Što li se to sve događalo oovg ljeta dok ste (uglavnom) namakali guze u ionako pregrijanom moru? Grčka je izgubila svježe izabranu vladu i za dlaku izbjegla bankrot, Laibach se uprizorio u najizoliranijoj državi na planeti, ISIL-ova je banda svojim terorom pokrenula od Drugog svjetskog rata neviđenu najezdu imigranata ka europskom tlu, Amerika i Kuba su nakon više od pola stoljeća zatoplili odnose, a Ukrajinci se po dobrom starom običaju i dalje mlate. No, kako to sve izgleda u formi dvosatne Soda Fountain pjesmarice? Odgovor vas čeka u četvrtak, 10. rujna u 10.00 h!
ili
Što li se to sve događalo oovg ljeta dok ste (uglavnom) namakali guzice u ionako pregrijanom moru? Ne, ne mislim da domaću sezonu kiselih krastavaca koja se svela na sveuprizorenja punašne nam Predsjednice te povremena medijska prepucavanja Milanovića i Kalamarka, već na događaje koji su se odigravali izvan granica Lijepe Naše; zbivanja na koja smo se smtarali genetski imunima…
Ljeto je započelo u znaku Grčke i njezinog prenapuhanog vanjskog duga. Istina, ISIL je i tada bio aktivan u uništavanju kulturne baštine te glavosječenju, no te su vijesti nekako padale u drugi plan. No, put od Syrize do Syrije očito i nije tako dug, barem u simboličkom smislu. Briselska je birokracija dala sve od sebe da sasiječe novoizabranu grčku vladu, pa je već početkom ljeta tsipras bio prisiljen na prve, za razliku od onh ISIL-ovih, simbolične glavosjeke u vlastitim redovima. Prvi je platio ministar financija, Yanis Varoufakis, no to je bila tek uvertira, pošto je i gazda Tsipras dvadesetog kolovoza ponudio svoju ostavku.
(intro: Greece Debt Crisis /inc. Beethoven’s ‘Ode to Joy’/)
01 Laibach – Eurovision
02 Woody Guthrie – Jolly Banker
03 The Andrew Sisters – Drinking Rum & Coca-Cola
04 Talking Heads – Life During Wartime
05 Will Butler – Anna
06 CAKE – Jesus Wrote A Blank Check
(intermezzo: Angela Merkel On Greece)
07 Yannis Vardis – Via Thessaloniki Athina
08 R.E.M. – Welcome To The Occupation
09 Woody Guthrie – Greenback Dollar
10 The Go-Betweens – A Bad Debt Follows You
(intermezzo: Laibach In People’s Republic Of Korea)
11 Laibach – We Will Go To Mt. Paektu
(intermezzo: Kim Jong-un Speech)
12 Death In June – Death Of The West
13 Comsat Angels – Total War
(intermezzo: Biosphere – Calais Ferryport)
14 Gaby Baginsky – Von Calais Nach Dover
15 U2 – The Refugee
16 Steve Earle – Rich Man’s War
17 The Gun Club – Goodbye, Johnny
18 The Long Ryders – Masters Of War
(intermezzo: South Park – My Wish For Cuba)
19 Sebadoh – Cuban
(intermezzo: Obama & Castro Shake Hands)
20 The Andrews Sisters – Drinking Rum & Coca-Cola (reprise)
21 Einstürzende Neubauten – Sehnsucht
(intermezzo: Meanwhile In Ukraine)
22 Joe Strummer & The Mescaleros – Shaktar Donetsk
23 Billy Bragg – Distant Shore
(intermezzo: David Cameron On Refugees)
24 Levellers – Raft Of The Medusa
25 The Pogues – Thousands Are Sailing
26 U2 – Drowning Man
(intermezzo: ISIL seizses Palmyra in Syria)
27 Robert Wyatt – Lullaby For Hamza
28 Roy Harper – The Black Cloud Of Islam
29 Uncle Tupelo – Warfare
(outro: On Refugee Crisis /inc. Beethoven’s ‘Ode to Joy’/)
Upravo je kolovoz, inače u medijskim krugovima poznat kao ‘sezona kiselih krastavaca’ vrvio vijestima koje su uspavane kupače povremeno budile iz kome izazvane uspavljivajućim šumorom mora, blještavilom sunca i preglasnim zrikavcima. Islamistički su ISIL-ovski ekstremisti uzeli prvu žrtvu iz našeg tabora (u stvari drugu, ako ste već zaboravili sisačkog zeta, britanca Hainesa), a vječno enigmatični kolektiv Laibach je izborio pravo na višednevni boravak i nastup u Sjevernoj Koreji, državi u kojoj glave padaju zbog manjih ‘provokacija’ no što su Dachauer, Eber, Keller i Saliger mogli zamisliti onih davnih osamdesetih. Bilo kako bilo, fatalisti i zavjeraši su nekako čudno tempirano zaoštravanje odnosa sjevernjaka s južnom korejskom braćom pripisali upravo utjecaju Laibachova posjeta najdemokratskijoj zemlji na planeti. Eto što pretjerana vrućina radi od ljudskih mozgova!
OK: dašak autocenzure, neugledna dvorana, publika koju sačinjavaju debele žene lokalnih partijskih moćnika s tapiranim frizurama tipa Nevenka Bečić, i to je bilo to. O Laibachovom bi se pohodu na Pjong-jang (ili kršenju temeljnih načela Laibachkunsta, kako neki kažu) možda i više pričalo da upravo tih dana nije srušen još jedan zid, onaj koji više od pet desetljeća prividno egzistira negdje na onih stotinjak kilometara morske površine između Kube i Floride. Obama i Castro su stisnuli ruke te rekli kako će odsada nadalje sve biti u redu. Što se tiče desetaka tisuća bestragom nestalih kubanskih izbjeglica koji su još od ranih šezdesetih u pokušaju dosezanja boljeg života svoje kosti ostavili na dnu mora, ni riječi. Razumljivo, ipak su te vode dio misterioznog Bermudskog trokuta. Krivimo Atlantiđane, ili Grey aliene!
No kako vrag nikad ne spava, tih su se dana intezivirali slični morski zbjegovi (uglavnom) sirijskih izbjeglica koji su iz ratom zahvaćenih područja Bliskog istoka svoj spas pokušali potražiiti na nekoj od europskih obala. U paničnom strahu pred nasiljem ISIL-ovih luđaka, Europu je zapljusnuo val imigranata neviđen još od vremena Drugog svjetskog rata! Grčke i talijanske obale su se zbog svoje blizine pofručjima Bliskog istoka i sjeverne Afrike pokazale kao najizglednija odredišta uglavnom pretrpanih ribarskih barki. No, dok je Italija koliko toliko regulirala kvotu useljavanja i dodjele azila, Grčka je, suočena s drugim problemima uredno propuštala izbjeglice ka sjeveru, konkretno ka Makedoniji i dalje ka Srbiji. Od te dvije zemlje koje su se našle na udaru, ova potonja doslovice vrvi desecima tisuća imigranata, plaćajući tako danak ‘mekoj’ južnoj granici koja se u pravilu zanemaruje i negira zbog još uvijek nepriznae samostalnosti Kosova.
U Europi se iznova grade žičane ograde, pojedine zemlje suočene s manjkom jeftine radne snage gledaju na ovaj nalet i više no blagonaklono (primjerice, Njemačka), dok neke pak druge, posebice Velika Britanija panično srezuju broj mogućih useljavanja na tek nekoliko tisuća. Na koncu će najveću cijenu ove ljudske tragedije iznova platiti balkanske zemlje, no ima li u tome išta neočekivano? Na koncu su se u čitavu priču uključili i dotad suzdržani Rusi, ponudivši slamanje ISIL-ovih snaga u kratkom roku, a gle vraga, idućeg su se dana s istim prijedlogom oglasile i Francuska te UK!
Iako je spomenuto otapljanje ledenih naslaga između Sjedinjenih Država i Kube dočekano s vidljivim oduševljenjem, stvari su na drugoj strani Atlantika daleko od idealnih. Policijska brutalnost i dalje ‘slučajno’ bira žrtve afroameričkog podrijetla, a približavanje završnih internih izbora kako u okvirima demokrata, tako i republikanaca na površinu izbacuje svakakav šlajm tipa Hillary Clinton ili Donald Trump.
I tako, dok ste uživali u ljetnim sparinama, situacija se na planeti dobrano zaoštrava. Kako to figurira sagledano kroz glazbenu prizmu, poslušajte u ovotjednom izdanju Soda Fountaina!
powered & provided by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 09/09/2015
Arhiva
Današnja je lista emisije Soda Fountain u potpunosti sastavljena od glazbenih brojeva sastava koji su zadnjih tridesetak i nešto godina ponikli na tlu Australije, zemlje koja je uglavnom pratila britanski model, koji se (barem kad je u pitanju post punk/new wave faza, koja je u ovom izboru uglavnom i zastupljena) može smatrati standardom. Stoga odbacite neka egzotična očekivanja i potencijalne predrasude, i krenite na jedno dvosatno putovanje australskom glazbenom scenom!
All hail the American Night!
What was that?
Sounds like…
Guns…
Thunder.
/James Douglas Morrison/
Prvo srpanjsko izdanje emisije Soda Fountain opet je tematske naravi. Pošto dan emitiranja, četvrtak, pada uoči Dana Nezavisnosti Sjedinjenih Država, tema se sasvim jasno nazire. Dio slušatelja će je prihvatiti bez suvišnog premišljanja, dok će ona druga, možda i brojnija skupina prepoznati svojevrsnu provokaciju. Većina je uvijek u pravu, no gledajte to sa svjetlije točke – jedno mamurno jutro će vam uljepšati eklektički i estetski posložena glazbena lista!
Još jedna neobična Soda Fountain!
playlist
