U ovotjednom vas izdanju Soda Fountaina vodimo glazbenim putovima na samom rubu tišine. Naravno, ne u doslovnom smislu, pošto je priloženi izbor pjesama raznolik kako po pitanju tempa, tako i glasnoće te sveukupnog doživljaja. Spomenuta se tišina krije u samoj strukturi kompozicije, negdje, kako bi to rekao Claude Debussy; između nota. Cheers!
Soda Fountain goes Cabaret… manje više!
Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!
Da, dobro ste pročitali! Ovog se tjedna vraćamo na plesne podije sedamdesetih i osamdesetih. Razlog? Eklektička narav ove emisije i KLFM-a općenito. Uživajte!