Iako bitno tmurnije i nesigurnije od lepršavih šezdesetih, u glazbenom su smislu sedamdesete bile bitno šarenije od prethodnog desetljeća. Vrijeme je to smjene generacija i rađanja novih trendova, u prvom redu punka koji će u svojem kratkom životu postaviti temelje svoje post inačice. te kroz model novovalnog rocka definirati zvuk koji na određen način još i danas diktira pravila na nezavisnoj glazbenoj sceni.
Iako tmurnije i nesigurnije od lepršavih šezdesetih, u glazbenom su smislu sedamdesete bile bitno šarenije od prethodnog desetljeća. Donekle uniformirani glazbeni pravci se sada razlažu na nijansirane stilove, tako da se primjerice ono što se još koncem šezdesetog moglo sabiti pod nazivnik ‘progresivnog psihodeličnog blues popa’ sada pojavljuje u vidu nekoliko pravaca.
Javljaju se tako klasični progresivni rock, hard rock, glam rock i krautrock, trendovi koji će početkom druge polovice desetljeća izgubiti bitku pred eksplozijom punka. Time će neka imena, koja su tek koju godinu ranije punila dvorane i prodavala šesterocifrene tiraže albuma jednostavno biti zbrisana sa scene, a preostati će samo najjači, ili oni koji su se znali prilagoditi novonastaloj situaciji.
No, punk nije nastao sam od sebe, već je posljedica dvostrukog procesa čija dugotrajnija grana seže u prošlost do ranih sedamdesetih, odnosno do sastava poput Stoogesa, MC5 i nešto kasnije Ramonesa, mada se ovaj trag može pratiti unazad sve do The Velvet Undergrounda. Ona druga se čak i ne može nazvati granom, već je posljedica prirodnog zakona po kojemu se bahatost na koncu ne isplati. Nazovite to Božjom voljom, karmom ili kozmičkom pravdom, no pretjerano udaljivanje od publike, prenošenje koncerata CCTV sustavima, nabijanje glomaznih cijena spektakularnih koncerata koji ionako prosječnom čovjeku ništa ne govore – sve je to doprinjelo urušavanju zvijezda jednih Pink Floyda, Led Zeppelina ili ELP. Pojedinci se okreću malim klubovima u kojima uz pristoju cijenu mogu popiti par pića i pogledati nastup lokalnog garažnog benda čije pjesme UISTINU govore o njihovim aktualnim problemima. Eto, to je čitava fama oko punka.
01 Iggy Pop – Lust For Life 02 Roxy Music – Mother Of Pearl 03 Ry Cooder – Down in Hollywood 04 Robert Wyatt – Solar Flares 05 The Byrds – Paths Of Victory 06 Patti Smith – Ghost Dance 07 David Bowie – Sons Of The Silent Age 08 Jethro Tull – Dun Ringill 09 Magazine – The Light Pours Out From Me 10 ABBA – Arrival 11 Peter Gabriel – Indigo 12 Talking Heads – Air 13 Moody Blues – Melancholic Man 14 Paul McCartney & The Wings – Mull Of Kintyre (intermezzo: Kraftwerk – News) 15 Emerson, Lake & Palmer – The Sage 16 Bauhaus – Spy In The Cab 17 Joy Division – Failures 18 Styx – Boat On The Rivder 19 The Soft Boys – Human Music 20 Japan – Suburban Berlin 21 Yes – Onward 22 Brian Eno – The Big Ship 23 Pink Floyd – Mudmen (intermezzo: Simple Minds – Film Theme) 24 Lou Reed – Ride Sally Ride 25 David Gilmour – Raise My Rent 26 Tom Waits – Muriel 27 Ultravox – Just For A Moment
Sam punk nije trajao nešto pretjerano dugo. Već 1978. se o njemu može govoriti u prošlom vremenu, pa je fraza Punk’s not dead i više nego pretjerana. No, isto je nastavio živjeti u svojoj post inačici, te kroz model novovalnog rocka definirati zvuk koji na određen način još i danas diktira pravila na nezavisnoj glazbenoj sceni.
Zanimljivo, oni autori koji se nisu bahatili su prošli prilično neokrznuti kroz punk revoluciju – brojni kantautori, folk rock glazbenici, prebjezi iz bivših dinosaurus sastava i slični. No, svako desetljeće ima svoje pobjednike i gubitnike.
Sedamdesete su bile i razdoblje kada je glazba konačno pronašla način svojeg jeftinog umnožavanja, što zasigurno nije išlo na ruku velikim izdavačkim kompanijama. Javljaju se kompaktne kasete, bitno jednostavnije za uporabu od nezgrapnih magnetofonskih traka, čime je započelo vrijeme piratstva.
Možda glazba nastala u tom desetljeću, posebno u njegovoj prvoj polovici nekome može djelovati isuvuše monumentalno i neslušljivo, no mi rođeni u sedamdesetima smo definitivno ponijeli nešto što nas vezuje s tim razdobljem…
I na koncu ono najvažnije – uzorak za današnju listu (u potpunosti smještenu u sedamdesete) je nastao slučajnim izborom većeg broja – oko šezdesetak – uzoraka iz za tu priliku kreiranog foldera nazvanog ’70s !
Jeste li za jednu prigodnu pjesmaricu o sjenama? Četvrtak ujutro, sunce, bliži se kraj radnog tjedna… rekli bi, zašto ne? Naravno, neće biti riječi ni zvuka o sjenkama iz one klasične definicije. Obzori su nam ovoga puta nešto širi i mističniji. Pa, krećemo!
Nema nikakve velike filozofije po pitanju covera, ili po naški, obrada tuđih pjesama. Oni su jednostavno to što im ime kaže. Današnje je izdanje Soda Fountaina prožeto s tridesetak takvih pjesama, a pravilo kojeg se uredništvo držalo jest da obrađena skladba bude pristojno drugačija od izvornika, ako već ne i bolja. U svakom slučaju, mora posjedovati određene kvalitete u smislu djelimičnog zadržavanja atmosfere kakvu je zamislio sam autor, ali se u zvuku dotičnog covera treba osjetiti utjecaj imena koje se odvažilo na takav postupak prekrajanja tuđe kompozicije. Jednostavno, zar ne?
Što li se to sve događalo oovg ljeta dok ste (uglavnom) namakali guze u ionako pregrijanom moru? Grčka je izgubila svježe izabranu vladu i za dlaku izbjegla bankrot, Laibach se uprizorio u najizoliranijoj državi na planeti, ISIL-ova je banda svojim terorom pokrenula od Drugog svjetskog rata neviđenu najezdu imigranata ka europskom tlu, Amerika i Kuba su nakon više od pola stoljeća zatoplili odnose, a Ukrajinci se po dobrom starom običaju i dalje mlate. No, kako to sve izgleda u formi dvosatne Soda Fountain pjesmarice? Odgovor vas čeka u četvrtak, 10. rujna u 10.00 h!