Keith Emerson & The Nice
Keith Emerson je mrtav već više od godine dana, a s njim je umrla i svaka nada u ‘reunion’ The Nicea. No podsjetimo se sastava koji je začeo progresivni trend u onome što se naziva ‘popularna glazba’.
community radio
Keith Emerson je mrtav već više od godine dana, a s njim je umrla i svaka nada u ‘reunion’ The Nicea. No podsjetimo se sastava koji je začeo progresivni trend u onome što se naziva ‘popularna glazba’.
And as you rise above the fearlines in his frown
You look down
Hear the sound of the faces in the crowd!
Ovotjedno je izdanje eXita posvećeno Roy Harperu, čovjeku čije je djelo definiralo domenu progresivnog folka, i koji se unatoč četverogodišnjoj izdavačkoj i izvođačkoj stanci nema namjeru još povući!
Tridesetog studenog 1979., dakle prije točno 37 godina objavljen je dvostruki album ‘The Wall’ sastava Pink Floyd, uradak koji je vremenom postao školski primjer konceptualnog projekta u općem smislu.
Nudimo Vam ovom prilikom uvid u naslovnice nekih nikad realiziranih albuma… ili je to tek samo nečija igra, dok ti albumi duhovi žive svoj život u alternativnom svemiru?
U određenom je smislu ‘Meddle’ prvi pravi album sastava Pink Floyd, pošto je uspješno sanirao greške prethodnika koji su pokazivali pretjeranu kreativnu disperziju među članstvom kao i nemogućnost bijega od sveprisutnog duha Syda Barretta. Ovaj je uradak svojim ležernim pristupom označio prekretnicu u karijeri benda, cementiravši ujedno trasu za nadolazeća remek djela koja će se uhvatiti u koštac sa mnogo težim problemima suvremenog društva i pojednica koji tavori među njima!
Jučer i prekjučer, sedmog i osmog srpnja, David Gilmour je održao dva nastupa u amfiteatru u ruševinama rimskog grada Pompeii kod Napulja. Ne bi to bila nikakva vijest da se praktički (OK, uz koji mjesec razlike) ne podudara sa sličnim nastupom kojega je u jesen 1971. za potrebe filmskog uratka na istom mjestu održao sastav Pink Floyd, čijim je članom David tada bio. U nemogućnosti, odnosno nedostupnosti ovog novog materijala iz Pompeja, u današnjem ćemo izdanju emisije eXit preslušati snimku uvodnog koncerta Rattle That Lock turneje, održanog koncem kolovoza 2015. u Brightonu.
Iako Live8 (2005.), spektakl kojim je obilježena dvadesetogodišnjica Live Aida nije polučio šokantni uspjeh izvornika, na neki je način ipak postigao cilj, i to prije u smislu analiziranja stanja na glazbenoj sceni nego po humanitarnom pitanju. Prisjetimo se kako su stvari stajale prije deset godina!
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
Vrlo je teško, skoro sizifovski prisiliti se napisati nešto suvislo o jednom izvanrednom, neponovljivom koncertu kao što je bio nastup Davida Gilmoura u Puli. Uprizorenje legendarnog glazbenika, otvaranje nove turneje, promocija nadolazećeg albuma, neizbježan osvrt na glazbenu ostavštinu danas već i službeno ugašenog Pink Floyda – sve su to kockice koje su uspješno, moglo bi se reći i maestralno uklopljene u veličanstveni finalni mozaik. U nadi da ovo nije Davidov labuđi pjev, možemo se tek pomoliti i reći: “dao Bog da se ponovilo!”
Zbog pregršti obveza, među koje spada i uredničko hodočašće u Pulu, ovog tjedna neće biti novog izdanja emisije eXit, No, s dobrim razlogom repriziramo ono prošlotjedno, tematski posvećeno Davidu Gilmouru. Možda svi oni kojima je splet okolnosti omeo mogućnost prisustvovanja koncertu neće doći na svoje, no zrnce utjehe je ipak zrnce utjehe. U trenucima kada maestro izađe na pozornicu Arene i tako službeno otvori “Rattle That Lock” turneju, KLFM će smbolički biti u znaku tog vekikana koji ovom serijom nastupa vjerojatno zauvijek napušta blještavila pozornica. Teško da će itko imati nešto protiv toga – možda tek pokoji zlobnik, te stanoviti Roger W!
Iako je u svojim stvaralački najplodnijim godinama stoički tavorio u sjeni egomanijaka Rogera Watersa, David Gilmour je ne samo drugi temeljni stup kultnog sastava Pink Floyd, već i gitaristički genij te vrstan kantautor, što je dosljedno pokazao na svojim samostalnim uradcima. Zasigurno i onaj najnoviji nazvan “Rattle That Lock”, koji će biti objavljen 18. rujna, a promoviran na turneji koja 12. istog mjeseca započinje u Puli neće podbaciti!
playlist