Park Hill Flats u Sheffieldu jedno je od prvih i zasigurno najpoznatijih britanskih tower block naselja, čija je svrha bila u što kraćem roku udomiti što veći broj obitelji u potrazi za stambenim smještajem, kako ratnih beskućnika, tako i pojedinaca koji su u razdoblju poratnog optimizma masovno stizali u industrijske gradove u potrazi za poslom koji bi im omogućio bolje životne uvjete. No, ono što danas dodatno privlači privlači pažnju jedan je grafit koji je preživio sve urbane promjene na ovom području i postao dijelom urbane kulture Sheffielda.
Park Hill Flats u Sheffieldu je jedno od prvih i zasigurno najpoznatijih britanskih tower block naselja, čija je svrha blila u što kraćem roku udomiti što veći broj obitelji u potrazi za stambenim smještajem, kako ratnih beskućnika, tako i pojedinaca koji su u razdoblju poratnog optimizma masovno stizali u industrijske gradove u potrazi za poslom koji bi im omogućio bolje životne uvjete.
Jasonova ljubavna poruka danas nažalost pokojnoj Claire nadživjela je stari i derutni Park Hill Estate, te se u novoj, neonom pojačanoj formi odlično uklapa u aktualnu shemu modernizacije ovog naselja.
Izgradnja naselja je započeta 1957., a prvi su se stanari u nove domove započeli useljavati početkom 1961. Unatoč prvotnom očekivanom šoku koji i nije neuobičajen pri susretu sa novim modelima života i stanovanja, građani su ubrzo zavoljeli ovaj pomalo turobni i složeni zmijoliki niz koji je zauzeo istočnu gradsku vizuru, tako da se u narednih nekoliko godina u Sheffieldu izvode još dva slična kompleksa – Hyde Park Flats i Kelvin Flats.
Vrijeme je pokazalo kako je optimizam u vezi ovih građevina bio pretjeran pa i neutemeljen. Korištenje azbesta, uska i mračna stubišta, nebeske šetnice (streets in the sky) te mostovi koji su na nekoliko razina (najćešće svaka tri kata) povezivali sve zgrade kompleksa u jedinstvenu cjelinu – sve su to parametri koji su predstavljali ne samo opasnost po zdravlje stanara, već i za njihovu sigurnost. Pljačke su postale dio svakodnevnice, a labirintska su stubišta i prolazi predstavljali pravi raj za polusvijet, tako da su Park Hill Flats i njegova dva mlađa brata početkom osamdesetih važili za legla gradske prostitucije i narkomanije.
Iako su Hyde Park i Kelvin srušeni tijekom vala ‘novog urbanog planiranja’ karakterističnog za britanske kasne osamdesete i rane devedesete, Park Hill je preživio do današnjeg dana; u prvom redu zahvaljujući smještanju na listu zaštićenih građevina (English Heritage), i to kao objekt drugog stupnja (Grade II).
Park Hill Flats nekad: iako dočekan sa optimizmom i odobravanjem, ovaj je kompleks, u kojemu je svojevremeno živjelo i do 4000 ljudi, vremenom postao sinonim za kriminal i socijalno neprihvatljivo ponašanje. (Foto: Philippa Willitts, Creative Commons licenca)
Podaci koji slijede su izvučeni iz nekoliko odvojenih novinskih članaka, tako da su eventualna pogrešna navođenja moguća, no valjda u granici toleriranja. Naša nas priča vodi u kasne devedesete, i uobličuje se u formi nesretne ljubavne drame čije su posljedice, kako ćete vidjeti, ipak ostavile zanimljiv trag na danas obnovljenoj i moderniziranoj strukturi Park Hilla.
Glavni akteri ove pomalo šekspirijanske priče su mladi čovjek kojega čemo navesti pod imenom Jason, te Claire Middleton, djevojka u koju je bio zaljubljen. U namjeri da izabranici svog srca pruži jasan dokaz vlastite privrženosti, Jason je jedne noći na vanjskom rubnom zidu najvišeg mosta (odnosno spojnice dvaju zgrada) automobilskim lakom ispisao grafit:
Claire Middleton I Love You Will U Marry Me
Izgleda da je djevojčino oduševljenje ovim postupkom izostalo. Ni danas nije jasno zašto – možda je takav postupak smatrala djetinjastim i ishitrenim, ili jednostavno Jasonu nije na pravi način mogla (ili htjela) uzvratiti osjećaje. Bilo kako bilo, grafit ispisan na zidu uzdignute šetnice je preživio godine kiša, vjetrova i erozije, dok se istovremeno odnos Jasona i Claire pretvarao u noćnu moru. Iako je Claire, barem sudeći po izjavi njezine majke istinski voljela Jasona te se planirala udati za njega, teška je bolest poremetila planove dvoje mladih. U ožujku 2007. Claire u svojim dvadesetima umire od raka, a tužni grafit i dalje ostaje na uzdignutoj šetnici, tako da je sva njegova tragika vidljiva i ljudima iz drugih djelova Sheffielda.
Legendarni grafit u dnevnom svjetlu. Ime Claire Middleton nešto je teže uočljivo, budući da iz razumljivih razloga nije iskorišteno u neonskoj ‘adaptaciji’ natpisa. (Foto: Greg McMullin, Creative Commons licenca)
U ljeto 2011., Jason je medijima pružio nekoliko detalja o samome grafitu i njegovim posljedicama. Potvrdio je kako je to napravio u travnju 2001., da bi iste večeri odveo Claire u gradsko kino (Odeon), odakle puca odličan pogled na fasade Park Hilla, zamolivši je da pogleda nešto nevjerojatno. Po njegovim je riječima bila oduševljena, iako je sam taj čin smatrala suludim! Otprilike istovremeno kada i Jasonove, u javnost izlaze i izjave obitelji Middleton. Claireina majka je potvrdila njihovu obostranu ljubav ali i primjetnu opsjednutost kod Jasona. Njezin očuh ide korak dalje te tvrdi kako je Jason doslovno proganjao Claire prateći je po gradu, što je njoj prilično teško padalo.
Krajem prvog desetljeća novog milenja grad Sheffield donosi odluku o preobličavanju naselja Park Hill Flats u suvremen i moderniziran stambeni kompleks. Vanjski se betonski zidovi ruše i zamjenjuju obojenim panelima i staklenim plohama, tako da od izvorne strukture ostaje samo rešetkasta noseća konsrukcija, te, naravno, mostovi koji povezuju zgrade. Štoviše, novom mondenom naselju su pridodani i vanjski ostakljeni (panoramski) liftovi.
No, netko od neimenovanih projektanata ili inženjera je očito shvatio dubinu i tragiku grafita kojega je skoro desetljeće prije ispisao stanoviti Jason. Donosi se odluka da natpis neće biti brisan, već će, štoviše, u novom konceptu biti ojačan neonskim cijevima koje će ispisivati drugi dio izvornog teskta; I Love You Will U Marry Me. Izostavljanje imena Claire Middleton je očekivano i opravdano, pošto nitko nije želio nanositi suvišni bol njezinoj obitelji pa i Jasonu. Štoviše, ljubavna poruka transformirana u neonsku ‘reklamu’ sada postaje zaštitni znak obnovljenog Park Hill kompleksa.
Teško je vjerovati da nesretni Jason ili obitelj Claire Middleton i dalje žive u stambenom bloku uz kojega ih vežu samo tužne uspomene. No, mnogobrojnim novim stanarima, većinom pripadnicima više srednje klase taj nekoć ispisan sprejem a danas neonski grafit zasigurno govori nešto više od neke obične reklame!
Istinu o ljubavnoj vezi Claire i Jasona ne moramo, a najvjerojatnije nikad nećemo ni saznati. No, ostaje činjenica da je jedna nesretna i možda neuzvraćena ljubav dobila svoj spomenik u vidu pomalo nezgrapne neonske reklame… No, neki bi rekli i da je to dovoljno!
Vjeran Stojanac
NAPOMENA: članak je izvorno objavljen na portalu VBnet, i autor ga prenosi u neizmijenjenom obliku!
autor: Vjeran Stojanac, 10/11/2013
Arhiva
Podzemni tuneli, pa i čitavi tajni kompleksi su prepoznatljiv element hladnoratovskog naslijeđa. No, pojedini objekti takve vrste svojim gabaritima i složenošću doslovno zaustavljaju dah. Među njima je i još uvijek upitni ‘Metro-2’, složena tranzitna mreža koja povezuje ključne lokacije u Moskvi i njezinoj okolici, a opslužuje i mitski podzemni grad Ramenki!
U moru informacija i dojmova s filmske škole, crni val me dobrano zapljusnio i skrenuo kurs pisanja ulijevo. Još tražim pristanište.
Neistražena morska prostranstva (i dubine) kriju pregršt tajni, a čudni zvukovi registrirani posljednjih desetljeća su tek dio velike slagalice koju će čovječanstvo dovršavati još godinama, a možda i stoljećima…
Modernisti su željeli ogoljeti svijet misterija i emocija. Stoga i ne čudi da su na koncu uspjeli proizvesti arhitekturu smrti, smatrao je J. G. Ballard!
playlist
