Dark Cabaret: Seattle
Pomalo je zbunjujuće što je dark cabaret trend razgranao svoje korijene na mjestu kao što je tradicionalno rockerski…
KLFM
community radio
Mick Harvey goes SG – again!
26. je lipnja Mick Harvey objavio album “Delirium Tremens”, čime nastavlja godine 1995. započet rad na transformaciji skladbi Sergea Gainsbourga na novu razinu postojanja. U ovotjednom izdanju emisije eXit možete preslušati sva tri albuma iz dotičnog opusa (pored ovog posljednjeg, tu su i “Intoxicated Man” te “Pink Elephants”), te u pripadnim intervjuima čuti što Mick misli o tom pomalo neuobičajenom ali zanimljivom i očito uspjelom posvetnom projektu!
Mick Harvey je australski glazbenik, aranžer i producent široj javnosti uglavnom poznat kao dugogodišnji suradnik Nicka Cavea u projektima Boys Next Door, The Birthday Party i The Bad Seeds. Također, jedan je od utemeljitelja prve inkarnacije sastava Crime and the City Solution, te autor brojnih samostalnih ostvarenja među kojima su i albumi filmske glazbe.
Mick HarveyMeđu takvim Mickovim samostalnim ostvarenjima jest i nekoliko izvrsno aranžiranih albuma obrada skladbi francuskog kantautora Sergea Gainsbourga – prva dva, Intoxicated Man i Pink Elephants su se pojavili 1995., odnosno 1997., a prije nekoliko dana, 26. lipnja objavljen je i treći album u ovom nizu; Delirium Tremens.
Već smo rekli da je Harvey vrstan aranžer i producent – između ostalih, na listi njegovih producentskih uradaka su i albumi Rowlanda S. Howarda, Roberta Forstera, PJ Harvey, Anite Lane, Congo Norvella (odnosno Kida Conga Powersa) i drugih. Ništa neobično; Mick je sposoban uživiti se u tuđe glazbeno stvaralaštvo te prepoznati onaj autorski fluid koji jedva čeka biti naglašen, eksponiran, posebice ukoliko su se sami autori pomalo izgubili u tom postupku što u suvremenoj popularnoj glazbi i nije rijetkost.
Upravo zbog te rijetke osobine pronicanja u bit tuđih skladbi i transformiranja istih u nove forme bez gubitka temeljne im osobnosti, Mick Harvey na svojim samostalnim albumima pored vlastitih često prilaže i obrade tuđih skladbi (Lee Hazlewood, The Saints, Nick Cave, Bruno Adams, Simon Bonney, Guy Clark, Jeffrey Lee Pierce, Emmylou Harris i dr.).
“Intoxicated Man” (1995.), “Pink Elephants” (1997.) te “Delirium Tremes” (2016.).Ipak, zasebnu cjelinu u Harveyjevom opusu čini spomeuta trilogija s coverima pjesama Sergea Gainsbourga. Mick je vrsno preveo izvorne francuske tekstove na engleski, dok je na samim kompozicijama vršio tek one nužne, moglo bi se kazati kozmtičke zahvate čime nije izgubljena autentičnost, odnosno onaj karakteristični Gainsbourgov fluid, a ukupnom je djelu pridodana vanvremenska eklektičnost.
Ukoliko vas zanima kako zvuči taj vjerojatno još nedovršeni opus, preslušajte tri trenutno postojeća albuma te vrste u ovotjednom izdanju emisije eXit.
autor: Vjeran Stojanac, 01/07/2016
Vezane objave
Arhiva
Brian Eno
“Cluster Analysis/Mechanize Something Idiosyncratic/Ghost Echoes/Define an Area as `Safe’ and use it as an Anchor” /from Oblique Strategies/
Peter Gabriel
Svojim estetičko eklektičnim pristupom koji se manifestirao u vidu traženja novih vizija plovidbm koroz mora progresivnog rocka, autorskih skladbi, world musica i filmske glazbe, Peter Gabriel je osigurao mjesto u samom vrhu trenutne art-pop avangarde.
Bark Psychosis / The Final Cut / Philip Glass
Večeras će Vas uvodni (Bark Psychosis) i odjavni (Philip Glass) prilozi natjerati da se zapitate što je to minimalizam i kako kohabitira sa tzv. post rockom, dok je središnja tema album The Final Cut, povodom 30 godina od okončanja Falklandskog rata!
