf, Polar Bear, Spy vs Spy i brojni drugi).

Jandek za početnike (kliknite na sliku za veći prikaz)

Ready for the House (0739) izašao je u izdanju dotad nepoznate izdavačke kuće Corwood Industries, locirane u Houstonu, TX, te dostupne na adresi poštanskog pretinca Box 15735, Houston, Texas 77200. Uslijed numeracije izdanja koje je nosilo redni broj 0739, smatralo se kako je riječ o već postojećoj nezavisnoj izdavačkoj kući, no vremenom je postalo jasno kako je Corwood Jandekov osobni ‘pogon’. Ipak, u slučaju postavljanja jednadžbe

Jandek = Corwood Industries

onih fantomskih 738 izdanja pomalo bode oči. Ili je riječ o slučajno pa možda i smisleno postavljenom broju, još jednoj mistifikaciji vlastitog djelovanja od strane Jandeka? Ako jest tako (a najvjerojatnije jest), što onda predstavlja ta zamalo pa četverocifrena brojka koja lebdi u limbu neke fluidne izmaglice između svijeta duhova i Platonovog svijeta ideja?

Misterij ostaje.

Nastojanje da se Jandekov tek djelomično (i to samo vizualno) obznanjen identitet uklopi u nekakvu realnu sliku nije donijelo rezultate. Znalo se kako izgleda osoba na prednjim i katkad stražnjim omotima albuma, kao i da snima za nezavisnu kompaniju koja postoji isključivo zbog njega, i po tome dakle, može biti samo njegovo vlasništvo.

Samoća, depresija, predgrađe – grafička rješenja ranijih Jandekovih albuma

Pojedinci koji su kontaktirali Corwood Industries tvrde da su stupili u kontakt s predstavnikom koji je izričito tvrdio da on osobno nije Jandek, niti je bio voljan pružiti informacije iz života čovjeka koji bi, dakle, trebao biti njegov pulen. Štoviše, predstavnik je po pitanju sveg ostalog, dakle u onom dijelu koji se tiče poslovne strane – ugovaranja nastupa, tiskanja i distribucije nosača zvuka te sličnog – bio izrazito ugodan i druželjubiv, a na određene je pisane upite čak i odgovorio,  također u pisanoj formi, no isključivo vlastitim rukopisom, potpisavši se kao Sterling R. Smith.

Ghost Town By the Sea

By the sea by the sea
In a Point Judith diary
I found many rocks all pretty colors
I found waves that split the sound
Of a silent summer’s day
And oh the smell it is so clean
And all of this so constantly old, old, old
The firewood for the fire
Has drifted from the sea
Names and colors decorate the flames
up in smoke
Some sailing vessel’s history
Rowing boats are out there now
Fishing for their game
Rocking in the water contemplatively
Shiny little houses
Faded by the sea
Are watching through their windows
In this ghost town by the sea
This ghost town by the sea

Naknadno su se pojavile glasine kako je Sterling Richard Smith, rođen oko 26. listopada 1945. i to najvjerojatnije u Providenecu, Rhode Island, uistinu osoba koja se krije i djeluje pod pseudonimom Jandek. Razlog tome je najvjerojatnije nepostojanje neke druge službene osobe unutar Corwood Industriesa, a fama svoje korijene vuče još iz kasnih sedamdesetih kada je časopis OP objavio recenziju prvog albuma, referirajući na autora kao na Sterlinga Smitha. Bilo kako bilo, gradić Point Judith, Rhode Island, učestalo se spominje u ranoj fazi njegova stvaralaštva, mada tekstovi pjesama sugeriraju i određene veze s državom Ohio. Jandek je možda stvarno Sterling R. Smith, a možda s dotičnim nema nikakve veze.

Ali, ova nas dihotomija ne treba spriječiti u kreiranju idućeg logičkog pristupa kakvim se primjerice poslužio jedan od Jandekovih biografa, Seth Tisue (koji inače administrira i njegov poluslužbeni web):

Službeno, Jandek nije osoba. Albumi i živi nastupi su potpisani njegovim imenom, no čovjek na pozornici i na omotima albuma jest ‘izaslanik Corwood Industriesa’. Corwood je izdavačka kuća, a ‘Jandek’ je glazbeni projekt. Oboje su koordinirani od strane iste osobe. Dakle, u trojstvu Jandeka, Corwooda i ‘izaslanika’ istovremeno egzistira i jedna osoba, i njih troje.

Prethodno postavljena jednadžba sada se može pisati u obliku

Jandek = Corwood Industries = ‘izaslanik’

Ne treba u ovako formuliranoj definiciji tražiti natruhe kršćanskog svjetonazora, jer sve su sličnosti tek koincidencije, no istovremeno i svjesno preispitivanje terena – kada je u pitanju Jandek i njegovi ‘upućeniji’ biografi, spomenuta dihotomija donekle klizi van vlastite definicije i dovodi do preklapanja naizgled kontradiktornih stavki. Bilo kako bilo, ukoliko je Thomas Pynchon onaj tajanstveni John Doe postmodernističke književnosti, Jandek je ta ista nepoznanica x u pogledu glazbene postmoderne, koja je relativno širok pojam. Ili bi J. D. Salinger bio zahvalnije polazište za usporedbu?

Misterij ostaje.

Seth Tisue, izgleda, posjeduje neke dodatne kanale kojima dopire do skrivenih zakutaka Jandekove tajanstvene individue, no teško da spada u one novinare/zanesenjake/istraživače koji su se ponajviše približili Jandeku. Iz te je skupine ipak moguće izdvojiti dvoje ljudi – Irwina Cushida i Katy Vine.

Irving (Irwin) Cushid, Katy Vine i Seth Tisue, uporni i znatiželjni pojedinci koji su se donekle približili rješenju enigme zvane Jandek

Cushid je zamalo brat blizanac potpisnika ovih redova: novinar, proučavatelj povijesti pop kulture, DJ na radio postaji WFMU (New Jersey), i što je u ovom slučaju puno bitnije, autor knjige The Songs in Key of Z: the Curious Universe of Outsider Music u kojoj, uvodeći termin ‘outsiderske glazbe’, analizira život i rad genijalnih kreativaca s margine, između ostalih Syda Barretta, Tiny Tima, The Shaggs, Daniela Johnstona, Joe Meeka, Captaina Beefhearta te očekivano Jandeka. Autor spominje razgovor sa Sterlingom R. Smithom, negdje početkom osamdesetih, gdje dotični, referirajući na izdanja kuće Corwood Industries, koristi sintagmu ‘moja glazba’.

20. listopada 1980.

Naslovu:

Prijatelj mi je posudio primjerak albuma Ready for the House. Poslušao sam ga tri puta, zaključivši da je riječ o jednom od najsablasnijih albuma koje sam čuo. To je teška groteska. Doslovno mi nedostaje riječi da bih opisao šok koji je kod mene izazvao ovaj album.

Možete li mi pružiti dodatne informacije? O kome je riječ? To bi mogla biti najgora ploča ikad snimljena, no netko je očito uložio podosta truda kako bi je realizirao, i ja sam time zadivljen.

Ujedno bi to mogao biti i najveći album ikad objavljen. Ne mogu shvatiti zašto, no uvijek kad je slušam imam dojam da ulazim u Zonu sumraka. Možete li mi pomoći?

/Cushidovo pismo Corwood Industriesu, inspirirano šokantnim doživljajem albuma Ready for the House/

Nakon dva tjedna stanoviti Sterling Smith nazvao ga je na priloženi broj telefona. Cushid je tako doznao neke detalje: dotični trenutno ima spreman materijal za bar desetak albuma. Napisao je i nekoliko romana, no rukopise je spalio nakon što su bili odbijeni od strane renomiranog njujorškog izdavača. Od deset tisuća otisnutih primjeraka albuma Ready for the House, prodane su dvije. Smith ne želi iznositi nikakve privatne detalje, osim činjenice da nema prijatelja i da ga to nimalo ne uzbuđuje. Uglavnom, kroz nekoliko je tjedana Cushidov radio WFMU primio paket s dvadesetipet primjeraka ploče Ready for the House koji su njegovim kolegama poslužili za razne svrhe, između ostalog i kao jastuci za automobilska sjedala.

Ukoliko pokušate kontaktirati Jandekovu nezavisnu (i najvjerojatnije privatnu) izdavačku kuću Corwood Industries, najvjerojatnije ćete poštom dobiti ovakav komadić papira

Tih je godina Irwin Cushid sa Smithom izmjenjivao pisma te obavio veći broj telefonskih razgovora, no bilo koji pokušaj ugovaranja intervjua sa ‘Smithovim pulenom Jandekom’ bio bi neslavno sasječen u začetku. Također, Cushid spominje i Sterlingov običaj prekidanja rečenice prije njezine logične formulacije i završetka, što poprilično podsjeća na Jandekov običaj slične interupcije pjesama. Zasad zadnji pokušaj dobijanja spornog intervjua datira iz kasne 1998., kada je Irving Cushid poslao Jandeku (Smithu) mail s takvom zamolbom. Idućeg je mjeseca s već poznatog hjustonskog poštanskog broja dobio dva Jandekova CD-a, Glad to get away (0762) iz 1994. te tada najnoviji, New Town (0765).

Nikad vas nećemo zaboraviti!

Vaša priča mora biti sazdana od onoga što imate na raspolaganju te od vašeg glazbenog znanja. Ne možemo vam pružiti intervju niti bilo kakav drugi vid razmjene informacija izvan onoga što smo već učinili dostupnim putem naših kanala. Tekst na kojem radite će ionako biti zanimljivija od drugih. Dobar zaplet uvijek zahtijeva truda.

Ostajemo u kontaktu. Vaši prijatelji iz Corwooda.

Misterij ostaje.

Katy Vine je također koristila razne načine kako bi dosegla enigmatičnog kantautora skrivenog iza maske nazvane Jandek. Primarno je pokušala kontaktirati Corwood Industries putem telefonskog broja nađenog u imeniku grada Houstona. Nazvala je, i pomalo očekivano, javila se telefonska tajnica. Nije ostavila govornu poruku, već se odvažila na intimističkiji pristup – odlučila je napisati nenametljivo pismo. Pošto tijekom dva tjedna nije dobila nikakav odgovor, ponovno je nazvala, no sada je sekretarica bila odspojena. Nakon skoro dva mjeseca, kada je već izgubila svaku nadu, nazvao ju je čovjek koji se predstavio kao Chris Puccio iz male, obiteljske diskografske kuće Houston Records. Koliko se god Puccio trudio biti ležeran i prijazan, Katy se nije mogla oteti dojmu da on skriva neke bitne detalje glede vlastitog identiteta. Dotični je vješto izbjegavao pitanja o Jandeku, bazirajući razgovor na njezinoj narudžbi dvadesetak njegovih CD-ova. Ispostavilo se kako je taj materijal poslan na Katynu staru adresu (u razdoblju između poslanog pisma koje je ujedno bilo i narudžba, ona je promijenila boravište), na što je Puccio/Smith/Jandek nakon poluminutne tišine rekao: Ops, netko će biti ugodno iznenađen!

Naslovnica albuma What else does the Time mean (0784) iz 2006. prikazuje hipotetičkog Jandeka iz očito starijih vremena u za njega stereotipnom okružju, i odlično sažima bit ‘enigme Jandek’

Svejedno, Katy smatra kako Puccio nije bio Jandek, no čitava je ta situacija zračila bizarnošću i apsurdom. Preostalo joj je samo jedno – otići u Houston i osobno potražiti Jandeka. Stigavši na adresu Corwooda, pritisnula je tipku zvonca montiranu na zidu pored garažnih vrata koja su se podigla i otkrila čovjeka u ranim četrdesetima, odjevenog u tamne hlače, bijelu košulju i crnu kravatu koji je neopisivo nalikovao onom Jandeku s omota albuma. ‘Što vas točno zanima?’, upitao je. Katy je odgovorila da je zbunjuju činjenice oko Corwood Industriesa; konkretno, izdaju li oni i djela drugih autora osim Jandeka. Rekao je ‘da’ i zašutio. Katy je nastavila primjedbom da Jandek očito želi stvoriti kultni status, što neznancu nije bilo baš ugodno čuti. Razgovor je nastavljen ipak u ležernijem tonu – pričali su o Jandekovim albumima, lokalnim radio postajama i sličnim neobaveznim temama. Na koncu je ‘Puccio’ pozvao Katy na pivo u obližnji bar. Unatoč opuštenoj atmosferi, bilo je očito da misteriozni muškarac ne želi ostaviti nikakav fizički trag tog razgovora: nije dozvolio uključivanje Katynog diktafona te je izričito naglasio kako niti jedan od podataka koji će joj biti otkriven – njegovo ime, adresa, zanimanje te broj telefona – nipošto ne smiju izaći u javnost. Razgovor je zašao u pomalo bizarne mrtve kanale – čovjek je počeo govoriti o alergiji na hranu, konkretno na mliječne proizvode. U svakom slučaju, navodi Katy, izvukla je mnogo više korisnih podataka no što je pretpostavljala. On ne gleda televiziju, ne surfa webom (bio je to konac devedesetih, ipak!) i iznimno ga smeta što pojedini štovatelji mnogo više polažu na identitet izvođača nego na samu glazbu. Na njezinu primjedbu da Jandekova glazba sluti na nešto uzgojeno u stakleniku, odgovorio je: ‘Pa i ja bih izabrao tu riječ!’.

Očito džentlmen, odbio je njezinu ponudu da sama plati tih nekoliko tura piva, rekavši kako će joj novac ionako biti potreban za troškove goriva. Pozdravili su se i svako je otišao u svom pravcu. Zanimljivo, nedugo nakon tog razgovora, započelo je Jandekovo djelomično otvaranje ka javnosti. No ipak, samo djelomično:

He’s a cult hero to deejays and record collectors, but he won’t talk to press, or at least he wouldn’t, until I found him in Houston. I think.

/Katy Vine, Jandek and me/

Na svojim ostvarenjima iz osamdesetih Jandek uvodi neke, uvjetno rečeno, ‘novitete’. To se u prvom redu odnosi na gostovanja dodatnih glazbenika koji će u pravilu biti potpisani tek vlastitim imenom, uz smjerni nedostatak prezimena – riječ je očito o mjeri predostrožnosti kako bi se dotične spasilo od gnjavaže vječno znatiželjnih kvazinovinarskih zmija. Tako, primjerice, na njegovu albumu Chair beside the Window, (0742) u pjesmi jednostavnog naziva Nancy sings, gostuje, naravno, stanovita Nancy. Iduće godine će na uradku Your Turn to Fall (0745) Jandek proširiti glazbeni instrumentarij na način da će na pojedinim skladbama uvesti bubnjara. Za početak će to biti tek rudimentarno ritmičko udaranje kao kontribucija stanovitog Johna (John plays drums). Vremenom će se predefinirani akustični zvuk djelomično transformirati te biti obogaćen još nekim instrumentima, bilo da je riječ o samome Jandeku koji će u određenim trenucima ‘elektrizirati’ svoj primarni izričaj, ili o duelu dvije gitare, njegove akustične i dodatne električne. No, polazne značajke koje su označile album Ready for the House (0739) i dalje će ostati temelj Jandekovog izraza.

Misterij živi.

Dizajn Jandekovih uradaka iz novog milenija začudo odiše koloritom, no primjetan je i stanoviti otklon prema europskim, konkretno britanskim urbanim i sakralnim motivima

Koncem osamdesetih Jandek će na određeno vrijeme zaći u zamalo ‘pop’ vode, jer će pojedini albumi biti izvedeni u potpunoj ‘bendovskoj’ verziji (shvatite to uvjetno – neće on napustiti svoj uhodani stil, već ga relativizirati u odnosu na vlastite korijene), no u devedesetima će se vratiti usamljeničkom pristupu koji ga prati od samog početka. Njegova glazba ne podliježe ljestvicama i onoj stereotipnoj strukturi koja pop skladbu dijeli na takozvane fraze i refrene. Svaki ton živi svoj vlastiti život, skoro pa neovisno o ostalima, kao da je pjesma mračno noćno nebo koje tu i tamo na neočekivanom i nepredvidivom mjestu osvijetli pokoji meteor. Nije to kaotični minimalizam niti minimizirani kaos, već specifični autorski pristup lišen beskorisne nadgradnje, a zamalo i same nosive strukture. U svakom je trenutku moguć bilo koji od bezbrojnih puteva kojima se razvojna linija može račvati, no konačan ishod definitivno ne ovisi o slučaju.

Misterij ostaje.

Neki detalji ostaju nejasni čak i uz presumpciju kako je taj misteriozni glazbenik uistinu Sterling R. Smith. U prvom redu, zašto izbjegava potpisivanje vlastitim imenom, te iznad svega, zašto baš Jandek? Kakvo je značenje tog pseudonima? U podužem eseju priloženom na spomenutom poluslužbenom sajtu, Seth Tisue navodi neke zanimljive detalje, a to su između ostalih:

  • Postojanje tvrtke Jandek Kits koja proizvodi radijsku opremu (6 Fellows Avenue, Kingswinford, West Midlands, DY6 9ET, United Kingdom)
  • Činjenica da ‘ajandek’ na mađarskom znači ‘dar’ – Tisue čak tvrdi kako je pri putovanju u Budimpeštu vidio neonski znak s tim natpisom (mada se nije potrudio dodatno istražiti ga, pa nam ostaje široki raspon nagađanja, od slastičarnice do pogrebnog poduzeća, a možda tek lokalnog gift shopa)
  • Također, egzistira veći broj pojedinaca s prezimenom Jandek rasutih diljem svijeta, uz najvjerojatniju pretpostavku kako je riječ o slavenskom etnonimu, primjerice programer Heinz Jandek sa Sveučilišta u Kölnu, češki građanin Rostislav Jandek te Amerikanac Irving Jandek nastanjen u Woonsocketu, Rhode Island – ovo može biti znakovito zbog čestog spominjanja Rhode Islanda u Jandekovoj poeziji.
Jandek snimljen na nastupu početkom 2007. Izgleda da je paranoja popustila i da se John Doe sada može nesmetano pojavljivati u javnosti. No, to ni izdaleka nije umanjilo enigmu stvorenu oko njega, a za koju su više-manje odgovorni fanovi skloni mistifikaciji.

Izgleda kako su određeni ‘obiteljski’ razlozi kumovali izboru Smithovog umjetničkog imena, no o njima možemo tek nagađati. Misterij se vezuje i uz naziv njegove izdavačke kompanije Corwood Industries, no to bi tijek ovog teksta prelilo u drugo korito i nepotrebno ga odužilo.

Jandekovi stihovi su posebna priča i pomalo se šturo mogu svesti na sljedeći niz pojmova: samoća, predgrađe, cesta, putovanje, tišina, soba, usamljenost, kiša koja lije niz vanjske strane prozora automobila koji se približava Madisonu u Wisconsinu, smrt, nebo, puška u ormaru koja je tek naziv pjesme, satovi koji nestaju, mrtvi hladnjak, narančasto nebo iza planine…

A Windy Time

I just met the nicest of people
They only wanted to share business
There were some guests in the rain
Rotten windy time
But we’ll be talking
Forever in my day
I don’t need a smoke alarm to tell me there’s a fire
And I still have the sense of smell and heat and cold
But most of all my intuition is leading the way
I’m pleasantly surprised
Sometimes I mix some things with my water on occasion

… Bog, grad koji može i ne mora biti Sydney, samoubojstvo, vakuum koji guta entuzijazam, fragmentacija, telefonske sablasti, struktura riječi, duga zvonjava zvona, mit o plavim ledenim sigama, travnati humak…

Nancy Sings

A dozen drops fall from your face
Shaking the rain in a quiet place
Shining clean a fresh new day
Wakes up the world in a fragrant bouquet
Listen to the sound of a constant fall
Skies give water for life of all
If you reach into the air
Rain will come to kiss your hair
Listen to the sound of a constant fall
Skies give water for life of all
If you reach into the air
Rain will come to kiss your hair

Stihovi s prethodnih albuma žive vlastiti život kroz mutacije i metamorfoze, javljaju se na novim ostvarenjima kao izmjenjene pjesme ili čak naslovi novih pjesama pa i albuma. Primjerice, priložena Nancy sings uz minimalne preinake egzistira i kao Drops, John plays drums te Birthday. Postoji neki nama nevidljivi predložak kojega Jandek slijedi pri pisanju stihova, nekakav skriveni kontinuitet – primjerice, podvornik iz pjesme Janitor je vjerojatno ista osoba koja će uskoro umrijeti u pjesmi Janitor’s dead. Zanimljivo je i neortodoksno korištenje vlastitih imena u nazivima njegovih skladbi – pored ‘gostujućih’ Nancy i Johna, javljaju se i Jenny, Max, Jessica, Gretchen, Alexandra, Helena, Fatima, Harry Idle, Ezekiel, Joab te mnogi drugi, i to izvan konteksta na kojeg je većina navikla, na način koji pomalo priziva još jednog samotnjaka s rubnih područja suvremene glazbe, Stevena Stapletona.

Motivi korišteni na omotima albuma na sličan način dočaravaju fluidnu izmaglicu Jandekove poetike. U početku su, uz iznimku platna s prikazom sobe na prvijencu Ready for the House,  to bile snimke samog Jandeka u crno bijeloj tehnici i pomalo izvan fokusa, da bi se vremenom počeli javljati i uzorci glazbenih instrumenata (gitara, bubnjevi), prazne sobe koje izgledaju kao da je tu upravo netko umro, a zatim iznova Jandek, zabilježen u eksterijerima suburbije, pa ta ista predgrađa zaleđena u sumornim popodnevima… Do pomalo neočekivane promjene dolazi albumom I threw You away (0770) iz 2002., gdje vodeće mjesto motiva preuzimaju kišne i maglovite vizure urbanih i ruralnih područja Ujedinjenog Kraljevstva i Irske.

Somewhere in England…

Početak novog milenija u sprezi s britanskim otočjem jest i pozadina zamalo kopernikanskog obrata u Jandekovom odnosu prema javnosti. Ničim izazvan pojavio se na pozornici Instal Festivala, godišnjeg događaja koji se svake jeseni održava u Glasgowu, Škotska, s ciljem prezentiranja najnovijih dostignuća na polju eksperimentalne glazbe. Nastup koji je trajao sat vremena te sumnjičavcima dokazao kako je osoba s omota ploča uistinu ista individua koja stvara tu refleksivnu i većini teško probavljivu glazbu nije bio tek iznimka, već je označio početak njegovog učestalog javnog nastupanja. Zanimljivo, ti koncerti rijetko polaze od Jandekovog prethodnog djela, ponudivši masama nove, složenije skladbe koje u pravilu uključuju dodatne glazbenike na stageu – uz obaveznu drugu gitaru te bubanj, često se javlja i ženski prateći vokal, a u novije vrijeme i klavir, udaraljke, harmonika, pa čak i harfa. Izvedene kompozicije rijetko traju manje od desetak minuta i prikazuju Jandeka u sasvim novom svjetlu, katkad i na granici nečega što bi se uvjetno moglo nazvati plesnim ritmom. No, apsurdno je i pomišljati kako je Jandek iznevjerio svoja polazna načela – jednostavno, on nastavlja putem crte koju je sam smislio i povukao.


Imajući sve ovo u vidu, mnogi će pomisliti da je Jandek tek marginalna pojava koja živi vlastitim tihim i depresivnim životom i čiji rad nema nikakvog utjecaja na suvremenu glazbenu scenu. Greška, i to kakva! Među imenima koja su u određenom trenutku javno priznala Jandekov značajan upliv na vlastiti kreativni put su i Bill Callahan aka smog, Jad Fair (Half Japanese), Calvin Johnson (Beat Happening), Lee Ranaldo i Thurston Moore, Michael Gira, Daniel Johnston, Kurt Cobain, Cornelius, Mike Watt, Mark Kozelek, Arto Lindsay (DNA), Alastair Galbraith, Will Oldham, Dirty Projectors, The Boredoms… Time lista niti izdaleka nije završena!

Zadnja stanica – Glasgow: omot albuma Glasgow Sunday 2005. (0792) iz 2008.

U konačnici, Jandek nije izdanak sveameričke pustoši i depresije – on je tek njezin uspjeli kroničar s izrazitim osobnim, moglo bi se reći i osobenjačkim pečatom.

To je to. Zasad.

Misterij ostaje.

 

Bring On Fatima

Caledonia, mahoganies, elbows
Bring on Fatima
How long does the rain fall?
How long?

 

autor: Vjeran Stojanac, 16/03/2017

, , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Eksperiment II: And Also The Trees / Bauhaus / Chameleons UK

22/08/2013.

Glede kolovoza i ostalih problema, ide još jedno reprizno izdanje emisije eXit. Ovoga se puta vraćamo u veljaču 2012., točnije u pokušaj traženja poveznice između stilski donekle srodnih, no geografski ipak udaljenih britanskih post punk sastava.

The Kinks/Lou Reed – New York/The Pastels – Slow Summits

31/05/2013.

Pojedina su imena iz glazbenog miljea vezana uz svoja obitavališta doslovno pupčanom vrpcom. Tipični primjeri su The Kinks i njihov odnos prema rodnom Londonu, te Lou Reed čiji je opus duboko protkan utjecajem New Yorka, što posebice dolazi do izražaja na istoimenom albumu iz 1989. U nastavku emisije možete preslušati i novi album glasgovskih The Pastelsa, ‘Slow Summits’, izdan nakon šesnaestogodišnje stanke!

Atlas izgubljenih cesta – Druga strana Calexica

23/11/2012.

Red manje poznate strane Calexica pred zagrebački nastup, red Steve Earlea i red Townesa Van Zandta – eXit se vraća svojim korijenima. Zar ste uopće sumnjali?!

Jim White

26/03/2015.

Bilo bi pomalo ironično karijeru Jima Whitea nazvati realizacijom ‘američkog sna’, iako se ovaj vrhunski kantautor prije potpunog predanja glazbi okušao na brojnim poljima: bavio se pofesionalnim surfanjem, u New Yorku je zarađivao kao taksist i stekao diplomu iz teorije filma, a znakovite su i dvije oprečne stavke – jedno je vrijeme bio modni maneken u Milanu, a kasnije i kršćanski propovjednik diljem pustopoljina Dixielanda, odnosno biblijski mračnog, maglovitog Juga. No, preklapanje svih tih segmenata je na koncu rezultiralo jednim krajnje neobičnim i zanimljivim glazbenikom, koji je unatoč kreativnoj i osobnoj bliskosti s individuama poput Johnny Dowda ili Davida Eugenea Edwardsa sasvim svoja i specifična figura na sceni suvremene Americane!

Tjedna rotacija

Arhiva

THE WEATHER STATION / Humanhood

THE BAND / The Band (1969)

LUCRECIA DALT / Cosa Rara ft. David Sylvian

nulapedva

SONIC YOUTH / Live in Brooklyn (2011)

OBLACI / Položaji

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM