Iako bitno tmurnije i nesigurnije od lepršavih šezdesetih, u glazbenom su smislu sedamdesete bile bitno šarenije od prethodnog desetljeća. Vrijeme je to smjene generacija i rađanja novih trendova, u prvom redu punka koji će u svojem kratkom životu postaviti temelje svoje post inačice. te kroz model novovalnog rocka definirati zvuk koji na određen način još i danas diktira pravila na nezavisnoj glazbenoj sceni.
Iako tmurnije i nesigurnije od lepršavih šezdesetih, u glazbenom su smislu sedamdesete bile bitno šarenije od prethodnog desetljeća. Donekle uniformirani glazbeni pravci se sada razlažu na nijansirane stilove, tako da se primjerice ono što se još koncem šezdesetog moglo sabiti pod nazivnik ‘progresivnog psihodeličnog blues popa’ sada pojavljuje u vidu nekoliko pravaca.
Javljaju se tako klasični progresivni rock, hard rock, glam rock i krautrock, trendovi koji će početkom druge polovice desetljeća izgubiti bitku pred eksplozijom punka. Time će neka imena, koja su tek koju godinu ranije punila dvorane i prodavala šesterocifrene tiraže albuma jednostavno biti zbrisana sa scene, a preostati će samo najjači, ili oni koji su se znali prilagoditi novonastaloj situaciji.
No, punk nije nastao sam od sebe, već je posljedica dvostrukog procesa čija dugotrajnija grana seže u prošlost do ranih sedamdesetih, odnosno do sastava poput Stoogesa, MC5 i nešto kasnije Ramonesa, mada se ovaj trag može pratiti unazad sve do The Velvet Undergrounda. Ona druga se čak i ne može nazvati granom, već je posljedica prirodnog zakona po kojemu se bahatost na koncu ne isplati. Nazovite to Božjom voljom, karmom ili kozmičkom pravdom, no pretjerano udaljivanje od publike, prenošenje koncerata CCTV sustavima, nabijanje glomaznih cijena spektakularnih koncerata koji ionako prosječnom čovjeku ništa ne govore – sve je to doprinjelo urušavanju zvijezda jednih Pink Floyda, Led Zeppelina ili ELP. Pojedinci se okreću malim klubovima u kojima uz pristoju cijenu mogu popiti par pića i pogledati nastup lokalnog garažnog benda čije pjesme UISTINU govore o njihovim aktualnim problemima. Eto, to je čitava fama oko punka.
01 Iggy Pop – Lust For Life 02 Roxy Music – Mother Of Pearl 03 Ry Cooder – Down in Hollywood 04 Robert Wyatt – Solar Flares 05 The Byrds – Paths Of Victory 06 Patti Smith – Ghost Dance 07 David Bowie – Sons Of The Silent Age 08 Jethro Tull – Dun Ringill 09 Magazine – The Light Pours Out From Me 10 ABBA – Arrival 11 Peter Gabriel – Indigo 12 Talking Heads – Air 13 Moody Blues – Melancholic Man 14 Paul McCartney & The Wings – Mull Of Kintyre (intermezzo: Kraftwerk – News) 15 Emerson, Lake & Palmer – The Sage 16 Bauhaus – Spy In The Cab 17 Joy Division – Failures 18 Styx – Boat On The Rivder 19 The Soft Boys – Human Music 20 Japan – Suburban Berlin 21 Yes – Onward 22 Brian Eno – The Big Ship 23 Pink Floyd – Mudmen (intermezzo: Simple Minds – Film Theme) 24 Lou Reed – Ride Sally Ride 25 David Gilmour – Raise My Rent 26 Tom Waits – Muriel 27 Ultravox – Just For A Moment
Sam punk nije trajao nešto pretjerano dugo. Već 1978. se o njemu može govoriti u prošlom vremenu, pa je fraza Punk’s not dead i više nego pretjerana. No, isto je nastavio živjeti u svojoj post inačici, te kroz model novovalnog rocka definirati zvuk koji na određen način još i danas diktira pravila na nezavisnoj glazbenoj sceni.
Zanimljivo, oni autori koji se nisu bahatili su prošli prilično neokrznuti kroz punk revoluciju – brojni kantautori, folk rock glazbenici, prebjezi iz bivših dinosaurus sastava i slični. No, svako desetljeće ima svoje pobjednike i gubitnike.
Sedamdesete su bile i razdoblje kada je glazba konačno pronašla način svojeg jeftinog umnožavanja, što zasigurno nije išlo na ruku velikim izdavačkim kompanijama. Javljaju se kompaktne kasete, bitno jednostavnije za uporabu od nezgrapnih magnetofonskih traka, čime je započelo vrijeme piratstva.
Možda glazba nastala u tom desetljeću, posebno u njegovoj prvoj polovici nekome može djelovati isuvuše monumentalno i neslušljivo, no mi rođeni u sedamdesetima smo definitivno ponijeli nešto što nas vezuje s tim razdobljem…
I na koncu ono najvažnije – uzorak za današnju listu (u potpunosti smještenu u sedamdesete) je nastao slučajnim izborom većeg broja – oko šezdesetak – uzoraka iz za tu priliku kreiranog foldera nazvanog ’70s !
Četvrtak ujutro je već klasičan termin za emisiju Soda Fountain, koja se nakon nekoliko tjedana ležerne i nenapadne atmosfere (povodom dvogodišnjice emitiranja) vraća surovoj i sumornoj stvarnosti. Ovog tjedna se priložene skladbe vrte oko jedne naizgled banalne teme – crne “boje”, naravno, ukoliko je uopće i možemo nazvati bojom. Uredništvo Vam želi ugodno slušanje, te se iz dubine duše ispričava što u listu nije uvrštena kultna skladba “Back in Black” s istioimenog vrhunskog albuma australskih doom/drone/celtic metalaca AC/DC !
Travnji su bez veze!!! Samo rođendan koji pada uoči Valpurgiske noći, a dan kasnije je međunarodni dan radnika.Svi nestanu po selima musti krave i timarit stoku sitnog zuba….
