Ono što odlazak Keitha Emersona ne uklapa u već poslovičnu ‘crnu bilancu’ koju nam je ponudila aktualna 2016. jest način na koji je napustio ovaj svijet. Uradio je to po vlastitom izboru, suočen s mogućnošću življenja bez onoga što je u njegovu slučaju predstavljalo smisao – briljirati na sceni, spajajući zapanjujuću energičnost i urođenu genijalnost. Ukratko, živio je za svoju glazbu, za ono što je danas već ostavština za budućnost; jedan monumentalni opus koji se tek nominalno i kronološki može svrstati pod već ishabani pojam ‘rock’. Jer, često se u desetak sekundi Emersonovog stvaralaštva moglo naći više harmonija, struktura i vizija no što ih sadrže cjelokupni uradci brojnih rock te posebice punk sastava!
Sedmog se srpnja navršilo osam godina od smrti Syda Barretta, jednog od pionira progresivnog rocka, mističnog kantautora čiji su stihovi vrludali bajkovitim i uvrnutim predjelima, ‘ludog dijamanta’, slikara, čovjeka koji je spoznao tajnu, vizionara, i iznad svega – utemeljitelja Pink Floyda! Tim povodom u ovotjednom eXitu preslušajte izbor iz njegovog ne isuviše obimnog no značajnog opusa, uz snimku intervjua iz 1967., te 45-minutni BBC-jev dokumentarac o ovom velikanu!
Sastavi Nine Horses i Nine Rain nemaju ništa zajedničko osim što su usputni projekti određenih velikih imena, te da u imenu sadržavaju broj DEVET. Zašto baš 9? Ima li taj broj neko dublje značenje?
Lijeni početak Nove 2014. rezultira lijenošću na autorskom planu. Dok se nove ideje ne stalože, uživajte u nekim moguće poznatim materijalima. U prvom redu, tu je snimka zagrebačkog nastupa neprežaljenog REM-a iz siječnja 2005., kao i glazbena pozadina kultne knjige ‘England’s Hidden Reverse’ gospodina Davida Keenana, koja će konačno ispraviti moje već dugoročno ignorantsko ponašanje prema trendovima kao što su neofolk ili industrial!
