Panem et Circenses, oder Die Traurigkeit des Clowns
Koilko nam god pojmovi cirkusa, kabarea i varijeta izlgedali pompozno svijetli i zabavni, nemojmo zaboraviti da pojedinci koji nas u tim prigodama “uveseljavaju” u svojoj duši nose bezbrojne ožiljke, te da je njihova vizija svijeta miljama daleko od tog lažnog, natapiranog sjaja pozornice. Nije to ništa novo, no može li se slična formula primjeniti i na etablirane veličine na kruni popularne glazbene scene? Što god mislili, odgovor je DA. Ukoliko pak ne vjerujete, ovotjedno će vas izdanje emisije Soda Fountain definitivno razuvjeriti!
Slijede pojašnjenja četiri bitna pojma, onako kako ih prezentira online verzija Oxford’s Dictionaryja:
CIRCUS – A travelling company of acrobats, clowns, and other entertainers which gives performances, typically in a large tent, in a series of different places.
CABARET – Entertainment held in a nightclub or restaurant while the audience eat or drink at tables.
VAUDEVILLE – A type of entertainment popular chiefly in the US in the early 20th century, featuring a mixture of speciality acts such as burlesque comedy and song and dance.
VARIETÉ – A form of theatre entertainment consisting of a series of different types of act, such as singing, dancing, and comedy.
Sad kad smo razlučili značenje ova četiri pojma, koja se u svojoj simbolici (pa i onoj nekoj nedohvatljivoj, teško spoznatljivoj tuzi) često isprepliću, vrijeme je da se zapitamo zašto ih redovito prati barem jedna mala, naoko neuočljiva doza melankolije koja prijeti prerastanjem u nešto najgore na svijetu: samosažaljevanje.
(intro: Nino Rota: Theme from Fellini’s Boccacio 70 – Le tentazioni del dottor Antonio)
01 David J. – This Vicious Cabaret
02 The Kinks – Death Of The Clown
03 Circus Contraption – Come To The Circus
04 Klaus Nomi – Falling In Love Again
05 Firewater – The Man On The Burning Tightrope
06 Tiny Tim – On The Old Front Porch
07 The Tiger Lilles – Freakshow
08 Crippled Black Phoenix – Release The Clowns
09 Mick Harvey – Scenic Railway
10 Dark Dark Dark – New York Song
(intermezzo: Alexander Hacke – Abschiedsthema)
11 Reverend Glasseye & His Wooden Legs – The Cold House Hymns
12 Combustible Edison – Carnival Of Souls
13 David Bowie – Time
14 The Bad Things – Sally
15 Tom Waits – Tango Till They’re Sore
16 Serge Gainsbourg – Le Poinçonneur Des Lilas
17 Yes – Circus Of Heaven
18 The Doors – Alabama Song
19 Firewater – The Notorious & Legendary Dog & Pony Show
20 Tuxedomoon – An Affair At The Soiree
21 Barbez – The Sea Spreads Wide
22 Midnite Choir – Moreschi’s Waltz
23 Botanica – The 14th Song
24 Circus Contraption – 23 Bears (And The Bottle Of Gin)
(intermezzo: Nino Rota – L’Uccello Magico A Roma)
25 The Ministry Of Wolves – Rapunzel
26 Marc Almond – Cabaret Clown
27 Bauhaus – King Volcano
28 Midnite Choir – Midget Caravan
29 Tom Waits – Innocent When You Dream (Barroom)
30 Gogol Bordello – Start Wearing Purple
(outro: Firewater: Before The Fall)
Stvar je načelno vrlo jednostavna. Cirkuski klaunovi i akrobati će se po gašenju svjetlosti arene zaputiti u svoje derutne trailere, skinuti tragikomične maske i zagledati se u zrcalo. To je taj treutak suočavanja sa istinom, s samim sobom; trenutak kada se svi reflektori, ovacije i aplauzi nezaustavljivo i neminovno transformiraju u svojeg antipoda; noćnu tišinu koju narušava tek pjesma zrikavaca, lavež cirkuskih pasa i pokoji prigušeni jecaj.
Izabrati takvu ulogu; onu prisilno nasmiješenog zabavljača masa čija razina životne radosti oscilira na tek nekoliko crtica iznad nule zajebana je odluka, a za takav potez trebate biti ili rajnje naivni nadajući se nekoj nemogućoj sreći, ili već debelo pregaženi od života.

Gelsomina….
Cabaret možete definirati kako vas volja, no to nije ništa drugo do klupski mini spektakl koji sažetu narav cirkusa pokušava podići na prihvatljiviju razinu bojeći je humorističkim dosjetkama i onim na koncu nostalgičnim glazbenim brojevima. Istina, krasi ga jedna donekle utješna osobina – postojanost lokacije. Za raziku od cirkusa koji je u svoju bit utkao nešto od ciganskih čergi, te s manje više uobičajenim programom tek mijenja lokacije, cabaret je usidren u konstantnom prostoru, no zato je fluktuacija spodoba koje se izmjenjuju na bini izraženija. Glumac/izvođač, prostor, vrijeme: pokušajte postaviti jednadžbu koja izjednačava obje strane između znaka jednakosti (=) u takvom odnosu.
Ono što se služeno naziva vodviljem i varijeteom (vaudeville i variete) su tek varijacije na temu o kojoj pričamo. Kratkotrajni trenuci lažne slave na blještavoj bini ne mogu biti utjeha nekome tko zna što ga očekuje koji minut nakon odlaska u sumorni mrak backstagea. Priča je u suštini ista. Nešto svjetlosti, šminke, pokoji duhoviti recital popraćen melankoličnom melodijom, i tu smo.
I još jedno pitanje – na takovzane smo rock (slobodno proširite ovaj pojam) zvijezde naviknuti, te ih gledamo kao uzore dostojne divljenja, ljude koji vlastitu kreativnost lukavo unovče i pretvore u prividno neizbljedivu slavu. Mislite li možda da je u njihovom slučaju sve tako idealno?
Nipošto.
Ovaj ću tekst završiti s jednom realnom anegdotom. Mjesto radnje; Codroipo, Friuli-Venezia-Giulia. Vrijeme radnje, 26. rujna 2012. Netko me od suputnika s kojima sam otišao na taj koncert Radioheada (bila je u pitanju druga etapa promotivne turneje albuma The King of Limbs, a konkretno, bio je to Borjan iz Orange Stripsa) pred sam početak nastupa zapitao:
Što misliš, što sad radi Thom Yorke?
Bez dvoumljenja sam spremno odgovorio:
Plače!
provided and powered by ©eXit
Save
Save
Save
Save
Save
Save
Save
Save
Save