Emigracija je stara koliko i čovječanstvo, no od masovnih seoba se tijekom devetnaestog, te posebice dvadesetog stoljeća profilirala u osobni izbor ugroženog pojedinca. Imajući u vidu ulogu umjetnika, u prvom redu književnika kao dežurnih društvenih kritičara, nije čudo što bi se takvi našli prvi na udaru, te bivali prinuđeni napustiti vlastitu zemlju. No, u kakvom su odnosu suvremena glazbena scena i emigracija? Postoje li još uvijek za glazbenike ‘nepoćudne zemlje i režimi’, ili je danas taj problem uglavnom sveden na pitanja kreativnosti i (non)konformizma?
Uredništvo je ozbiljno promišljalo o smislu i svrsi ovotjednog izdanja emisije Soda Fountain. Kao prvo, pada na blagdansko jutro. Netko će reći kako je slična situacija bila i s prošlotjednom, božićnom emisijom, no situacija je bitno drugačija po pitanju Nove godine, kada se malo tko budi prije podneva.
Ipak, našli smo kompromis – emisija će biti emitirana u redovnom terminu, a reprizu ionako možete preslušati subotom u 23.15 h.
Usput, kako se ne bi isuviše zamarali simbolikom i tematikom, uzeli smo najjednostavniji model: 1.1., novogodišnje jutro.
Dakle, Soda Fountain u znaku broja, odnosno Broja 1!
Danom Europe koji se održava 9. svibnja svake godine slavi se mir i jedinstvo u Europi. Datum označava godišnjicu povijesne “Schumanove deklaracije”. Tijekom govora u Parizu 1950. Robert Schuman, tadašnji francuski ministar vanjskih poslova, iznio je svoju ideju o novom obliku političke suradnje u Europi kojom bi rat među Europskim državama postao nezamisliv.
‘Soda Fountain’ pokušava iznova napraviti Ameriku velikom. Nije li podsjećanje na Woodyja Guthriea i njegov doprinos najbolji način za rečeno?
